Esselamu alejkum, uvaženi profesore i ostali.
Dopustite mi da odmah iskažem žaljenje zbog pojedinaca koji misle da su sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s, a javno daju ovakve izjave. Ja se kao Bosanac izvinjavam zbog njih, oni vas sigurno nisu upoznali. Poput one starice koja je rekla: „Pomozi mi, ali mi molim te nemoj o Muhammedu ništa govoriti.” Dakle, volio bih da ne kvare ovako lijepe tekstove vaših stranica i da ako se ne slažu s vama idu tamo gdje se slažu, a nama znanja željnim ostave mogućnosti da komuniciramo na način koji je zdrav i pun ljubavi, kako nam dolikuje. Izvinjavam se radi opširnosti, ali morao sam srce poslušati.
Pošto sam tek saznao za vašu rubriku Pitanja i odgovori, ne znam kada dajete odgovore na postavljena pitanja, tako da sam pokušao da pročitam svoj odgovor ali još ga nema. Volio bih da znam kojim danima dajete odgovore i kada ih stavljate na čitanje. To je prvo. Drugo: preko noći mi se rodilo još jedno malo pitanje, pa eto da vas usput priupitam: kod čovjeka koji ima malo jači nefs, a želi putovati Allahu, šta vi mislite može li on putovati sam, bez šejha, recimo putem izučavanja nauke ili putem ljubavi poput Mesnevije i velikog našeg Rumija, ili ako ne može naći sebi šejha? Znači, nije iskren u dovama, a želi postići iskrenost što je po meni alfa i omega sve vjere, da li može odabrati neki drugi put da se približi Allahu dž.š.? Koji je put po Vama siguran od šejtanskih vesvesa i obmana ka putu do Gospodara?
Hvala Allahu dž.š.
1 Odgovor
Zahvaljujem se na pokazanom poštovanju i nadam se da će Uzvišeni Gospodar sve svoje robove uputiti na pravi put.
Ne dajte da Vas čude mišljenja i stavovi drugih ljudi, sasvim je jasno da je Uzvišeni ljude stvorio različitim da bismo svi bili sredstvo ispitivanja jedni drugih. Ukoliko je Allah Vama dao dobar moral, ali je neko drugi njega lišen, Vaš moral je ujedno ispit i za Vas i za njega, kao što je sa druge strane njegova lišenost ispit i za jednog i za drugog.
Dakle, čovjek je dužan vršiti svoju dužnost i obavezu, i biti zahvalan Allahu, te isto vrijeme treba biti oprezan i čuvati se šejtana, koji je jak i aktivan neprijatelj. Ovaj neprijatelj ima po jednog prijatelja u svima nama, taj njegov prijatelj zove se “duša koja navodi na zlo”. Šta god da želi – to je negativno i pokuđeno, protivno duhovnim vrijednostima i čovječnosti. Ovaj skriveni neprijatelj podnosi redovni izvještaj šejtanu i tako nas cinka otkrivajući naše slabe tačke, koje on zloupotrebljava varajući nas. Zato moramo paziti samo na našu nutrinu, i koliko god možemo biti oprezni prema šejtanovom prijatelju, kontrolišući ga i odgajajući da umjesto da bude šejtanov prijatelj i okrenut protiv nas, postane naš prijatelj, neprijatelj šejtana. Ukoliko nas Allah pomogne u ovoj borbi, te uspijemo, više se ničega ne moramo plašiti. O ovome Kur'an jasno i glasno kaže: O vjernici, čuvajte sami sebe; neće vam nauditi onaj ko je zalutao kada ste upućeni! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavjestiti o onome šta ste radili. (Maide, 105.)
Opomena u ovom časnom ajetu upućena je vjernicima, a ne nevjernicima. Dakle, o vi koji vjerujete, čuvajte svoje duše, jer vanjska opasnost nije opasnost ukoliko vaša duša bude usmjerena i upućena. Najzad, svima vama je povratak Allahu, a On će vas obavijestiti o vašim djelima. Dobra ili loša misao će biti vrednovana kod Boga, a ne od ljudi. Dobrog čovjeka Bog poznaje i On će ga i nagraditi. Lošeg čovjeka, Bog također poznaje i dat će mu ono što je zaslužio. Jednoga Dana, svi ćemo biti okupljeni, a Bog će dati konačnu presudu. Ko toga Dana bude pobijedio i bude prihvaćen od Boga, on je među spašenima i onima koji su uspjeli. Ne moramo brinuti o riječima pojedinih ljudi, niti moramo davati sud o njima.
U vezi sa pitanjem da li čovjek može bez učitelja da se kreće ka Bogu, prvo što moramo znati jeste to da je istinski uputitelj Uzvišeni Allah, Koji čak i poslaniku kaže: Zaista nećeš uputiti onoga koga ti želiš, već Allah upućuje koga hoće (Kasas, 56.)
Druga stvar koju moramo imati na umu jeste to da je Uzvišeni uspostavio stvoreni svijet na zakonu uzroka i posljedica, a to zapravo znači da je za dovođenje svakog bića do njegovog savršenstva odredio poseban put, i zacrtao da samo tim putem može stići do cilja. U kontekstu ovog pravila On kaže: A Ti, zaista, upućuješ na pravi put. (Šura, 52.) Ili: Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga. (Ibrahim, 1.)
Put ka Bogu, Uzvišen je spomen Njegov, ima svoj poseban okvir i traži uputu, a suštinska odlika i razlog prisustva poslanika među ljudima je upravo da ocrtaju i nauče čovjeka putanju kretanja prema Bogu i pruže im spas od šejtanskih spletki i duše koja na navodi zlo.
Upravo Mevlana, čije ime ste spomenuli, naglašava važnost učitelja kao uputitelja. Hafiz također ističe da je kretanje putem bez upute puno opasnije i mogućnost da se zaluta je veća nego da se uopće ne kreće. Dakle, za putovanje k Allahu, mora se naći iskusan učitelj.
Merhum Hadži Sejjid Ali Aga Kazi, veliki učitelj irfana i sejri-suluka, koji je odgojio stotine učenika, među koje spada i Allame Tabatabai je rekao: “Vrijedi da čovjek pola svoga života provede u traženju učitelja” – jer iskusan učitelj, koji je već prešao put, dobro poznaje staze i ispravno odgaja učenika.
Važna napomena
Obavezno je ukazati na dvije važne stvari, koje, ako se ne uzmu u obzir onda će – kako Mevlana kaže – umjesto da se uberu ruže i latice, čovjek pasti u zmijsko leglo, i umjesto da stigne do Boga, na kraju će shvatiti da je cio život bio na raspolaganju šejtanu.
* Iskrena i odlučna pažnja prema Allahu
Ukoliko čovjek srca čistog od svake nečistoće uputi Allahu dovu i zatraži Njegovu pomoć, sigurno će dobiti pozitivan odgovor: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. (Bekare, 187.)
S druge strane Uzvišeni kaže: One koji se budu zbog Nas zalagali Mi
ćemo, sigurno, putevima našim uputiti; a Allah je zaista sa dobročiniteljima! (Ankebut, 69.) Uzvišeni, dakle upućuje, a kada On upućuje obezbjeđuje i sredstva, i učitelja koji ispravno pokazuje put, upravo kako je za Musa, a.s., obezbijeđeno, kada su zaboravili ribu, pa se vratili po nju, ali na tom mjestu: Nađoše roba, od robova Naših kojem Smo milost od Nas dali i poučili ga od Nas znanju. (Kehf, 65.)
Dakle, učitelj je neophodan, a iskreno, čista srca i ozbiljno traženje od Boga da nađemo učitelja, omogućava da se to i dogodi.
* Čuvati se onih koji se lažno predstavljaju
Nažalost, veliki je broj onih koji se danas lažno predstavljaju i iznose različite tvrdnje, u ime irfana i sejri-suluka prema Allahu, varajući naivne ljude i bacajući ih u klopku vlastitih prohtjeva. Zato, treba od Boga tražiti pomoć i biti na oprezu od ovih štetočina. Time što je rekao da se isplati i pola života posvetiti u potrazi za učiteljem, Kazi zapravo želi ukazati na neophodnost i važnost učitelja, kao i važnost pažnje kada je u pitanju pronalazak iučitelja, koji mora biti pravi učitelj, iskusni arif i oprobani putnik. Ne može se svako ko nauči i pročita nekoliko stihova iz Rumijeve Mesnevije ili Hafizovog Divana smatrati šejhom, pirom i učiteljem, pa da ga treba izabrati za svoga uputitelja.
Da Uzvišeni uzme naše ruke i uputi nas na Pravi put. Amin, Rabbe-l- alemin.
Što se tiče pitanja da li se može odabrati neki drugi put da bi se približili Allahu, nema puta za približavanje Bogu mimo samoga Boga. Mi smo vam bliži od žile kucavice – kaže se u 16. ajetu sure Kaf, a u 24. ajetu sure Enfal se kaže: Znajte da se Allah postavio između čovjeka i njegova srca. Dakle, iskreno dići ruke prema Bogu i čista srca tražiti od Njega, pa je odgovor siguran. On čovjeka upućuje na svaki put u kojem je korist za njega. Čista namjera i ozbiljnost u traženju su uvjeti prihvatanja od strane Uzvišenog Allaha.
Pitali ste koji je put siguran od šejtanskih vesvesa i obmane u kretanju ka Gospodaru. Moramo kazati da ne postoji put na kojem nema šejtanskih vesvesa, jer tok Istine i zablude je zbilja koja se rasprostire u biti svijeta i gdje god da postoji istina i Pravi put, nasuprot njima moraju biti laž i put zablude. E tako mi dostojanstva Tvoga, – reče -, sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova pročišćenih! (Sad, 82/83) Dakle, samo su muhlesi, tj. pročišćeni izvan dometa šejtanovih spletki. Biti daleko od šejtana ne znači da on ne čini spletke, već da njegove vesvese ne ostavljaju uticaj na Božije evlije, jer im oni ne pridaju važnost. Međutim, ovo ne znači da šejtan ima prevlast nad nama, već svjedoči o njegovom prisustvu. Šejtan sam kaže: I ja nisam imao nad vama vlasti, već samo sam vas pozivao, i vi ste mi se odazvali, zato ne korite mene, već korite sami sebe. (Ibrahim, 22.) Dakle, mi smo krivi što smo se, umjesto da se odazovemo pozivu istine, odazvali šejtanu i njegovom pozivu, pa smo tako dozvolili da on vlada našim životom.
Dok god je čovjek na ovom svijetu i ima moć da bira, tu su i šejtan i nefsu-l-emare, tj. duša koja navodi na zlo. Zato se mora uvijek voditi ozbiljna briga, i ne zanemariti traženje pomoći od Boga i njegovih miljenika i evlija.