Selam alejkum,
Zaboravih da Vas priupitam još jedno pitanje koje me pritišće. Ako ja imam srce-kalb, a imam valjda, a Allah dž. š. prima samo što je od srca tj. iskreno, kako ja mogu da znam da sam nešto iskreno uradio kad znam da činim harame i da li je uopće čovjek sposoban činiti iskrene stvari, a poslije toga činiti harame? Kako da znam da sam učinio stvar od srca i da znam da je iskrena. Mogu li to ljudi raspoznati prije dostizanja stepena duše mutmeinne? Kako da znam da iskreno klanjam ili postim ili učim Kur'an ili pomažem, možda su sve to moje uobrazilje koje će me jednom poklopiti i uništiti, a ja mislio dobra djela?! Umori me ovo razmišljanje, umori moj profesore.
Esselamu alejkum
1 Odgovor
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu,
Poštovani brate, upućujem Vam selame uz iskrene želje da Vam Uzvišeni podari uspjeh u obavljanju najiskrenijih ibadeta.
Vezano za Vaše pitanje, u odgovoru ću, između ostalog, ukazati na nekoliko tačaka kako bi bio jasniji.
1. Naša dužnost je robovanje.
Svaki čovjek musliman mora znati da pored vjerovanja u Uzvišenoga Allaha ima niz dužnosti koje su određene islamskim vjerozakonom. Naša dužnost pred Uzvišenim Allahom i vjerovanjem koje posjedujemo je obavljanje onog što je naređeno.
1. Primanje i prihvatanje je Božije vlasništvo.
S druge strane, moramo prihvatiti da je primanje djela i davanje nagrada u Allahovim rukama, i da to da li su djela prihvaćena ili odbijena nije u opisu naših dužnosti. Zbog toga, mi izvršavamo našu dužnost i imamo povjerenje u Boga i nadamo se u Njegovu milost i dobrotu.
1. Šejtanova misija.
Kur'an je šejtanovu misiju definisao kao odvraćanje čovjeka od putanje robovanja Uzvišenom Bogu. A ovaj njegov cilj ga tjera da se koristi svim mogućim sredstvima. Pa tako za njega nema razlike da li je to sredstvo ibadet ili grijeh. Zato, ne smijemo obraćati pažnju na njegove vesvese kada kaže: da li su naša djela primljena? Jer sam Uzvišeni Allah je rekao: Allah zaista neće učiniti da propadne nagrada onima koji čine dobro – إِنَّ اللّهَ لاَ يُضِيعُ أَجْرَ الْمُحْسِنِينَ (Tevba, 120)
A u drugom ajetu opet kaže: Zaista, Allah neće prekršiti obećanje – إِنَّ اللّهَ لاَ يُخْلِفُ الْمِيعَادَ (Ali Imran, 9).
Kada se ova dva ajeta posmatraju zajedno, vidimo da će svako djelo koje mi učinimo s namjerom približavanja Uzvišenom Bogu, Allah prihvatiti i iz Svoje milosti i blagodati nagraditi, pa nam tako neće ni uskratiti.
1. Stepeni robovanja.
Stepani robovanja su mnogobrojni, a što čovjek bude na većem stepenu, njegova deredža iskrenosti i ihlasa je veća, i raspramsalost svjetlosti njegova srca je jača. Uviđa veći dio Svijeta duhovnosti. U ovom stanju shvata više stepene monoteizma i robovanja Svemogućegem Bogu, a udaljava se od širka, samopokazivanja i pohlepe, do te mjere dok ne bude vidio ništa osim monoteizma tevhida i ne bude smatrao ništa osim Boga uticajnim u svijetu. Nikakva tuga niti strah ne ostavljaju na njemu traga, a sa Božijim melecima i Svijetom svetosti je saučesnik i sudrug. Ovo su stepeni čovjekova robovanja koji idu dotle da ga Uzvišeni Allah pozove u društvo posebnih robova Svojih i nastani ga sa prijateljima Svojim u Džennetu.
ارْجِعِي إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً ﴿۲۸﴾
فَادْخُلِي فِي عِبَادِي ﴿۲۹﴾
وَادْخُلِي جَنَّتِي ﴿۳۰﴾
vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan,
pa uđi među robove Moje,
i uđi u Džennet Moj!
(Fedžr, 28-29)
1. Posljednja napomena.
Strah od Boga i nada u Boga su dva vrijedna stanja koji postoje u čovjekovoj biti kao kriterij prihvatanja djela, a u predajama se navodi da su ova dva stanja poput dva tasa vage, koja moraju biti jednaka. Jednakost u njima ukazuje na iman i mjerilo je prihvatanja djela i Allahovog zadovoljstva čovjekom.
Međutim, ako je više straha moramo znati da je šejtan taj koji je u nama stvorio taj strah, kako bi nas okrenuo od putanje istine. A ako je stanje nade više prisutno kod čovjeka, onda se čovjek oslanja na Allahovu milost pa je prema činjenju grijeha nepažljiv i neustrašiv, a i ovo je od šejtana.
Sažeto pojašnjenje gore navedenog bi glasilo ovako:
Kada pogledamo sebe i svoja djela, cijelo naše biće mora obuzeti strah, zato što naša djela nemaju ništa osim nečisti i širka, zato se moramo bojati, i uistinu se trebamo bojati. Međutim, kada se sjetimo Boga i Njegove beskonačne milosti i toga da je On Onaj koji mnogo prašta, tada cijelo naše biće obuzme ljubav i nada. Tako da smo mi i naši grijesi spram beskonačnog mora milosti ništa.
Kako bi jedan veliki arif rekao:
Bože moj! Mnogo sam postiđen što mi grijesi nisu toliki da ih mogu iznijeti pred Tvoju milost, i da za ova nevrijedna djela zatražim oprost.
Bilo kako bilo, nemojte dozvoliti da vas vesvesa obuzme, oslonite se na Boga i ne razmišljajte o prihvaćanju Vaših djala, jer On, Uzvišen i Slavan je veći i blagodarniji od toga da nas siromahe ne uzme za ruku i da dozvoli da nas šejtan, koji je i Njegov, a i naš neprijatelj nadvlada.
Uzvišeni Allah je rekao, zakon Kreacije i Moga poredaka je da ako neko prihvati starateljstvo šejtana, tada će ga šejtan i odvesti u zabludu. Ali, ako neko prihvati Allahovo starateljstvo tada će ga On iz zablude i tame izvući i uvesti u svijetlo. Budite zahvalni Bogu jer ste van šejtanova starateljstva i nalazite se pod Božijim starateljstvom, a dokaz ovoga je i Vaša briga.
Da Vas Uzvišeni Allah pomogne. Amin!
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.