Od kad znam za sebe uvijek sam se drzao po strani od vjere i svasta sam prosao za ove 22 godine…..sve dok citav zivot mi nije krenuo nizbrdo ostanem bez svega sto mi je davalo neko znacenje u zivotu. Tad sam shvatio da ne mogu nastavit ni dana ovako i da trebam naci neki mir u zivotu….Zanima me odakle da pocnem u mojoj kuci niko nije vjerski “nastrojen” , zato pitam vas za pomoc. Sta da radim kako da se vratim na put….. Hvala
1 Odgovor
Esselamu alejkum,
Poštovani, u odgovoru na vaše pitanju reći ću nekoliko stvari u nadi da će biti korisne.
Sve Nebeske knjige i Božiji poslanici vjeru i vjerovanje u Boga predstavili su kao veliko bogatstvo za čovjeka. Ako čovjek ne posjeduje bogatstvo koje će utjecati na njegovu dušu, misao i moral on će biti poput cvijeta koji za razvoj treba vodu i svjetlo, ali ih nema, pa neće biti u mogućnosti iskazati svoju ljepotu.
Svako biće za razvoj i usavršavanje treba kapital pomoću kojeg će ispuniti svoje potrebe i na taj način osigurati život i usavršavanje.
Razumijevanje stava da je čovjeku za razvoj potrebna vjera izuzetno je važno i treba mu pristupiti ozbiljno.
Ovdje se može postaviti pitanje: Ako je vjera kapital bez kojeg nema života, pa kako onda ljudi koji ne vjeruju u Boga žive i uživaju sve blagodati Ovog svijeta?
Da bi odgovorili na ovo pitanje, prije svega treba rasvijetliti dvije stvari:
Prvo, čovjek je biće koje se sastoji od tijela i duše i svako od njih ima svoj posebni kapital. Razvoj svakog od njih mora biti u skladu sa tim posebnim kapitalom, koji je za njih predviđen. Ako je tijelo spokojno to nije dokaz da je i njegova duša dosegla savršenstvo, da se razvija i da je živa.
Koliko je samo ljudi kroz povijest u pogledu imetka, zdravalja tijela i vanjskih potencijala postiglo društveni status i uspjeh, ali ostalo duševno bolesno, depresivno i lošeg morala. Prema tome, savršenstvo tijela nije dokaz zdravlja duše, jer su to zapravo dvije zbilje, iako privremeno spojene toliko da neki misle da su oni samo materijalna zbilja, te su tako zaboravili i zanemarili svoju dušu.
Pogledajmo vanjska čula: vida, sluha, okusa, mirisa ili dodira, da li zdravlje jednog od njih dokazuje zdravlje drugog? Ili, bolest jednog od ovih čula nužno ne znači i bolest drugog.
Drugo, ako ih upitate da li su iskreno zadovoljni svojim životom odgovor će zasigurno biti negativan. Iako je moguće da privremeno usljed nemara prema duši i vlastitoj zbilji osjećaju zadovoljstvo, poput osobe koja ima karcinom, ali to ne znam, postaje svjesna onog trenutka kada je za liječenje već kasno.
Prema tome, časni Kur’an kaže da ljudi koji nemaju vjere žive u nemaru i jednog dana će se osvijestiti, ali će vidjeti da je počinjena nenadoknadiva šteta. Ako to buđenje iz sna bude u periodu dok su tijelo i duša zajedno, onda je moguće nadoknaditi propušteno. Uzvišeni Bog će sigurno u tome pomoći i oprostiti ono što je bilo prije. Ako se to, pak, dogodi nakon što duša napusti tijelo, onda se tu više ništa ne može učiniti. Baš poput bolesnika koji je saznao za karcinom prekasno, jer je bolest zahvatila čitav organizam i smrt je neizbježna.
Prošlost je nadoknadiva
Trebate znati da sve dok je duša spojena s tijelom prošlost je nadoknadiva i može se popraviti.
Sigurno ste u prirodi svjedočili sušenju drveta usljed raznih uzroka, tako da mu otpadnu listovi i osuši se. Nakon nekoliko godina drvo se oporavlja i izgleda bolje nego što je prije izgledalo. Isto je i sa čovjekom, on se može oporaviti i postati boljim nego prije, jer ima i gorko iskustvo duhovnog siromaštva iz prošlosti i zna kakav je to osjećaj.
Vi ste još uvijek mladi, iskoristite svoju snagu i ne mislite kako ništa ne možete učiniti. Budući da osjetite gorčinu svoje prošlosti, sada je pravo vrijeme da mislite pozitivno, a prijašnje iskustvo iskoristite kao pouku za budućnost.
U časnom Kur’anu stoji da ako mi krenemo prema istini, osigurana je pomoć za svaki naš korak najmanje deset puta više, dok se u nekim drugim ajetima spominje i 700 puta više. Ovo je neupitno Božije obećanje.
Uzvišeni Bog svakom čovjeku je podario moć koja je nesalomiva i kada govorimo o ispravljanju stvari, ali i u pogledu uništenja. Uzvišeni Bog navodi primjere među vjernicima, ali i među nevjernicima. Kada bi odlučili da nešto učine, nije ih niko mogao u tome pokolebati, a potom kazuje o porodici koja je jedina u okruženju vjerovala u Boga, dok su ostali stanovnici bili poricatelji, ali to nimalo nije naškodilo vjerničkoj porodici.
Nešto drugačiji slučaj je kada porodica Božijeg poslanika ne vjeruje u njega i ne prihvata njegove riječi i mudžize. Lutova supruga i Nuhova supruga nisu povjerovali u svoje muževe kao Božije poslanike . Ili slučaj Faraona, koji i pored svoje društvene i materijalne moći nije mogao odvrati svoju ženu Asiju od vjere u Boga, pa je zbog toga na okrutan način usmrtio. Dakle, okolina ne mora nužno biti ispunjena vjernicima da bi se čovjek u njoj sačuvao. Čovjekova volja je neslomljiva i može se oduprijeti bilo kojoj sili da bi sačuvala svoj put.
Vjera ima nabolje savjete i propise vezena za društvenu sferu. Vjerski propisi se ni na koji način ne mogu tumačiti kao okrutni ili neljudski. Kur’an vrlo jasno kaže da ukoliko majka i otac budu nevjernici ili odluče da vas odvedu u zabludu, imate dvije obaveze: prvo; ne padati pod emocije i prihvatati govor koji nije ispravan. Punom snagom treba nastaviti ispravnim putem. Drugo, ne smije ih se vrijeđati pod izgovorom odbrane vjere. Poštovanje prema njima mora se sačuvati. Ono što je moralno i logički prihvatljivo jeste vjera, ako prihvate dobro je, ako ne prihvate, ništa se nije dogodilo. U oba slučaja vas čeka nagrada kod Uzvišenog Boga.
Ukoliko niste imali moć uticaja, kod Boga nemate obavezu i nastavljate sa svojim životom. To što ste pitali: “Odakle da počnem?”– moram kazati da je prvi korak misao o tome kako sam imao ne tako svijetlu prošlost koju sada želim nadoknaditi . Nemojte dozvoliti da ovo vaše buđenje ponovo zapadne u nemar. Da biste nadoknadili prošlost, nemojte srljati, već dobro razmislite. Posao započnite s vrlo jasnim ciljem. Primjerice, niste učili, napustile ste namaz, imali ste loše prijatelje itd. Krenite s učenjem i namazom te napustite loše društvo, uz puno poštovanje i lijepo ophođenje. Ova metoda će vam pomoći.
Pokušajte se potruditi da dio svog slobodnog vremena posvetite čitanju Kur’ana i promišljanju o pročitanom. Od svega je najvažnije da ozbiljno zamolite Uzvišenog Boga da vam pomogne, jer Uzvišeni u časnom Kur’anu kaže da je On od svega čovjeku najbliži. Najmilostiviji. Odaziva se pozivu molitelja kada Ga zamoli. Naredio je melecima da mole za ljude, a grijehe pretvara u dobra djela.
Ako zapušteni cvijet predate vrtlaru, on će za kratko vrijeme cvijetu povratiti sjajan izgled. Uzvišeni Bog je Vrtlar čitave kreacije. Na čovjeka gleda kao na Svog namjesnika, prema tome slobodno se predajmo u ruke Najmilostivijeg , jer Njegovo znanje je beskrajno. On poznaje našu bol, ali poznaje i lijek. Vidi naše teškoće, ali i rješenje. Svjestan je naših slabosti. Najveća naša dužnost je slijediti logiku i promišljanje Božijih poslanika.
Bog voli da čovjekov život protiče u sreći i blagostanju. Važno je da mi sami sebe pošaljemo u tu beskonačnu milost i da se koristimo Božijim blagodatima. Ispravan put je buđenje. Dakle, shvatili smo bol i tražimo izlječenje. Jačanje buđenja krije se u učenju, informiranju i promišljanju.
Što se tiče nas, mi smo i dalje tu na usluzi.
Želimo Vam svako dobro.
prof. Akbar Eydi