Zanimljivo je, priznat ćete, da ako upitamo Židove, ko su najbolji ljudi, reći će da su to Esbat, oni koji su bili sa Musaom, a.s. Ako upitamo kršćane ko su najbolji ljudi, reći će da su najbolji Havarijuni, oni koji su bili sa Isaom, a.s. Međutim, najzanimljivije je, ako upitamo šije, ko su najbolji ljudi, nabrojat će nekoliko ashaba, a druge će proklinjati i psovati. Molim vas da mi pojasnite zašto se to dešava!
1 Odgovor
Riječ je o temi koju Kur'an Časni spominje u brojnim ajetima, naprimjer, u suri El-Mu'minun u 52. i 53. ajetu se kaže: Zaista je vaš ummet jedan ummet, a Ja sam Gospodar vaš, pa budite Me svjesni! A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što je u njih.
Poslanici su sve ljude pozivali takvaluku, svijesti o Bogu, međutim, ljudi nisu slušali riječi poslanika, već su se podijelili na grupice i ispisali brojne knjige, i svaka je skupina prihvatala ono što je u njih bilo, te su bili radosni i veseli i zadovoljni time. U 32. ajetu sure Rum kaže se: od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim sto je u njih. Ovo pravilo obuhvata sve stranke, skupine, grupe, religije i mezhebe u svijetu. Časni Kur'an da bi čovjeka spasio od odstupanja i zalutalosti, iznosi najuzvišenije načelo, dajući do znanja da su oni ljudi robovi Moji i oni su okrenuli lice od Taguta i zablude, koji budu poštivali ovo načelo. U okrilju njega oni su pod Božijom uputom, oni su razumni, imaju pameti. Riječ je o sljedećim stvarima:
[*]Načelo pažljivog slušanja s ciljem razumijevanja,[/*]
[*]Analiza i razmatranje onoga što se čulo i kazalo, ili drugim riječima uspoređivanje sa mjerilom prihvatanja.[/*]
[*]Odabiranje najbolje opcije.[/*]
Ovo su načela koja Časni Kur'an predlaže u 18. ajetu sure Ez-Zummer: Zato obraduj robove Moje koji riječi s razumjevanjem slusaju i slijede najbolju; oni su oni koje je Allah uputio i oni posjeduju elbab, tj. suštinu znanja. Nakon ovog načela, postavlja se pitanje: koje je mjerilo ispitivanja radi odabiranja najbolje mogućnosti i izabiranja pravoga puta?
Za nas, kao ljude koji prihvataju Kur'an i smatraju ga dokazom svoje pobožnosti i religioznosti, jasno je da od njega nema boljeg mjerila. Sam Kur'an bira ovaj put, kada u 9. ajetu sure Isra kaže: Zaista ovaj Kur'an upućuje k onome sto je najpostojanije, i donosi radosnu vijest vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka nagrada velika.
Kada se obratimo Kur'anu, postaje jasno da on potvrđuje sljedeća dva principa. Prvi je objava i poslanstvo, to jest sunnet našeg Poslanika, koji je ogleda u riječima i djelima Poslanika, s.a.v.a.: On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje (Nedžm, 3 i 4) Komentar i objašnjenje Kur'ana također je Poslanikov zadatak: Mi tebi objavljujemo Knjigu samo da bi im objasnio ono oko čega se razilaze, i da bude vjernicima uputa i milost. (Nahl, 64) A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili. (Nahl, 44).
Dakle, sunnet i nesumnjive Poslanikove riječi, sa kur'anskog aspekta predstavljaju mjerilo odabira najbolje opcije. Zbog toga, u Kur'anu se neslijeđenje Poslanika nakon što sve postane jasno proglašava očitom zabludom: Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, – a užasno je on boravište! (Nisa, 115) Također, postaje jasno da je drugo načelo, također podvučeno i naglašeno, a riječ je o razmišljanju, umovanju i mudrosti. Najgora bića kod Allaha su oni koji su gluhi i nijemi, koji neće da promišljaju (Enfal, 22).
Oba se ova načela na jednom mjestu spominju u suri Mulk: Kad god se koja gomila u nega baci, stražari u njemu će je upitati: “Zar nije niko dolazio da vas opominje?” “Jest, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao”- odgovoriće -,”a mi smo poricali i govorili: Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj zabludi!” I reći će: “Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima džehennema bili!” (8, 9, 10). Časni Kur'an njihovo priznanje prihvata kao osnovni razlog i korijen njihovog grijeha i govori: I priznat će grijeh svoj, pa smrvljeni bili džehenemlije! (Mulk, 11) Na osnovu ovoga može se kazati da sa aspekta Objave i Stvoritelja svjetova svaki čovjek za odvajanje istine od neistine i za prepoznavanje sljedbenika istine na raspolaganju ima tri mjerila koja je nemoguće negirati. To su:
[*]- Božija Riječ, odnosno Časni Kur'an[/*]
[*]- Dokazani i nesporni sunnet Božijeg poslanika, s.a.v.a.[/*]
[*]- Razum koji igra ulogu onogakoji odvaja, razlikuje i prepoznaje[/*]
Sa kur'anskog apsekta, ukoliko čovjek istražuje i usporedi riječi s mjerilima, pa stigne do rezultata, čak i ako u prepoznavanju vanjskog primjera istine sasvim pogriješi, biće pod okriljem Božije milosti, jer u ajetu kojeg smo citirali iz sure Nisa, Kur'an kaznu predviđa za one ljude kojima je istina jasna, ali joj se svjesno nisu htjeli pokoriti: a poznat mu je pravi put! Međutim, ukoliko ga njegovo istraživanje ne dovede do rezultata i ne bude se našao na putu istine, tog čovjeka ili tu skupinu Uzvišeni Allah neće kazniti, jer je istraživanje s ciljem shvatanja istine, ustvari uputa Allahova.
Zato se u suri Muhammed, u 2. ajetu kaže: A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono sto se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preko rđavih postupaka njihovih preći i prilike (srca) njihova poboljšati.
Više je nego jasno da je u ono što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.a. i što je sve istina, moguće vjerovatina dva načina:
[*]- u sažetom obliku[/*]
[*]- detaljno[/*]
Sažeti oblik ogleda se u tome da se svaki čovjek odnos između sebe i Boga, iskrenog nijjeta postavi tako da se preda i pokori svim Božijim i kur'anskim naredbama, iako ne bude znao detaljno sve vjerske propise i odredbe, ili pak pogriješi da li je neki propis dio vjere ili ne. Takav čovjek ili takva skupina, sasvim je izvjesno nalaze se u okrilju spasa i obuhvaćeni su Božijom milošću i oprostom. Da je drugačije, u tom slučaju morali bismo kazati da je više od 90% ljudi zaslužilo Božiju kaznu i džehennemsku vatru, jer u svakom mezhebu zasebno postoje stotine ogranaka, načina razmišljanja, stavova… A svako ko svoj put smatra istinitim, kako nam to Kur'an daje do znanja, veseo je i zadovoljan.
S druge strane, detaljan način poznavanja istine ogleda se u tome da čovjek napornim istraživanjima i radom, naučnim sagledavanjima Kur'ana i sunneta, te uz odricanja, vježbe, samopregnuće koje će biti povod Božijeg zadovoljstva stigne do uzvišenih stepena i položaja i da se poveže i stupi u kontakt sa svijetom gajba, tj. skrivenim svijetom, i da tako u potpunosti i jasno spozna propise i pravila, onako kako je to Poslanik kazao i kako to poznaju Poslanikovi ashabi, pomagači i savremenici, koji već sada imaju svoje džennetske deredže ili su pak kažnjeni od strane Boga.
Ukoliko postoje ovakvi pojedinci ili skupine, blago li njima, i dobre li sudbine i određenja.
Možemo zaključiti sljedeće:
Poštovani brate, kada je vjera u pitanju dvije stvari nipošto ne smijemo zaboraviti. Prvo, da je svaki pojedinac dužan istraživati u vjeri na temelju jasnih mjerila, a to su Kur'an, potvrđeni sunnet i razum, i vjerovati u rezultat do kojih se stigne. Istovremeno, radi ograničenosti ljudskih spoznajnih sredstava i mogućnosti, te onoga što prirodno uzrokuju čovjekove strasti i nagoni, a što postoji u svima nama, kao i zbog zamršenih i isprepletenih političkih, povijesnih događaja i tokova, te ljubavi i mržnje koje nisu nelogične i neutemeljene – treba se čistim i iskrenim nijetom obratiti Bogu i reći: Sve ono što si Ti objavio i sve ono što je Poslanik rekao, objasnio i prihvatio i ja to prihvatam, makar to bilo i nasuprot mojim istraživanjima i rezultatima. Svakog koga Ti i Tvoj poslanik volite i ja ih volim. Svakog koga Ti i Tvoj poslanik ne volite ni ja ne volim.
Ovakav čovjek i ovakva skupina na temelju kur'anskog teksta i na temelju Poslanikovog sunneta ubrajaju se u dobre Božije robove i oni će imati Božiju nagradu, makar u istraživanjima došli do sasvim pogrešnog rezultata i u određivanju istine napravili greške. A Mi ne kažnjavamo sve dok poslanika ne pošaljemo. (Isra, ) Dakle, dok argument ne bude upotpunjen nema ni kazne, te dok ne bude prkosa i protivljenja istini nevjerstvo nema smisla ni značenja. Ovo je sasvim jasno, i o ovome svjedoče i ajeti i predaje i razum.
Sljedeća stvar, pretpostavimo da oni koji slijede neki drugi mezheb i put koji nije naš put, nisu svi inadžije i neprijatelji istine, već su sa dobrim nijetom i suprotno željenom krenuli pogrešnim putem, i ukoliko bi im se istina pokazala i oni je prepoznali ne bi je nijekali niti odbili. Ako na druge gledamo s ovom pretpostavkom, koja je sasvim racionalna i umna, a najzad preporučuju je i vjera i Poslanik, u tom slučaju nećemo jedni drugima govoriti da smo nevjernici i neprijatelji Poslaniku. U tom slučaju desit će se da kao dvije razumne skupine pogledamo šta nam je to zajedničko i oko toga ćemo se okupiti i jačati, a u vezi međusobnih razlika, učit ćemo dovu jedni za druge i tražiti uputu i pomoć od Allaha. Taj trenutak primjer je kur'anskih riječi: i svi se čvrsto Allahova uzeta prihvatiti i ne razjedinjujte se. To je trenutak kada smo postupali u skladu s časnim ajetom: i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite strpljivi, jer Allah je, zaista, na strani strpljivih. (Enfal, 46)
Da li bi ijedna sila na svijetu mogla ovako postupati i igrati se sa našim vjerskim svetinjama, moralnim vrijednostima, javnom čednošću žene i da li bi mogli na ovakav način otimati i eksploatisati naš postojeći kapital, da smo jučer ili danas bili odlučni i čvrsto stali uz naše zajedničke vjerske tačke, radeći na njihovom jačanju?!
Zašto moramo uvijek poput muhe letjeti na rane i razglabati o razlikama, te suprotno Božijem naređenju i Poslanikovom sunnetu, suprotno razumu vidjeti razlike i većim od onoga kolike zapravo jesu? Zašto ne bismo bili poput pčele koja uvijek koristi čisto, fino cvijeće: Zar nije vrijeme da se vjernicima srca skruše kada se Allah i Istina koja se objavljuje spomene. (Hadid, 16) Zar nije stiglo vrijeme za sljedbenike Muhammeda, s.a.v.a., da im srce zadrhti zbog Boga, istine, Kur'ana, i da im poteku suze, i da budu skrušeni pred svim ovim naučnim i moralnim istinama i duhovnim bogatstvom svoje vjere, te da zakorače u smjeru časti i dostojanstva muslimana i postojanosti Kur'ana? Zar ne pretpostavljate mogućnost da neprijatelji Boga, Poslanika i Božije knjige, raspiruju probleme i rade na razlikama i pušu u vatru rasplamsavanja muslimanskog sukoba?!
Neka Uzvišeni Allah pomogne svima da se pokoravaju Bogu i Poslaniku.