Postovani,
Imam dvoje djece,tacnije drugo sam rodila prije sedam mjeseci, medjutim ostala sam ponovo trudna. Nismo zeljeli tu trudnocu ali obzirom da sam vjernica ne mogu uraditi abortus i jedino sto mi je palo na pamet je da Allah dz.s. ima svoje razloge. Ono sto je najveci problem je to da moj muz zeli da abortiram (navodi niz razloga od finansijske situacije do okoline i nemogucnosti ispravnog odgoja troje male djece). Zadnjih dana skoro da nema komunikacije medju nama a i kada ima svodi se na to da ja kazem da to ne mogu uraditi a on meni “Pa kada si tolika vjernica sto se onda ne pokrijes”. Nisam pokrivena iako redovno obavljam sve namaze i svakodnevno upucujem dove Allahu dz.s. i moje skromno misljenje je da je abortus mnogo veci grijeh od ovog drugog. U jako teskoj psihickoj situaciji se nalazim, klanjam namaze u gluho doba noci i upucujem dove i samo se u Allaha dragog uzdam, te i Vas molim da mi olaksate svojim odgovorom i savjetom. Hvala
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum
U odgovoru na vaše pismo napisat ću vama i vašem suprugu nekoliko stvari:
1. Mi smo ljudi
Ako čovjek razmisli o ljudskosti i uvidi svoj položaj i vrijednost nikada neće skrenuti sa ispravnog puta ljudskosti. Kažu da su jednog dana pitali nekog čovjeka zašto nije učino neko djelo (radilo se o nemoralnom i neljudskom djelu) i on je odgovorio: “Pa kako da to učinim kada nisam bio sam?” Rekli su mu da nikog nije bilo na tom mjestu, na što je on rekao: “Pa ja sam bio!” Njegov odgovor ukazuje na nešto jako vrijedno. Zar čovjeku njegova ljudskost nije važna, već samo ljudskost drugih? Zato se u islamskoj predaji kaže da ako čovjek upozna sebe i vrijednost koju kao čovjek ima, nikada neće počiniti djela suprotna zakonu, bilo da se radi o društvenom, šerijatskom ili moralnom zakonu. Zašto sebi – kao čovjek – dozvoljavate da poništite jedno biće na putu usavršavanja i sve njegove težnje. Poslanik, s.a.v.a., svojim ratnicima nije dozvoljavao da čak ni radi pobjede nad neprijateljem iskorištavaju konje ili deve više nego što životinje mogu podnijet. Jasno je da Poslanikov cilj ratovanja nije bil tek pobjeda nad neprijateljem i širenje islamske vlasti, njegov cilj i cilj svih Božijih poslanika je širenje ljudskih, moralnih i božanskih vrijednosti. A korištenje snage konja, magarca ili deve više od onoga što mogu podnijeti je suprotno ljudskim, moralnim i vjerskim zakonima. Dakle, ljudskost vam ne dozvoljava da počinite tako ružno djelo suprotno moralu te da prekršite zakon čineći kazneno djelo.
2. Mi smo muslimani
Ako je čovjek musliman, onda mu ta njegova pripadnost ne dozvoljava da počini pobačaj. Jer to dijete na putu je Božije stvorenje – iako je vama dozvoljeno da se čuvate i sprječavate trudnoću – koje ima svoju sudbinu o kojoj mi nismo obaviješteni. Stoga sa gledišta Kur'ana ubistvo jednog čovjeka – bilo da je u maternici majke ili maternici prirode – jednako je ubistvu svih ljudi. …Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao... (Ma'ide, 32) S kojim pravom možemo ubiti jednu dušu u čijem nastajanju smo sami sudjelovali? Po časnom Kur'anu za ubistvo čovjeka vjernika predviđene su četiri kazne: srdžba Božija, Božije prokletstvo na ubicu, bolna kazna i džehennemska vatra. Znači, mi muslimani koji smo dužni da svaki dan najmanje deset puta u namazu kažemo: ...a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, svojim vlastitim rukama na sebe navlačimo Božiju srdžbu. Da li nakon pobačaja možemo u namazu stati pred Boga i tražiti od Njega da nas sačuva od Svoje srdžbe, iako svojim rukama osiguravamo sredstva Božije srdžbe? Pa prema tome, strahujete od Božije srdžbe i ne pomišljajte na to zabranjeno djelo!
3. Opskrba i životni troškovi
U vrijeme prije islama ljudi su ubijali svoju djecu zbog siromaštva, a Kur'an je takvo neljudsko djelo osudio i rekao: I vas i njih Allah hrani. Pa zar samo udisanje zraka nije opskrba? Zar život nije opskrba? Zar zdravlje ljudskih organa i udova nije opskrba? Ako je sve u Božijim rukama, pa zar je On nemoćan da čovjeku osigura hranu i životne potrebe?!
4. Ko je odgovoran za neimaštinu?
Zar Božija zemlja nije dovoljna za sticanje opskrbe? Zar sva bogatstvaa na zemlji i rudnici nisu dovoljni za opskrbu nas ljudi? Zar pronalazak prirodnih zakona i njihovo korištenje ne mogu odgovoriti na naše životne potrebe? Zar je malo sposobnosti koje je Uzvišeni Bog usadio u čovjeka da se njima koristi za sticanje halal-opskrbe? Časni Kur'an kaže: On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio (Bekare, 29). Zbog naše lijenosti, nedostatka ustrajnosti i truda, nerazmišljanja i neučenja nismo uspjeli urediti svoj život, pa sada da bi nadoknadili taj nedostatak želimo da se borimo protiv Božijih zakona.
Čovjek kojeg je pritisnulo siromaštvo rekao je svojoj supruzi da ide pomoć potražiti kod Božije Poslanika, s.a.v.a. Otišao je u mesdžid i sjeo blizu Poslanika, s.a.v.a. Prije nego što se počeo jadati, Poslanik, s.a.v.a., ga spriječi u tome riječima: “Ako neko od nas traži pomoć dat ćemo mu, ali za njega je bolje da se pouzda u ono što ima. Čovjek se zbog ovih riječi Božijeg Poslanika postidio i nije ništa rekao. Sljedeći dan dogodilo se isto, a časni Poslanik, s.a.v.a., opet je ponovio iste riječi. Treći dan događaj se ponovio, pa je čovjek svojoj supruzi rekao: “Doista mi je jasno što mi Poslanik poručuje i više neću odlaziti i tražiti pomoć.” Četvrti dan uzeo je sjekiru i krenuo na planinu, tamo je sakupio mnogo grančica te ih ponio na bazar i prodao i pri tome dobro zaradio. Kupio je nešto namirnica i porebnih stvari te odnio kući. Ručao je sa porodicom, a potom otišao u Poslanikovu džamiju. Kada ga je Božiji Poslanik, s.a.v.a., ugledao upitao ga je: “Da li je bolje to ili da si od mene uzeo?” Poslanik, s.a.v.a., mu je ovim želio poručiti da ima kapital, ali ga ne želi koristiti već mu je lakše da mu drugi pomažu. Zašto smo mi u isčekivanju da nam neko pomogne ili da se pojavi materijalni kapital kako bi uredili svoj život? Siguran sam da svako od nas, ako se osami i procijeni svoje sposobnosti, može otkriti koliko u sebi ima sange za sticanje bogatstva. Zašto muslimani ne bi jedinstvom, saradnjom, saosjećanjem, oslanjanjem na Boga te duhovnim i materijalnim kapitalom koji nam je Bog podario izgradili državu vlastitim trudom? Naprotiv, mi vlastitim rukama odbacujemo bogatstvo, državu i nesagledive ljudske sposobnosti i samo se nadamo da će nam opskrba stići iz Skrivenog svijeta. Mi smo krivi, a siromaštvo je ljaga za čovjeka muslimana na oba svijeta. Ako tom siromaštvu pridodamo i ljagu pobačaja, priredili smo sebi džehennem i vječnu patnju.
5. Pitanje odgoja
Na nama je dužnost da na temelju uzvišenih učenja islama, koristeći naučna i pedagoška načela, odgojimo svoje dijete, a od Uzvišenog Boga molimo da nas pomogne na tom putu. Majka hazreti Merjem kada je rodila hazreti Mjerjem ostala je bez muža i staratelja. Bila je ponižava od strane Jevreja koji su joj govorili: “Zar tvoj muž nije obećao da će to dijete biti Božiji poslanik?” Uz sve to bila je siromašna. Ali, oslanjajući se na Boga, razum, nebeska učenja i slijeđenjem zapovijedi Božijeg poslanika svog vremena uputila je hazreti Merjem na put bogobojaznosti i procvata. Hazreti Merjem toliko je napredovala da je postala uzor svim vjernicima – i muškarcima i ženama – do Sudnjeg dana. Dakle, ne trebamo pod izlikom odgoja – što i jeste naša dužnost – posezati za zločinom i počiniti veliki grijeh.
6. Pitanje hidžaba
Vezano za hidžab, postoji nekoliko važnih stvari na koje treba obratiit pažnju:
a) Hidžab nije čitav islam, ali nije ni njegov beznačajan dio
Ako žena muslimanka nosi hidžab, to ne znači da je ona potpuna i bez nedostataka. Žena sa hidžabom, ali lošeg morala – nije potpuna žena. Žena sa hidžabom, ali neuka po pitnaju vjere, odgoja ili društva je nepotpuna žena. Hidžab je naredba koja je vrlo važna za vjeru, ženu i ljudsko društvo, a isto tako i za porodično okruženje. Žena sa hidžabom je žena koja svojim djelom pokazuje čistotu morala, djela i porodice.
b) Grijeh nenošenja hidžana u osnovi nije usporediv sa grijehom pobačaja i ubistva jedne duše.
Iako je svaki grijeh u suštini neučtivost prema Bogu, Božijem Poslaniku, s.a.v.a., Kur'anu i Božijim zakonima. Stoga se u jednoj islamskoj predaji kaže: “Ne gledajte u veličini ili malehnost grijeha, već u veličinu Onoga kome se tim grijehom suprostavljate.” To je kao da palite zastavu neke države, tim činom vi ustvari ne činite nasilje zastavi, već napadate državu, njezinog predsjednika i ljude.
c) Hidžab je znak pripadnosti islamu
Ženin hidžab je poput zastave diplomatskog vozila koja se stavlja na automobil i kojim se pokazuje pripadnost nekoj zemlji. Hidžab je ponos žene muslimanke kojim se ona ponosi islamom, Kur'anom, Božijim Poslanikom i svim ostalim Božijim poslanicima. Stoga u govoru velikana i šehida stoji: “O sestro muslimanko, tvoj hidžab čuva moju krv, ti si čuvar krvi šehida koja se prolila da bi svoju islamsku zemlju spasila od tuđih porobljavanja.”
Kako se vaš suprug koji želi počinit tako veliki grijeh usuđuje prigovarati vama zbog hidžaba? Neka zna da je njegov grijhe puno veći, a kazna na Ovom i na Onom svijetu bolnija. Iskreno se nadam da ne govorite ozbiljno i da sebe nikada nećete dovesti u priliku da počinite pobačaj.
Iskreno želim da Uzvišni Bog to vaše dijete učini cvijetom vaše porodične bašte i da stupanje tog cvijeta u društvo vaš život pretvori u cvijetnjak. Neka njegov dolazak u vašu porodicu ispuni vaš život materijatnim i duhovnim obiljem i neka bude svjetiljka vašeg života. Ne dozvolite da taj cvijet koji još nije procvjetao otkinete zbog šejtanskih došaptavanja i uskratite mu život, sreću i kretnje ka savršenstvu.
Od Uzvišenog Boga tražite da budete djetetu odgajatelj i učitelj. Odgajate ga u okrilju ljubavi i samilosti, a ono će vam donijeti obilje duhovne i materijalne opskrbe i na Sudnjem danu, u prisustvu Božijeg Poslanika, s.a.v.a, bit će povod osvjetljenosti vašeg lica.
Poštovana sestro, jednako kao što se u mrkloj noći molite Bogu, u javnosti se pojavljujte sa hidžabom i sačuvajte hidžab baš poput supruga i kćeri Božijeg Poslanika.
Postavit ću vam jedno pitanje: Kada bi vam Božiji Poslanik, s.a.v.a., javio da vam dolazi u posjetu, da li bi ga dočekali sa hidžabom ili bez njega? Vi ćete na Sudnjem danu sigurno vidjeti Božijeg Poslanika, a ako vas upita zašto ste bili bez hidžaba, što ćete mu odgovoriti?
Esselamu alejkum