Moje duboko štovanje i veliki pozdrav.
Za početak, zovem se Gabrijel i katoličke sam vjeroispovijesti. Rođen, odrastao, družio se, igrao se i živim sa raznoraznim osobama raznih vjera. Pošto ste mi Vi jedina adresa na koju se mogu obratiti odlučio sam biti iskren sa Vama maksimalno. Odrastao sam u katoličkoj vjeri i učen sam tim vrijednostima (ja to danas zovem ispiranje mozga jer smatram da osoba kada stekne stanje uma da razmišlja, donosi sama zaključke ima pravo da odabere, odluči i praktikuje ono što želi). Te vrijednosti su tu 22 godine. Jedan sam od rijetkih koji zna o svojoj vjeri, o vjeri svojih drugova Muslimana i o vjeri svojih drugova Pravoslavaca, Židova (hinduista, sotonista, štovalaca kojekakvih božanstava) a to Vam navodim iz razloga da me ne smatrate balavcem i osobom koja ne zna šta želi u životu i da Vam na neki način pokažem da poštujem svaku vjeru. Smatram također da smo svi od jednog Boga (zvali ga mi Allah, Bog, Jahve, Gospodar, Najpravedniji ili kako god). Kao osoba racionalnog razmišljanja sebi dopuštam (bio to grijeh ili ne) da kažem šta mi se ne sviđa u “svojoj” religiji kao i u ostalim religijama. I smatram da ni jedna od danas poznatih, prihvaćenih religija nije idealna i da ima mana (grijeh je, znam ali lagao bih sebe kada bih rekao drugačije a takvo stanje zovem “slijepim vjerovanjem”). Opet ponavljam, da ne bi bilo zabune, znam mnogo o religiji a konkretizovao bih se na dvije religije – Islam i Katoličanstvo. Znam sve propise koje nalaže Katoličanstvo tj. sve ono što se smije, ne smije ili slično tome. Također, s druge strane, znam dobar dio zakona Islama (bar onih zakona sa kojima sam se imao priliku susresti, istražiti ili naučiti o njima nešto). Moram isto tako priznati da su religije divna stvar i znaju pružiti utjehu kada je najteže ali isto tako smatram da religija zna predstavljati prepreku nečem divnom. Zbog toga, često kažem da su sve ove propise koji stoje u Kur'anu i Bibliji napisali ljudi jer Boga obe religije ne predstavljaju fizičkom pojavom pa samim time ne mogu napisati knjigu nego su kroz osobe koje je On odabrao pisani svi propisi kojih bi se ljudi trebali čuvati. A pošto su ljudi grešni, nesavršeni onda i te knjige nisu savršene i ne bi trebale predstavljati slijepu vodilju.
Sve ovo gore iznad sam Vam napisao da Vam pokažem da nisam glup, neobrazovan, nepoznavalac vjere. Naime, naprotiv, vjernik sam, vjerujem ali vjerujem u Boga, jednog jedinog koji je Otac svemu na ovom svijetu. Religija je tu da nas označi a moje vjerovanje je ono što se “pika” gore kod Njega i On će mi suditi naposljetku.
Prvo, nadam se da se niste našli uvrijeđenim mojim uvodnim dijelom a sve sam Vam to napisao da bih mogao dobiti Vaš što iskreniji savjet, uputu i nadam se da ćete me razumjeti jer sve ovo što sam Vam rekao i što ću vam ispod reći napisano je direktno iz srca, čiste duše i iskrenih i pravih namjera.
Naime, da krenem lagano.
Upoznao sam je sasvim slučajno. Politički aktivna omladina (sasvim nebitan naziv stranke), željna promjena u svojoj sredini, pristupila je svojim izborom. Prvi naš kontak je bio kada sam joj pogriješio ime u jednoj obavijesti. Javila mi se da mi kaže da se ne zove tako nego drugačije (bila je greška u jednom slovu). Ja sam opet pogriješio ime (i tad je sudbina pokazala prvi znak) nenamjerno. Drugi put smo kontaktirali i tad smo se i prvi put vidjeli, na uličnoj akciji. Prišao sam joj i rekao nešto kao “Aha to ste vi znači, drago mi je, ja sam Gabrijel” i pozdravili smo se. Odmah nakon tog dana počeli smo kao pričati sasvim normalno, kao dvije osobe koje su se srele, upoznale i druže se. I onako na prvu mi se svidjela. Jednostavno, imala je tu razdraganost, veselje, svjetlost koju do tada nisam primjetio u svom životu i svojoj okolici. Što se tiče mene, ja stvarno teško uspostavljam kontakt sa osobama a sa njom, to je sve išlo samo. Jednostavno, iz mene su curile količine riječi i sam sam sebe iznenađivao. Pitao sam se često zbog čega. I vremenom postala mi je pravo draga. Tokom tih političkih angažmana sjedili smo jednom veoma dugo, 3-4 sata mislim i pričali o svemu. Pričao sam sa njom kao da se znamo 100 godina a ne tek par dana. Ni jedna tema sa njom nije bila strana. U svemu smo se nalazili. Šta god bi spomenula da voli to bi meni bila najdraža stvar, šta god sam ja rekao da volim i ona bi se složila da joj se sviđa. Nebrojeno stvari pokazalo se da su nam zajedničke (i tu je drugi put sudbina pokazala). Bio je tu još jedan momak koji se “vrzmao” oko nje. Zabrinuo sam sam sebe kada sam osjetio neki vid ljubomore prema tom momku. Ni ona se nešto nije opirala pa mi je još gore bilo. Ali, na svu sreću tu ništa nije bilo. Počeli smo sve češće pričati pa je uslijedio i još jedan sastanak. Pričali smo, bilo nam je divno. Dala mi je do znanja (ne direktno) da ipak ako šta mislim da postoji granica i da ne bi trebalo da je prelazim. Ja sam to tada prihvatao. Pravio sam se naivan da ne znam šta je ustvari granica ali dobro sam znao. Ipak, oboje smo nastavili. Razgovori su bivali sve češći, duži, dublji. Naletio je i težak period, svaka moja riječ vrijeđala ju je. Nenamjerno, ne vulgarno, ne znam ni sam kako ali tako je ispadalo dok nije sve konačno eskaliralo. Sjeli smo, popričali i priznala mi je jednu stvar koju nije smjela priznati. Priznala mi je da me voli. Tad sam shvatio da želim da je usrećim kao nikoga do sada. Tad sam zaželio da se prema njoj ponašam kao prema najljepšem cvijetku i da joj poklonim vrijeme koje će pamtiti do kraja života. Poslije toga, ništa više nije bilo isto. Nismo krili osjećaje, ne krijemo ih ni danas ali ja sam ostao pri onome što je tražila od mene. Tražila je da ne prelazim granicu i nikad je nisam prešao. Svaki sastanak sa njom izgledali bi toliko sretno, toliko zaljubljeno i toliko stvoreni jedno za drugo. Kao što mi je rekla dio svog razgovora sa najboljom prijateljicom “Izgledali smo k'o friško vjenčan par”. Tepamo jedno drugom, slušamo jedno drugo, iznosimo svoja mišljenja.
Ooonda, jednog dana ostao sam jednostavno bez teksta. Počela je “bukvalno” da čita moje misli, da zna unaprijed šta ću reći, da osjeća sve u meni i oko mene. Tad sam znao da je ne volim samo tako nego da je volim više od svog postojanja.
Preživjela je dosta toga u životu, dosta loših stvari kao i ja i napokon oboje smo dobili priliku da upoznamo jedno drugo. Ona je jedina koja me razumije i jedina koja u svakom trenutku zna tačno šta reći da mi bude bolje. Čak i kad se ljuti zbog nekih mojih izjava ja znam da ona to radi samo zato što želi da budem bolji. Od kako sam nju upoznao moj život se okrenuo za 180 stepeni. Prestao sam raditi mnogo loših stvari u životu (psovanje, konzumiranje alkohola), postao sam smireniji, blaži i dobroćudniji. U njoj vidim podršku koju mi upravo i daje. U njoj vidim smisao.
Za nju ne postoji stvar koju ne bih uradio pa kad bi rekla da joj treba kamen sa Mjeseca, taj kamen bi imala u roku sat vremena. Za nju bih uradio nezamislive stvari. Ona je moja inspiracija, nešto što me svaki dan probudi i tjera me da budem bolji nego jučer.
Najviše volim kad mi priča o svojoj vjeri (o Islamu), o svemu što je radila (možda ne bih trebao da iznosim njenu intimu, vi to možete ukoliko planirate objavljivati izbrisati ali rekla mi je da je prakticirala neke molitve pred spavanje pa je imala noćne more od toga i prestala, rekao sam joj da ću joj pomoći da opet krene sa tim i želim da joj pomognem), što namjerava raditi (kaže mi da će se jednog dana pokriti – i izrazio sam želju da joj poklonim prvu maramu). Uz svo to njeno pričanje moja vjera je postala jača. Ja sam počeo da vjerujem više. Svaku noć pred spavanje (imam ja standardnih molitvi – “nabrajalica” koje izmolim ali više volim taj razgovor sa Bogom) zamolim Ga da mi je čuva naredni dan, da čuva njenu porodicu (jer su joj svi u porodici nekako slabašnog zdravlja), da joj da snage za nastavak i da me ne pušta baš tako.
Imamo obostrane osjećaje ali prije par dana rekla mi je da je strah. Strah je Gospodara ako učini grijeh. Uputila me je u “kazne” pa sam to ja i sam istraživao i nalazio sam razna mišljenja, tumačenja. Ona smatra da ako bi se prepustila, istupila bi iz vjere. Pokušavam joj na sve moguće načine dokazati da to neće biti tako. Pa neće prestati vjerovati, neće prestati čitati Kur'an, gledati predavanja, moliti, klanjati. Neće postati katolkinja (to joj najmanje želim). Ona će biti to što jeste i što je bila čitav život – Muslimanka.
Kaže da ne zna zašto joj je Gospodar poslao mene a ne dopušta meni da joj pokažem na pravi način. Želim da se brinem o njoj, da je usrećim i da joj pomognem kroz sve poteškoće. Ona ne zna da ja ne spavam noćima zbog nje, njenih problema i njenih poteškoća. Zapustio sam svoj život i svoje probleme kako bih pokušao njoj pomoći. Ne tražim previše, skroman sam dečko. Želim samo priliku za nju, da joj Milostivi dopusti taj “grijeh” mada ga ja ne bi tako nazvao. Kako nešto što je predivno kao što je ljubav može biti grijeh?! Ja joj ne želim zlo, neodvraćam je – čak što više, želim joj pomoći očvrstiti vjeru, da bude bolja Muslimanka. Uz nju i njenu vjeru jačap bih i ja.
Ja nemam riječi kojim bih opisao moje osjećaje prema njoj i šta bi sve uradio za nju. Znam samo jedno, da je volim više od sebe i da imam ispravne namjere prema njoj i obećanje da je nikad neću povrijediti bez obzira na sve.
I sve ovo iznad što sam o njoj napisao nije ni upola onog šta smo zajedno prošli i kakav nam je odnos. To je samo ukratko, par detalja zbog čega je volim više od sebe samog.
Sinoć, prije ovog pisanja rekla mi je “..uredu Gabrijele, imaš toliko Islamskih portala na kojima možeš pitati za nas. Ako na jednom kažu da postoji šansa za nas dvoje, tako će biti..”. I evo mene – odlučih se za Vas između svih ostalih jer ste kroz odgovore koje sam čitao dosta detaljni i iskreni, već 1h poslije ponoći, dva sata prošlo od kako pokušavam sastaviti ovo pitanje i patnju. U nadi i potrazi da ću u vašem odgovoru naći riječi “Postoji šansa iskrenim namjerama”.
Iskreni pozdrav, Gabrijel
1 Odgovor
U ime Boga,Milostivog,Samilosnog
Gospodine Gabrijele, uz duboko poštovanje zahvaljujem se na ukazanom povjerenju. Vaše pismo sam doživio kao prepuno čistih osjećanja i iskrenog govora. Ono što znam iskreno ću podijeliti sa vama, u nadi da će vam to koristiti na vašem životnom putu. Odgovor ću podijeliti u tri dijela. U prvom ću se osvrnuti na neke dijelove iz vašeg pisma, u drugom ću objasniti niz univerzalnih načela čovjekogov života i u posljednjem dijelu navest ću nekoliko činjenica vezanih za vjerske škole i njihove ciljeve.
Prvi dio:
Rekli ste: Odlučio sam biti iskren sa Vama maksimalno – Moram reći da je trud naše web-stranice usmjeren na iskrenost u govoru i ophođenju s ljudima jer smo uvjereni da vjerska škola nije politička stranka koja je bliža pobjedi što više ljudi privuče i da joj se tako uvećava moć. Zbilja vjerske škole je stvaranje veze između čovjeka i njegove vječne sreće, a to nije moguće ako čovjek prvo sebe ne spozna i potom spozna u čemu je njegova vječna sreća. Naravno, to nije moguće bez dubokoumnog promišljanja. Sve što nije iskreno ne nosi svjetlo i čovjeka ne vodi do cilja, već je prevara i odvodi u bespuće.
Rekli ste: smatram da osoba kada stekne stanje uma da razmišlja, donosi sama zaključke, ima pravo da odabere, odluči i praktikuje ono što želi –U potpunosti se slažem sa vama, jer jedna od odlika čovjeka jeste misao, dakle moć promišljanja i snaga odabira. Nažalost, većina ljudi prilikom odabira u životu, a tu spada i vjerska škola, gleda isključivo na podneblje, porodično okruženje, društvo i državu, a malo je onih koji vjersku školu odabiru na temelju razmišljanja o njoj i u tom smislu ne postoji razlika između judeizma, kršćanstva i islama ili kako kaže jedan muslimanski mislilac: “Glavnina naše vjere preuzeta je iz okruženja, a ne iz logike” i upravo je to razlog što vjerska škola kod mnogih ljudi ne igra nikakvu ulogu u promjeni misli, morala i ponašanja, pa je postojanje ili nepostojanje vjerske škole za njih isto.
Rekli ste: poštujem sve vjere – Vaše riječi su ispravne i označavaju poštivanje ljudskih načela, a naravno treba napomenuti da poštovanje neke vjerske škole nije isto što i njeno prihvatanje i smatanje istinitom. O ovome ću više govoriti u trećem dijelu odgovora.
Rekli ste: Smatram također da smo svi od jednog Boga (zvali ga mi Allah, Bog, Jahve, Gospodar, Najpravedniji ili kako god) – Vezano za ovo, kao što sam napomenuo, više ću napisati u trećem dijelu odgovora i objasniti na koji način su Božiji poslanici potvrđivali jedan drugog i svi pozivali jednom Bogu, to je bilo zajednička osovina svih ljudi.
Rekli ste: Kao osoba racionalnog razmišljanja sebi dopuštam… – Naše shvatanje vjere i vjerske škole moguće je na dva načina. Jedan način je onaj koji mi vidimo u djelima, moralu i razmišljanju sljedbenika vjera – i u tom pogledu u potpunosti se slažem sa vama, jer takvo shvatanje ima ozbiljan nedostatak. Drugi način shvatanja vjerske škole je putem osnovnih i povjerljivih izvora koje je sama vjera predstavila i objasnila i ovdje se ne slažem s vama. Razloge svog neslaganja pojasnit ću u trećem dijelu odgovora. Molim vas da moje razloge razumno i logički razmotrite, pa ako se ne slažete možemo opet razgovarati, jer ako je govor logičan i proizašao iz razuma ja ću ga prihvatiti bez ikakve pristrasnosti.
Rekli ste: Znam sve propise koje nalaže katoličanstvo tj. sve ono što se smije, ne smije ili slično tome. Također, s druge strane, znam dobar dio zakona islama – ovo u svakom slučaju zaslužuje pohvalu, ali iskreno se nadam da vaša informiranost o islamu nije na temlju misli, morala i djela muslimana, već da je preuzeta iz temeljnih islamskih tekstova.
Rekli ste: Moram isto tako priznati da su religije divna stvar i znaju pružiti utjehu kada je najteže, ali isto tako smatram da religija zna predstavljati prepreku nečem divnom. – Ne slažem se sa vama jer autentična vjerska škola predstavlja čovjeka samom čovjeku, znači Uzvišeni Bog Stvoritelj čovjeka putem svojih poslanika je želio da čovjeka upozna sa samim sobom, sa zakonima stvaranja, međuljudskim odnosima, Stvoriteljem i vječnom srećom. U tom slučaju nije moguće da se nešo što zovemo prepreka nađe na putu upoznavnja ili spoznavanja lijepog, divnog. Baš suprotno, vjerska škola je uvijek ona koja predstavlja Božije ljepote, ljepote čovjeka i stvorenog poretka. Poznati američki psiholog William James kaže: “U vjerskoj školi postoje elementi ljepote koji se nikada ne mogu pronaći u svijetu prirode.” Detaljnije u trećem dijelu odgovora. Ponavljam opet, govorim o autentičnoj vjerskoj školi, a ne o onome što mi, sljedbenici različitih vjerskih škola, promiviramo i slijedimo.
Rekli ste: Često kažem da su sve ove propise koji stoje u Kur'anu i Bibliji napisali ljudi jer Boga ove religije ne predstavljaju fizičkom pojavom, pa samim time ne mogu napisati knjigu nego su kroz osobe koje je On odabrao pisani svi propisi kojih bi se ljudi trebali čuvati. A pošto su ljudi griješni, nesavršeni, onda i te knjige nisu savršene i ne bi trebale predstavljati slijepu vodilju. – Moram reći da to nije istina. Časni Kur'an i autentična Biblija supšteni su od strane Uzvišenog Boga na srca dvojice ljudi koji nisu skloni griješenju, i to što je spušto je ispravna Božija poruka. Iako je Kur'an, budući da je posljednja nebeska knjiga, ukazao na iskrivljenja koja su se dogodila u prethodno objavljenim vjerama osnovni tekst svih nebeskih knjiiga (autentičan tekst) jest Božija zapovijed i sačuvan od greške. Još ćemo se vratiti kasnije na ovu temu.
Objasnili ste na početku da vas ne smatram nepismenim i na tome vam zahvaljujem i ne smatram da je vaš uvodni govor bio uvredljiv, baš suprotno bio je jako ugodan i drago mi je što smo se upoznali preko pisma.
Vezano za vaše poznanstvo sa djevojkom iz pisma:
a) Vjerska škola naglašava saradnju, poštovanje i trud za sreću pojedinca i društva u materijalnom i duhovnom smislu.
b) Ljubav i razum – jasno je da se temelj života pojedinca i društva oslanja na razum i ljubav, oni se zapravo međusobno nadopunjuju i svaki od njih osigurava dio čovjekovog života. Ako želimo ispravno koristiti razum i ljubav onda ne trebamo prelaziti njihove granice i jedno od njih podčiniti drugom. Razum i ljubav su dva krila pomoću kojih čovjek leti, a oštećenje jednog let čini nemogućim. Naravno, kada ne može letjeti on postaje hrana gladnim zvjerima i ostaje lišen stvarnog života i sreće. Stoga je potrebno prilikom iskazivanja ljubavi i prijateljstva sačuvati granice razuma i biti umjeren da bi se ta ljubav nastavila. Ljubav je poput suhog drveta koje se baci u vatru: brzo se rasplamasa i brzo sagori, ali ako se ta ljubav drži pod nadzorom razuma, ona će se rasplamsavati, ali neće sagorjeti.
c) Poštovanje međusobnih zahtjeva (želja)
Pažljivo sam pročitao vaše pismo i shvatio o čemu je riječ. Nemojte dozvoliti da u međusobnoj razmjeni emocija zaboravite ulogu razuma. Nemojte baš sve prepustiti ljubavi, kasnije ću ukazati na neke stavke. Molitva nikada ne uzrokuje noćne more, ona je izvor smiraja duše, jer u molitvi čovjek se oslanja na Moćnog, Svezajućeg i Milostivog Boga što uzrokuje stabilnost duše, a nikako potrešenost i tjeskobu. Ponekad nas vrag u tome ometa i utiče na čovjeka da on pomisli kako su neke ružne stvari usljedile zbog molitve ili nekog bogosluženja ili pak neke misli.
Vama toplo preporučujem ako se želite upoznati sa islamom da to uradite uz pomoć povjerljivih izvora i razumnim prihvatanjem, jer ste sami rekli da ste racionalista i prihvatate argumentirano. Vama još nije potpuno jasno do koje mjere je ta djevojka upoznata sa autentičnim islamom, pa ga ni vi po razumu i logici ne možete prihvati, a ne možete ni poreći jer nemate mjerilo usporedbe pa da možete odrediti što je ispravno, a što nije.
Drugi dio:
U svakom slučaju ono što sam razumio iz vašeg pismo jeste to da sve vi ozbiljno privrženi ljudskim načelima i to je pohvalno, zbog toga budite zahvalni Bogu. Ishod vaše privrženosti ljudskim načelima jeste želja za rješavanjem tuđih problema i to je u redu, ali na svom mjestu. Poštujete tuđa uvjerenja i to je vrlina i sa aspekta vjerske škole i sa aspekta ljudskosti. Vaša istinska namjera da budete na usluzi toj djevojci, da pomognete pojedincu i porodici koja se našla u brojnim problemima je dobro i vrijedno moralno djelo. Svako moralno, vjersko i ljudsko djelo mora zadovoljiti dva uvjeta da bi bili vrijedni. Prvi uvjet je njihovo izvršenje, a drugi je ponavljanje i postojanost u vršenju i namjeri vršenja. Ponavljanje i postojanost u dobrom djelu uvjetovani su time da je djelo izvršeno na osnovu razuma. U suprotnom, ako je učinjeno na osnovu emocija kraj djela neće biti u skladu sa njegovim početkom. Ovo vrijedi za sve u čovjekovom životu. Pa prema tome, život koji se temelji samo na razumu isključujući emocije nema ljudsku vrijednost, jer su emocije, ljubav, milost prema drugima i pomaganje dio čovjekove osobnosti i zbilja njegova bića, a ni jedno složeno biće bez svojih dijelova nije potpuno. Jednako tako život temeljen samo na emocijama, bez učešća razuma, ima istu sudbinu. Ovo su univerzalna i nepromijenjiva načela ljudskog života koja će ako se poštuju ispuniti čovjekov materijalni, duhovni, pojedinačni i društveni život srećom i uspjehom, a ako se pak ne budu poštivala dogodit će se suprotno.
Treći dio:
Ne pozivam vas da privatite islam, jer po ljudskim načelima, jasnim kur'anskim ajetima i neupitnim filozofskim argumentima svako prihvatanje bez poznavanja – pa i vjerske škole – nema vrijednost i Uzvišeni Bog neće to primiti i neće dati nagradu koja iz toga slijedi. Pozivam vas kao čovjeka koji voli slobodno razmišljanje da pogledate rasprave iz Kur'ana i tradicije Poslanika i njegove porodice te ih usporedite sa razumskim i ljudskim vrijednostima, kako bi postalo jasno da vjerska škola nije iskvarena i može čovjeka uputiti u svakom pogledu.
1. Znanje i svjesnost
Jedna od ljudskih potreba jeste kretanje utemeljeno na znanju o životu, svijetu, budućnosti, prošlosti i sadašnjosti. Časni Kur'an o tome kaže: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (Isra, 36)
Dakle, nemojte se kretati, razmišljati, poricati, prihvatati i ophoditi se bez znanja, jer vi imate perceptivne moći, imate uši, oči, srce. Sve perceptivne moći bit će pozvane na odgovornost, dakle razlika između ljudi i životinja je upravo u tome što čovjek mora prihvatati ili ne prihvatati znanjem. Dakle, znanje i svjesnost su neupitna načela Kur'ana i niti jedan musliman nema dozvolu zanemariti ovo važno ljudsko načelo.
2. Razum i racionalizam
Kur'an temljnu razliku između čovjeka i ostalih bića i povlasticu koju on ima vidi u razumu, jer razum je taj koji stvari analizira te otkriva istinu i neistinu. Baš zbog toga u pravnim propisima islama se kaže da ako je neko umno poremećen nema nikakvu šerijatsku odgovornost, jer je razum mjerilo odgovornosti i dužnosti svakog čovjeka.
Nekoliko riječi Ibn Sine:
Ibn Sina, jedan od poznatih filozofa i liječnika čije su knjige iz područja medicine do prije nekoliko stoljeća bile naučna literatura na europskim sveučilištima i još uvijek imaju naučnu vrijednost, kaže: “Ako se čovjek privikne da prihvata nešto bez dokaza ili da poriče bez argumenta u biti on je sebe izdvojio iz ljudskog roda i spustio se na nivo životinje.” Naravno, ove riječi izgovorio je na temelju Kur'ana i tradicije Poslanika Muhammeda.
3. Snaga volje i odlučivanja
Sa gledišta Kur'ana čovjek posjeduje snagu volje i odluke kojima može nemoguće učiniti mogućim. Čovjek može uz tu Bogom danu snagu čitav svijet prirode podčiniti sebi, koristiti se dobrima prirode i čuvati se njezinih opasnosti.
4. Poštivanje zakona
Kur'an kaže da svaki čovjek koji upozna zakone prirode i Božije zakone i potom djeluje prema njima može se uzdići iznad svijeta prirode, kada će svaki dio svijeta njega pratiti i s njime surađivati.
5. Sloboda i njezine granice
Kur'an ne samo sve ljude već i sva bića svijeta smatra slobodnim, jer jedino je uz slobodu moguće usavršavanje. Ali, da ne bi zloupotrijebio slobodu propisane su mu granice i zakoni jer su te granice u biti jamac provedbe njegove slobode i slobode ostalih bića.
6. Saradnja i uzajamna pomoć
Časni Kur'an kaže: Ako ljudi žele imati zdravo društvo, da budu sretni i zadovoljni moraju se međusobno pomagati i poštovati tuđa prava.
7. Oprost
Časni Kur'an kaže da ako u društvu, okolini i porodici ne bude opraštanja ružnog te međusobne ljubavi, takvo društvo će stalno biti pesimistično i ratovati zbog razlika. Naravno da ovakvo društvo nikad ne može biti sretno niti postići savršenstvo.
8. Poštivanje svetinja
Kur'an vrlo jasno obvezuje muslimane da ne vrijeđaju svetinje bilo koje vjerske škole – pa makar se radilo o izmišljenim i nelogičnim vjerskim školama – jer će u tom slučaju nestati jedinstvo zajednica, a time i svetinje, što je suprotno društvenom javnom dobru i čovjeku kao pojedincu. Dakle, svetinje moraju ostati.
9. Slobodno razmišljanje
Kur'an kaže: U misaonim, vjerskim, društvenim i političkim raspravama moraju se poštivati tri načela da bi se postigao cilj. Ako se ispusti samo jedno od ova tri načela ne postoji garancija za ispravnost vjerovanja ili nevjerovanja i u tom slučaju nečije vjerovanje i poricanje neće imati naučnu ni ljudsku vrijednost. Ta tri načela su:
a) Dobro saslušati riječi suprotne strane
b) Precizna naučna analiza i uspoređivanje
c) Izabiranje najboljeg
Poslanik u jednoj predaji kaže: “Božiji poslanik Isa (Isus) rekao je da se ne odbija istinit govor, pa marak on bio izrečen od strane neprijatelja i da se ne prihvata neistinit govor, pa makar govornik bio vaš bliski prijatelj.”
U časnom Kur'anu postoji toliko naučnih, moralnih, logičnih, ljudskih i drugih stvari da bi nam kada bi sve htjeli objašnjaviti bilo potrebno nekoliko svezaka, a naravno sve nebeske knjige su takve, osim iskrivljenih. Sve ovo sam vam napisao da ne mislite kako vjerska škola ne može osigurati svu sreću koja je čovjeku potrebna, naravno, ako vjerska škola nije iskrivljena, jer u tom slučaju nije stvarna već samo nosi naziv vjerske škole i doista ne može upućivati.
Drugo, znajmo da svaki pokret – sa aspekta vjeske škole i sa aspekta ljudskosti – vrijedi onda kada je u okvirima zakona, znanja, razuma i stvarnih ljudskih vrijednosti, a ne samo emocija, pristranosti ili strasti.
Iskreno se nadam da sam bio u mogućnosti ponuditi zadovoljavajući odgovor i da se otvorio put našem dijalogu, naravno ukoliko ste voljni.
prof. Akbar Eydi