selam!, još uvijek mi nije potpuno jasno kad je u pitanje uzimanje posrednika ili obraćanje evlijama, jasan mi je zakon o kauzalitetu, i naveli ste primjere iz kur'ana ali su ti ljudi bili živi kad su se molili za druge?, da li se to odnosi i na mrtve?, kao tumačiti ajete u kojima se govori da ljudi nemaju ništa od toga ako bude uzimali posrednike?, ili je to pogrešno mišljenje?, da li je moguće slijediti ehli bejt i neka sunitska učenja odnosno uzeti što nama odgovara,selam!
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berkatuhu
Ako zakon kuzaliteta postane jasan, onda samim tim i mnoge druge stvari postaju jasne, jer taj zakon jednako vrijedi i u duhovnim i vjerskim stvarima.
Zamislite osobu koja zbog svog robovanja Bogu stiže do položaja gdje kaže: Napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. (Ali Imran, 49)
U gornjem ajetu hazreti Isa, a.s., navodi nekoliko stvari:
a) stvaranje ptice od zemlje
b) liječenje neizlječivih bolesti i urođene sljepoće
c) oživljavanje mrtvih koji su godinama bili u grobovima
d ) obavještavanje o skrivnem stvarima, npr. o onome što se u kući jede ili skriva
Postavlja se pitanje da li ovu moć hazreti Isa ima od sebe ili je to Božijom dozovolom? Odgovor je jasan: Božijom dozvolom. Pa prema tome, Uzvišeni Bog može svakoj osobi ili biću dati dozvolu da ovlada Njegovim vlasništvom, carstvom i moći.
Šta znači “s dozvolom Božijom”?Jasno je da Mudri Gospodar dozvolu za ovladavanjem i moći ne daje svakom bez pravila, već takva osoba ili biće mora biti dostojno kako bi moglo dobiti tu dozvolu. Dakle, posjedovati dostojnost u biti je dozvola. Pogledajmo primjer željeza i vatre. Svojstvo vatre je toplina, zagrijavanje i sagorijevanje, dok željezo po svojoj biti nema ta svojstva, ali ako se neko vrijeme nađe pored vatre ono će postići to svojstvo i u sebi ga pohraniti, pa nakon nekog vremena vidimo da to željezo ima svojstvo topline, zagrijavanja i sagorijevanja. Dakle, neki robovi zbog svog robovanja i pokornosti Uzvišenom Bogu postaju dostojni da sebi priskrbe mali dio Božijeg svojstva, na način da uzimaju dio Božijeg znanja, pa tako znaju skriveni svijet, uzimaju dio moći pa oživljavaju mrtve ili liječe bolesne. Ta dostojnost je upravo “Božija dozvola”.
Sljedeća stvar, kada željezo poprimi svojstvo topline i sagorijevanja, ako se tada drugo željezo nađe pored njega ono će s vremenom postići isto svojstvo. Jednako je i kada su u pitanju duhovne i božanske stvari. Hazreti Jusuf, a.s., kaže: “Odnesite ovu košulju i potarite njome oči mog oca, on će progledati.” U zbilji, Jusuf, a.s., je ovu moć dobio dozvolom Božijom i on ju je, dozovolom Božijom, prenio na košulju. Dakle, ovu moć primanja i davanja svojstava kod bića i ljudi odredio je Uzvišeni Bog kako bi se priskrbila Božija svojstva kao što su znanje, moć, milost, mudrost i ostala svojstva i da tragove tih svojstava (narvno u ograniničenom obliku, u mjeri čovjekovih mogućnosti) prenesu na druga bića u skladu sa njihovim mogućnostima. Kur'anskih primjera na ovu temu ima mnogo i treba na njih obratiit pažnju.
Kur'an jasno kaže: Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali. (Ja-Sin, 12)
Kada čovjek povjeruje u Boga ta njegova vjera je poput grane moćnog drveta zvanog tevhid. Prirodno da grana, kao dio drveta, ima udio u njegovoj ljepoti, plodnosti, svojstvu upijanja i dr. Stoga vjernik od tevhida i islama ima koristi i sam je koristan. Dakle, dova vjerika za nekog čak i nakon smrti računa se dijelom njegovih djela zato je dženaza-namaz za mejita vadžib, nužan mu je talkin na grobu, kada umire traži od ljudi da mu halale i dr. Obaveznost dženaza-namaza, obaveznost okretanja mejita prema kibli, nužnost davanja halala, talkina na grobu i učenja sure Ja-Sin – sve to ukazuje da moramo učiti dovu za umrle i slati im dobro ili ako imaju propuštenih namaza ili neispoštenih dana da to za njih nadoknadimo, kako bi se oni tim dobrom okoristili.
Uzimanje posredika
Uzimanje posrednika ima dva oblika: ako kažemo da trebamo posrednika zato što se sami ne možemo obratiti Bogu, to je suprotno Kur'anu i to su riječi nevjernika. Ali, ako kažemo da je to posredništvo zbog poštovanja i položaja koji posrednici imaju kod Boga, a mi ih uzimamo da se za nas zauzmu kako bi nas Bog prihvatio ili bio prema nama milostiv, ovako vjerovanje slaže se sa Kur'anom. Jednako kao što su Jakubova djeca obratila ocu riječima: “Oče, pogriješili smo i postupili smo ružno sa našim bratom, postiđeni smo, traži od Boga oprost za nas.” Jakub je prihvatio njihivu molbu i tražio je oprost za njih i Bog im je oprostio. Također, u Kur'anu nalazimo: O Poslaniče, ako ti dođu i uzmu tebe za posrednika kako bi im grijehe oprostio, ti ih primi, a Ja ću im oprostiti. Pa prema tome, nije tačno da je apsolutno zabranjeno posredništvo i da je to nevjerstvo. Naravno, neka vrsta posredništva jest nevjerstvo, dok je neka jednaka tevhidu i obožavanju jednog Boga. Jednako kao kada činimo tavaf oko Kabe, ako to činimo po zapovijedi Božijoj, to jednako je tevhidu i polučuje oprost, ali ako činimo tafav neovisno o Bogu, onda je to nevjerstvo (širk) i obožavanje kipova. Dakle, razlika je u svjetonazoru i pogledu na posredništvo.
Trebamo znati da je ono što slijedimo Istina od Boga, koja se slaže sa govorom Poslanika i Kur'ana. Ako smo pornašli to znanje, više nema razlike da li je sukladno govoru Ehli-bejta ili Ehli-sunneta. Jer bio koji od njih da je – nije važno, važno je da smo to razumijeli i da znamo da je Istina, a ako ne znamo da li je istina, ili da li se slaže da Kur'anom, ili da li je po zapovijedi Poslanika, onda nemamo pravo slijediti to, bilo da pripada školi Ehli-bejta ili Ehli-sunneta.
Pa prema tome, istraživanje te slijeđenje na osnovu znanja je naša obaveza. Ako istražujemo i izvršimo svoju dužnost, pa čak i da pogriješimo, Uzvišeni Bog će nas nagraditi, ali ako slijepo djelujemo i ne znamo da je istina ili neistina, pa čak i da uspijemo, nemamo nagradu kod Boga. Prema tome, mjerilo je slijeđenje istine, a ne nešto drugo.
Neka nas Uzvišeni Bog sve uputi!