Pokuđenost ljubavi prema zelenom i žutom te zavaranosti slatkim i kiselim na Ovom svijetu

يا أَحْمَدُ! وَ احْذَرْ أَنْ تَكُونَ مِثْلَ الصَّبِيِّ إِذا نَظَرَ إِلَى الأَخْضَرِ وَ الأَصْفَرِ أَحَبَّهُ، وَ إِذا أُعْطِيَ شَيْئًا مِنَ الحُلْوِ وَ الحامِضِ إِغْتَرَّ بِهِ

“O Ahmede, pazi da ne budeš kao dijete: kada vidi nešto zeleno i žuto, zavoli to, a kad mu se da nešto slatko ili kiselo, bude zavarano time.”

Ajeti

وَ لَا تَمُدَّنَّ عَيْنَيْكَ إِلَى مَا مَتَّعْنَا بِهِ أَزْوَاجًا مِّنْهُمْ زَهْرَ‌ةَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا لِنَفْتِنَهُمْ فِيهِ وَرِ‌زْقُ رَ‌بِّكَ خَيْرٌ‌ وَ أَبْقَى

I nikako ne gledaj dugo ljepote Ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, a nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.[1]

يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّ وَعْدَ اللهِ حَقٌّ فَلَا تَغُرَّ‌نَّكُمُ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا وَ لَا يَغُرَّ‌نَّكُم بِاللهِ الْغَرُ‌ورُ‌

O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na Ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.[2]

اعْلَمُوا أَنَّمَا الْحَيَاةُ الدُّنْيَا لَعِبٌ وَ لَهْوٌ وَ زِينَةٌ وَ تَفَاخُرٌ‌ بَيْنَكُمْ وَ تَكَاثُرٌ‌ فِى الْأَمْوَالِ وَ الْأَوْلَادِ كَمَثَلِ غَيْثٍ أَعْجَبَ الْكُفَّارَ‌ نَبَاتُهُ ثُمَّ يَهِيجُ فَتَرَ‌اهُ مُصْفَرًّ‌ا ثُمَّ يَكُونُ حُطَامًا وَ فِى الْآخِرَ‌ةِ عَذَابٌ شَدِيدٌ وَ مَغْفِرَ‌ةٌ مِّنَ اللهِ وَ رِ‌ضْوَانٌ وَ مَا الْحَيَاةُ الدُّنْيَا إِلَّا مَتَاعُ الْغُرُ‌ورِ‌

Znajte da život na Ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na Onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na Ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.[3]

Predaje

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Izvor svakog grijeha je ljubav prema Ovom svijetu.”[4]

Hammad ibn Bešir prenosi da je Imam Sadik, mir s njim, rekao: “Dva krvoločna vuka u stadu koje su pastiri napustili, od kojih je jedan na jednoj, a drugi na drugoj strani, nisu štetni po stado koliko je ljubav prema imetku i časti štetna po vjeru muslimana.”[5]

Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, je rekao: “Opominjem vas da se čuvate Ovog svijeta, jer je on sladak, zelen, okružen strastima, omiljen zato što je nadohvat ruke, sazdan od nada i ukrašen obmanama. Radost na njemu nije trajna i ne može čovjek na njemu biti siguran od nesreća. On je obmanjivač, štetočina, prolazan, iscrpljivač, proždrljiv i pogibeljan. Ne propušta priliku kad se potpuno prepusti željama onih koji ga žele i koji su njime zadovoljni da bude, kako Allah Svevišnji opisuje: … Poput vode koju Mi s neba spuštamo, pa se s njom bilje zemaljsko izmiješa, a zatim postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može.”[6]

U nastavku je rekao: “Koliko je samo onih koji su se u njega pouzdavali, pa ih je on ražalostio, i koliko je onih koji su u njega imali povjerenje, pa ih je on tresnuo o zemlju, i opreznih koje je prevario, i koliko je onih koji su imali čast i dostojanstvo na njemu, pa ih je on učinio bijednim, i gordih koje je vratio u strah i siromaštvo, i koliko je samo onih sa krunom koje je na zemlju oborio. Vlast na njemu je ništavna, život na njemu je sjetan, prijatnost njegova je gorka, i slasti na njemu su poput otrova. Živo na njemu izloženo je smrti, zdravo na njemu izloženo je bolesti, nedokučivo na njemu izloženo je porazu, vlast na njemu je izgubljena, silni na njemu su poraženi, sigurnost na njemu je narušena, a štićenik njegov je pokraden. Nakon svega toga dolaze smrtne muke, smrtni uzdasi i strah od dana izlaska i stajanja pred Pravednim sudijom …Da bi nagradio one koji su loše postupali po onome kako su i radili i da nagradi one koji su dobro postupali najljepšom nagradom.”[7]

Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, govorio bi: “Moj Allahu, podari mi zaborav Ovoga svijeta i prezir prema njemu, jer je dobro njegovo neznatno, a zlo njegovo uporno. Čisto na njemu se zamuti, a novo na njemu se pohaba. Ono što prođe na njemu više se ne vraća, a što se dobije na njemu samo je iskušenje, osim za onoga koga Ti zaštitiš i Svojom milošću obaviješ. Pa nemoj me učiniti od onih koji su zadovoljni njime, i koji se pouzdaju u njega i oslanjaju na njega, jer ko se pouzda u njega, on ga iznevjeri, a ko se osloni na njega, on ga prevari.”[8]

Ibn Ebu Ja‘fur prenosi: “Rekao sam Imamu Sadiku, mir s njim: ‘Mi volimo Ovaj svijet.’ Upita me: ‘Šta na njemu činiš?’ Rekoh: ‘Oženim se, obavim Hadž, izdržavam svoju porodicu, pomažem prijatelje i dajem milostinju.’ Imam mi reče: ‘Nisu to djela Ovoga svijeta, to su djela Budućeg svijeta.’”[9]

Objašnjenje

Iz ovog dijela predaje s Miradža, odnosno iz riječi: “Pazi da ne budeš kao dijete…”, jasno je da Uzvišeni Allah upozorava Svoje robove da se ne uzdaju u Ovaj svijet i da ne budu zavarani njegovim ukrasima, pa da ih to odvrati od Vječnog svijeta. Ove i slične riječi iz ove i drugih predaja ne žele poručiti da je Ovaj svijet sam po sebi pokuđen, a upravo zato smo i naveli odlomke koji potvrđuju ovo objašnjenje, poput predaje koju od Imama Sadika, mir s njim, prenosi Ibn Ebu Ja‘fur.

Uz neke dijelove predaje s Miradža već smo navodili ajete i hadise koji ukazuju na ovakvo objašnjenje, a i uz druge dijelove navest ćemo još sličnih ajeta i predaja.

Izvor: Izvor: Ali Se'adet Perver, Tajne s Miradža, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2012., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Akbaš Lutfi

[1] Ta-Ha, 131.

[2] Fatir, 5.

[3] El-Hadid, 20.

[4] El-Kafi, sv. 2, str. 315, predaja 1.

[5] Isto, predaja 2.

[6] El-Kehf, 45.

[7] Biharu-l-envar, sv. 73, sv. 16, predaja 82; En-Nedžm, 31.

[8] Iršadu-l-kulub, poglavlje 4, str 28.

[9] Biharu-l-envar, sv. 73, str. 106, predaja 104.