Neznanje i glupavost
“O Ahmede, brojni su nedostaci ljudi posvećenih Ovom svijetu. Oni su neznalice i maloumnici, nisu ponizni pred onima od kojih uče, sebe smatraju pametnim, a oni koji su Boga spoznali smatraju ih maloumnim.”
Predaje
Imam Sadik, mir s njim, prenio je govor Zapovjednika pravovjernih, mir s njim, koji se jednom prilikom ispeo na minber i kazao sljedeće:
“Musliman treba da se čuva bratimljenja sa tri vrste ljudi: sa bestidnim grješnikom, glupakom i lažovom. Što se tiče bestidnog grješnika, on će ti uljepšavati svoja djela i on voli da i ti postaneš poput njega, neće ti koristiti ni za tvoju vjeru ni za Onaj svijet. Njegovo saputništvo izaziva mučenje i grubost srca. Dolazak i odlazak njegov je sramota za tebe. Što se tiče glupavog, on ti neće ukazati na dobro niti ima nade da će odbiti od tebe zlo, čak i ukoliko to nastoji, često se desi da ti nastoji učiniti dobro, međutim, on ti naškodi. Njegova smrt je bolja od života, kao i šutnja od govora. Njegova udaljenost je bolja od njegove blizine.”[1]
Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “O Ammare, ukoliko želiš da ti blagodati budu trajne, i da ti se čovječnost upotpuni i da ti se život popravi, ne sarađuj u svojim poslovima sa robovima i svjetinom. Ako ih uzmeš za povjerenike izdat će te, ako te obavještavaju lažu, ako doživiš nesreću ostavit će te na cjedilu, a ako ti dadnu obećanje, obmanut će te.”[2]
Od Zapovjednika pravovjernih, mir s njim, zabilježen je u Nehdžu-l-belāgi govor: “(Najomraženije stvorenje) je čovjek koji je nakupio neznanje… neznalica, koja čini mnoge pogreške.”[3]
“Nema bogatstva kao što je razum i nema siromaštva kao što je neznanje.”
“Oslanjanje na Ovaj svijet – i pored onog što je očito na njemu – jeste neznanje.”[4]
“Ne smatrajte da su Božije zadovoljstvo i srdžba povezani sa posjedovanjem imetka i djece, jer ne poznajete mjesta iskušenja.”[5]
“Znalac koji radi suprotno svome znanju je poput neznalice koji ne uspijeva da se opameti usljed svoga neznanja.”[6]
“Često znalca ubije njegovo neznanje, a znanje njegovo mu ne bude od koristi.”[7]
“Protiv Allaha se ne osmjeli niko osim neznalice, nesretnika.”[8]
“Nećeš vidjeti neznalicu, a da ne pretjeruje ili zapostavlja.”[9]
“Primjer Ovog svijeta je sličan primjeru zmije: na dodir ugodan, međutim, u utrobi joj je smrtonosan otrov. Zavedena neznalica se usmjerava k njemu, dok se razuman čuva od njega.”[10]
“Glupavost je najveće siromaštvo.”[11]
“Sinko moj, čuvaj se prijateljevanja sa glupakom, on je takav da će ti željeti biti od koristi, ali će ti naškoditi.”[12]
“Ko motri ljudske mahane pa ih smatra ružnim, a potom bude zadovoljan da ih sam posjeduje, taj je pravi glupak.”[13]
“Srce glupaka je iza njegovog jezika.”[14]
Objašnjenje
U pojašnjenju ove dionice hadisa (Oni su neznalice i maloumnici), treba obratiti pažnju na to da se sa glupacima i neznalicama ne misli samo na neznalice i glupake u pogledu šerijatskih i društvenih zaduženja i na one koji napuštaju djelovanje u skladu sa njima, nego se misli na sve ljude koje njihovi ovosvjetski poslovi sprečavaju da izvršavaju vjerske dužnosti, odvraćajući im pažnju od korištenja moći kojima čovjek raspolaže i od prosvijetljenosti svjetlošću razuma i vjere. Takve su neznalice i glupaci, bez obzira kakav društveni položaj i znanstveni nivo za života dosegli. Stoga, neuvjetovanost Božijih riječi: “Oni su neznalice i maloumnici.”[15], kao i predaje koje smo naveli uz njih ukazuju da je svaka moguća vrsta neznanja i glupavosti pokuđena i omražena kod Uzvišenog Allaha i Njegovih prijatelja, mir s njima.
Izvor: Ali Se’adet Perver, Tajne s Miradža, sv. 2., Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2019., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Elmedin Karaman
[1] Vesāilu-š-šī‘a, sv. 12, str. 28. predaja, 15556.
[2] Vesāilu-š-šī‘a, sv. 8, str. 418, predaja 1.
[3] Isto. 12, govor 17.
[4] Isto, kratke izreke 54.
[5] Isto, govor 192.
[6] Isto, govor 110.
[7] Isto, kratke izreke 107.
[8] Vesāilu-š-šī‘a, sv. 12, pismo 53.
[9] Isto, kratke izreke 70.
[10] Isto, 119.
[11] Isto, 35.
[12] Isto, 38.
[13] Isto, 394.
[14] Isto, 40.
[15] Predaja s Miradža, poglavlje, 14.