Saopštenje povodom izraelske agresije na IR Iran, 20.06.2025.
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Dana 13.06.2025. Izrael je izvršio napad na Islamsku Republiku Iran. Islamska Republika Iran je međunarodno priznata, suverena i nezavisna država i članica Organizacije ujedinjenih nacija. Tim činom Izrael je prekršio osnovni pravni temelj koji zabranjuje agresiju među državama, a to je Član 2 stav 4 Povelje UN-a koji glasi: “Svi članovi će se u svojim međunarodnim odnosima uzdržavati od prijetnje silom ili upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti bilo koje države, ili na bilo koji drugi način koji nije u skladu s ciljevima Ujedinjenih naroda.”
Kao rezultat napada, Islamska Republika Iran se pozvala na Član 51 navedene povelje i pristupila organizaciji odbrane. Član 51 Povelje Ujedinjenih nacija glasi: “Ništa u ovoj Povelji neće narušiti prirodno pravo na individualnu ili kolektivnu samoodbranu ako dođe do oružanog napada protiv člana Ujedinjenih naroda, dok Savjet bezbjednosti ne preduzme mjere potrebne za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti. Mjere koje članovi preduzmu u vršenju ovog prava na samoodbranu moraju se odmah prijaviti Savjetu bezbjednosti i neće ni na koji način uticati na ovlašćenje i odgovornost Savjeta bezbjednosti prema ovoj Povelji da u svakom trenutku preduzme takve mjere kakve smatra potrebnim za održavanje ili uspostavljanje međunarodnog mira i sigurnosti. ”
Povod napada je bila neutemeljena i maliciozna tvrdnja da je iranski nuklearni program izašao iz okvira mirnodopske upotrebe. Izrael je zloupotrijebio izvještaj Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) kako bi dokazao ovu tvrdnju. Posljednji istupi predsjednika Agencije jasno govore da Iran nije bio na putu stvaranja nuklearnog naoružanja, te da su tvrdnje izraelskih zvaničnika neosnovane. Stanovište predsjednika IAEA podudara se sa izjavom Tulsi Gabbard, direktorice Nacionalne obavještajne agencije, datom u martu pred američkim Kongresom, u kojoj je rekla da američke agencije smatraju kako Iran “ne gradi nuklearno oružje” i da vrhovni vođa zemlje “nije odobrio nuklearni program“.
Važno je napomenuti da su za vrijeme napada zvaničnici Irana pregovarali o nuklearnom programu sa američkim zvaničnicima, što upućuje na zaključak da su pregovori bili samo izgovor za ometanje i ‘uspavljivanje’ iranske strane i da nikada nije ni postojala ozbiljna politička volja za iznalaženje mirnog i prihvatljivog rješenja.
Cionistički režim u kratkom je vremenskom razdoblju počinio niz zločina nad iranskim narodom i njegovim političkim i vojnim zvaničnicima. Ubijanje naučnika, bombardovanje bolnica u gradu Kermanšahu, ubijanje i ranjavanje bolničkih pacijenata i bolničkog osoblja, napadi na stambene zgrade, ubijanje i ranjavanje civilnog stanovništva Teherana i drugih gradova samo su neki od zločina ovog neobjavljenog i iznenadnog napada. Na samo jednom mjestu u Teheranu ubijeno je 70 ljudi, od toga 25 djece starosne dobi od 2 mjeseca do 8 godina. Nastavljaju se napadi na infrastrukturu nuklearnih postrojenja, skladišta goriva, rezervoare pitke vode, objekte državne televizije i druga mjesta državne i javne infrastrukture.
Širina i sveobuhvatnost napada ukazuju na dugotrajne pripreme i namjeru da se potpuno i trajno uništi iranska država i onemogući normalno funkcionisanje državnih institucija u pružanju usluga stanovništvu. Uporedo s očiglednom i nenajavljenom agresijom na jednu suverenu državu, u zapadnim sredstvima informiranja vodi se bespoštedan propagandni rat kojim se opravdava agresija, relativiziraju zločini počinjeni od strane agresora, dok se pravo jedne zemlje i njezinog naroda na samoodbranu prikazuju iskrivljeno i tendenciozno.
Danas je svim istinoljubivim ljudima u svijetu jasno ko je u ovom ratu agresor, a ko žrtva, osim medijima koji su pod izravnom ili neizravnom kontrolom svojih cionističkih gospodara. Uprkos snažnoj propagandi i kontinuiranom iskrivljavanju i relativiziranju očiglednih činjenica, istina o neuspješnom agresorskom blitzkriegu i uspješnoj i aktivnoj odbrani iranskog naroda probija se do svakog običnog čovjeka.
Nema nikakve sumnje da je iranski narod već izvojevao pobjedu bez obzira koliko dugo trajao ovaj nametnuti rat i jasno je da narod i rukovodstvo Irana u svojoj odbrani imaju podršku svih slobodoljubivih pojedinaca, naroda i država.