Ajeti koji se odnose na stvaranje čovjeka

Postoje kur'anski ajeti koji govore o tome da je Bog stvorio čovjeka iako on ranije nije bio ništa: I tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.[1]

Kad je Bog poslao radosnu vijest Zekerijjahu o rođenju djeteta, on se začudio. Da bi otklonio njegovo čuđenje, Bog mu kaže: “Tebe sam stvorio iako nisi bio ništa.” Jednostavno kazano, čovjek je stvoren iz ničega.[2]

O ljudima se također kaže: A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili a da nije bio ništa?[3]

Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio ništa spomena vrijedno?[4]

Značenje prva dva navedena kur'anska ajeta jeste da je Bog stvorio čovjeka iako on ranije nije bio ništa ili bio je ništa, dok je značenje posljednjeg navedenog ajeta to da nije postojalo ništa što se zvalo čovjek. Moguća je uobrazilja o tome da je svaki čovjek nastao bez prethodno postojeće materije, iznenada iz ničega ili, filozofskim jezikom kazano, njegovo postojanje je inovativno. Ali očigledno je da ajeti ne podrazumijevaju takvo što. Najbolja potvrda ovoga je da se u mnogim drugim ajetima kaže da je čovjek stvoren od zemlje i vode. Znači da se izričito objašnjava koja je to prethodno postojeća materija od koje je stvoren. Nema sumnje da se hoće kazati da je određena materija postojala i da je ona bila priprema za stvaranje čovjeka, ali je kasnije toj tvari nešto pridodato da bi nastao čovjek, a to što je pridodato nije bilo u samoj materiji.

Javila se nova aktuelnost u materiji koje ranije nije bilo. Kazano filozofskim rječnikom, ljudsko obličje ili ljudska duša koji se sad vezuje za materiju ranije u njoj nisu bili. Bila je zemlja, bila je kap sjemena, ali nije bio čovjek. Ovaj ljudski oblik je Bog darovao i izvorno stvorio. Otvara se i mala mogućnost prigovora, a to je da se za samu zemlju treba pitati od čega je stvorena? To na koncu završava na stanovištu da je prva materija cijelog svijeta izvorno stvorena i da u odnosu na nju neće postojati prethodna materija. Dakle, dio ajeta u kojem se kaže “nije bio ništa” (ukazuje na to da prvobitna materija nije stvorena od neke druge materije. Ali, kako smo kazali, ovo stanovište nije sasvim utemeljeno i svi drugi kur'anski ajeti izričito govore o tome da je čovjek nastao od neke prethodno postojeće materije na ovom svijetu. Koja je to materija bila? Intonacija kur'anskih ajeta koji govore ovoj temi je različita:

U nekoliko ajeta se kaže da je čovjek nastao od zemlje:

On vas od zemlje stvara…[5]

On vas dobro zna i onda kad vas je stvorio od zemlje…[6]

Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo…[7]

Kad se u Kur’anu koristi riječ čovjek ili zamjenice koje se odnose na čovjeka, nekad se to odnosi na čovjekov duh i tijelo kao cjelinu, a nekad samo na tijelo ili samo na duh. U posljednjem navedenom ajetu zamjenica vas (odnosi se na tijelo, jer se duh ne vraća u zemlju (vraćamo vas).

Slično ovome, u sljedećem ajetu se kaže: Allah vas od zemlje poput bilja stvara.[8]

Ovo je alegorijski izraz. To znači onako kako biljka raste i razvija se od tvari iz zemlje i tako živi, tako je i čovjek bio tvar iz zemlje pa mu je Bog darovao život. Čovjek je prvo bio spermatozoid i Bog mu je stvorio savršeni ljudski oblik. “Kad ste bili zemlja i kad je Bog u tu zemlju udahnuo duh i stvoren je hazreti Adem…” Ovo se također smatra rastom iz zemlje. Postoje kur’anski ajeti koji kažu da je čovjek nastao od prašine, a što je opet zemlja[9]:

Zar ne vjeruješ u Onoga Koji te je od zemlje stvorio…[10]

Mi vas stvaramo od zemlje…[11]

Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara…[12]

Allah vas stvara od zemlje…[13]

On je Onaj Koji vas stvara od zemlje…[14]

Doista je Isaov slučaj u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio…[15]

U četiri ajeta se kaže da je čovjek stvoren od sasušene ilovače (صلصال):

Mi smo stvorili Adema od sasušene ilovače, od blata ustajalog.[16]

I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću stvoriti čovjeka od sasušene ilovače, od blata ustajalog.”[17]

Reče: “Nije moje da se poklonim čovjeku koga si stvorio od sasušene ilovače, od blata ustajalog.”[18]

On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio.[19]

O riječi صلصال mufesiri su vodili mnogo rasprava iz kojih se ne može izvesti nekakav pouzdan zaključak. Ono što se sa sigurnošću može reći jeste da je značenje riječi صلصال zapravo suho blato. Potvrda ovog stanovišta jeste to da Kur’an u suri Er-Rahman to poredi s grnčarijom (فخّار) ،a riječ فخّار znači pečena glina, odnosno pečena ilovača. Neki su smatrali da riječ فخّار znači grnčar pa su sukladno tome mislili da Bog Sebe poredi s grnčarom, to jest da je značenje toga: “Mi smo ljude stvorili onako kako grnčar pravi ćup.”[20]

Izraz حَمَإٍ مَسْنُونٍ znači oblikovano blato.

Sinoć vidjeh da kucaju na vrata mejhane meleki

Blato čovjekovo su uobličavali i nazdravljali…

U ajetima sure El-Hidžr osim riječi صلصال koristi se također izraz حَمَإٍ مَسْنُونٍ . O oba ova izraza vođene su brojne leksičke rasprave. Neki smatraju da riječ حَمَإٍ znači sloj koji ostaje na zemlji nakon povlačenja poplave, dok s neki kazali da to znači glib ili crno i sivo blato.

O riječi مسنون neki su kazali da misle da se radi o blatu koje smrdi (ustajala voda koja promijeni svoj miris). Dakle, prema ovom stanovištu, radi se o glibu neugodnog mirisa. Drugi su smatrali, navodeći pritom slične primjere u arapskom jeziku, da to znači oblikovanje, dok su treći kazali da riječ  مسنون proizlazi iz riječi سنَّ  u značenju laštiti i glačati.

Možda je najbolji i najbliži opis ako kažemo da kad blato potpuno izmiješamo tako da postane ljepljivo, glatko i izgnječeno i nestane njegove hrapavosti, onda se ono naziva مسنون. To također ima veze s grnčarijom jer je to ista vrsta ilovače od koje se ona pravi.

Dakle, iz ukupnosti ovih kur’anskih ajeta može s razumjeti da je izmiješano i suho blato bilo prva materija od koje je bio stvoren čovjek.

Ilovača  طین

Budi prijatelj Božijih ljudi, jer u lađi Nuhovoj

bješe zemlje što za malo vode potop ne kupi.

Hafiz

U nekoliko kur'anskih ajeta se kaže da je ilovača prva materija od koje je stvoren čovjek:

On je Onaj Koji vas od ilovače stvara…[21]

Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače.[22]

Njih stvaramo od ljepljive ilovače.[23]

Mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače.[24] [25]

Reče: “Zar da se poklonim onome koga si od ilovače stvorio?”[26]

Voda

On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini…[27]

Ranije smo kazali da se riječ voda (ماء ) može dvojako tumačiti:

1.Riječ voda u uobičajenom značenju. U tom slučaju ovaj ajet pripada skupini onih kur'anskih ajeta koji kažu da su živa bića nastala od vode: Allah sve životinje stvara od vode…[28] Mi od vode sve živo stvaramo...[29]

2. Kap sjemena (نطفه). Veća je vjerovatnoća da se misli na bliži izvor porijekla, to jest kap sjemena. Potvrda toga stanovišta su kur'anski ajeti u kojima se riječ نطفه prevodi kao “prezrena tekućina” ili kao “tekućina koja se izbaci”.

Zar vas od prezrene tekućine ne stvaramo?[30]

Zatim potomstvo njegovo stvara od kapi prezrene tekućine.[31]

Neka čovjek pogleda od čega je stvoren. Stvoren je od tekućine koja se izbaci.[32]

Dakle, činjenica da se riječ voda tumači kao kap sjemena nije nešto nepoznato i neće zvučati nevjerovatno ako riječ voda u ajetu “i stvorio je ljude od vode” podrazumijeva kap sjemena. Kasnije ćemo govoriti o tome da ovi i neki drugi ajeti koji izričito govore o stvaranju čovjeka od kapi sjemena nemaju univerzalno značenje, jer hazreti Isa i hazreti Adem nisu stvoreni od kapi sjemena. Dakle, ovi ajeti objašnjavaju samo prirodni tok čovjekovog stvaranja. Kad se radi o osobama koje su izuzete iz značenja ajeta, one su izvan obuhvata tog značenja i radi se o tome da ajet ima maksimalno općenito značenje koje je zadobilo specifičnost, odnosno da ima apsolutno značenje koje je postalo ograničeno.

Kap sjemena (نطفه)

Druga skupina kur’anskih ajeta govori o tome da je samo kap sjemena izvor čovjekovog nastanka:

On stvara čovjeka od kapi sjemena…[33]

Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo…[34]

Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo…[35]

Od kapi sjemena stvara ga i određuje ga.[36]

Zar nije bio kap sjemena koja se ubaci.[37]

Od kapi sjemena kad se izbaci.[38]

Vidite li vi sjeme koje izbacujete?[39]

U nekim kur'anskim ajetima zajedno se spominju zemlja i kap sjemena:

Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena..[40]

Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena…[41]

On je Onaj Koji vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena…[42]

Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena...[43]

U pogledu navedenih ajeta postoje dva načina tumačenja:

1.Uzimaju se u obzir razine stvaranja svakog pojedinca. Znači da se zemlja pretvara u hranjive tvari, a hranjive tvari se pretvaraju u kap sjemena, pa je, prema tome, zemlja izvor nastanka sjemena, a kap sjemena je izvor nastanka čovjeka. Zemlja je dalji izvor nastanka, a kap sjemena je bliži izvor nastanka čovjeka.

2. Pošto je hazreti Adem od zemlje, a svaki čovjek vodi porijeklo od hazreti Adema, onda će izvor nastanka Adema također biti izvor nastanka ostalih ljudi. Možda je za neke ajete bolji i bliži prvi način tumačenja, a za neke pak drugi način tumačenja.

Neki kur’anski ajeti govore o porijeklu nastanka čovjeka i odnose se isključivo na hazreti Adema. Znači da je izričito kazano, odnosno da se može razumjeti iz načina na koji se govori u ajetu: Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” ‒ i on bi.[44]

Ovdje se to izričito govori. To ne znači da se negira stvaranje drugih od zemlje, ali se suštinsko značenje ajeta odnosi na hazreti Adema, a ne na druge. A kad se radi o drugima, niti se negira niti se potvrđuje. Međutim, ono što se može razumjeti iz govora u ajetu jeste da postoje neki kur'anski ajeti kakvi su oni koji govore o šejtanu i o tome kad on Bogu kaže: “Zar da se poklonim onome koga si Ti stvorio od ilovače?” U pogledu ovoga nemamo nikakav dokaz da je šejtan bio obavezan učiniti sedždu i nekim drugima, naprimjer, Šimru, Muhamed Reza Hanu itd.

Na hazreti Adema se odnose sljedeći kur’anski ajeti:

Reče: “Zar da se poklonim onome koga si od ilovače stvorio?”[45]

Mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.[46]

Reče: “Nije moje da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.”[47]

Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog.[48]

I kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja će stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi pred njim ničice padnite!”.[49]

On je čovjeka od sasušene ilovače, kakva je grnčarija, stvorio.[50]

Ako smo mi ljudi stvoreni od zemlje, nismo svi bili “sasušena ilovača kakva je grnčarija”. Tvari iz zemlje koje se pretvaraju u hranu, a zatim se pretvaraju u spermu nipošto nisu “sasušena ilovača”. Da su bile tako suhe, nikad se iz njih ne bi razvijala biljka. Prema tome, ova tema se odnosi posebno na hazreti Adema, a ako se odnosi i na druge ljude, onda je to s obzirom na hazreti Adema kao njihovog pretka.

Koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače.[51]

A potomstvo njegovo stvara od kapi neznatne tekućine.[52]

Ovdje je također očigledno da je uspostavljena razlika između prvog čovjeka i čovjekovog potomstva. Prvi čovjek je od zemlje, a njegovo potomstvo je od neznatne tekućine. Riječ potomstvo se uvijek koristi kad se govori o tome da jedno živo biće nastaje od drugog živog bića. Ako jedno živo biće bude stvoreno od neživog bića, onda se za njega neće koristiti ta riječ. Prema tome, neće se kazati da je hazreti Adem iz potomstva zemlje, iako je prema našem uvjerenju Adem stvoren od beživotne zemlje. Kur’anski ajet kaže da je čovjekovo potomstvo od kapi sjemena. Da je hazreti Adem također nastao od kapi sjemena, onda ne bi imalo smisla koristiti riječ potomstvo. Dakle, potpuno je jasno da ajet razlučuje, to jest da se spominje i stvaranje prvog čovjeka koje je od zemlje i stvaranje ostalih ljudi koje je od kapi sjemena.

O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje, ‒ pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokažemo moć Našu! A u materice smještamo šta hoćemo do roka određenog, zatim činimo da se kao dojenčad rađate i da poslije do muževnog doba uzrastate; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju, pa začas zaboravljaju ono što saznaju…[53]

Ovaj ajet dokaz je o proživljenju čovjeka na Sudnjem danu. U njemu se kaže da ako čovjek sumnja u ponovno oživljenje na Sudnjem danu, nek razmisli da li je ranije bio stvoren od neživog bića. Kad umre, ponovo će postati neživo biće, pa zašto se onda iznenađuje ako opet bude oživljen? Znači, osim toga što sadrži veliku premisu – “sud o sličnim stvarima u onome što je dozvoljeno i što nije dozvoljeno je jedan” ‒ ajet objašnjava problem. Kontekst ajeta je takav da objašnjava različite etape stvaranja čovjeka.

U drugim ajetima se također spominju ove različite etape:

A On vas postepeno stvara.[54]

Stvorenje nakon stvorenja, u tri tmine…[55]

U suri El-Hadž objašnjene su ove etape. U toj suri se kaže: Pogledajte stvaranje koje ste imali jedno za drugim. U svakoj etapi Bog je Onaj Koji vrši promjene. On vam daje jedno stvaranje nakon drugog stvaranja i jednu aktualnost nakon druge aktualnosti. Prva etapa je od zemlje do kapi sjemena. Druga etapa je od kapi sjemena do zametka. Neki kažu da se ovako naziva علق (zbog njegovog stanja zakvačenosti. Drugi su opet kazali da je zametak u ovoj etapi u obliku pijavice i da mu je dat taj naziv zbog njegovog takvog oblika. Postoji mišljenje da kap sjemena u materici u počeku nije stabilan, te da je zametak tako nazvan zato što se priljubljuje uz zid materice. Neki su kazali da se naziva tako jer se radi o ugrušku krvi. U svakom slučaju, nesumnjivo je da, kad se radi o kapi sjemena نطفه, nakon nje slijedi etapa zametka علق, a nakon što smo razumjeli o čemu se radi nemamo potrebu raspravljati o načinu imenovanja. Treća etapa je embrij مضغه. Mufesiri su rekli da je ova riječ nastala iz korijena riječi žvakati, jer je u ovoj etapi embrij kao žvakano meso. Međutim, ono što iziskuje detaljnije objašnjenje jeste tumačenje izraza uobličen i neuobličen. Bez ikakve sumnje, ovdje se ne želi reći da je svaki čovjek stvoren i od uobličenog embrija i od neuobličenog embrija. Prema tome, to dvoje nisu dvije etape u razvoju embrija koje slijede jedna iza druge, nego se hoće reći da se embrij u jednoj etapi svoga razvoja dijeli na dva dijela: nekad embrij postaje uobličen, a nekad ne, jer odumire i ne dostiže sljedeću etapu, to jest ne postaje fetus. To je slično onome što je kazano u dijelu ajeta: Jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doživljavaju…[56]

O samoj riječi مخلّق razilaze se mišljenja tumača Kur’ana i poznavalaca jezika. Neki su kazali da ta riječ potječe od riječi ujednačavati, ispravljati iskrivljeno drvo i otklanjati njegovu neravninu. Dakle, riječ مخلّق znači skladno uobličavati, kao što se u nekim kur'anskim ajetima kaže: Zatim mu savršeno udove uobliči…[57]

Prema tome, može se reći da nakon etape nastanka embrija slijedi savršenija faza, a to je skladno uobličavanje. Postoje mišljenja da ta riječ znači lik, dok neki kažu da znači potpuno stvaranje, to jest izraz خلّق الشیء znači potpuno stvara. U svakom slučaju, nakon embrija ponekad se fetus razvija dotle da su njegovi udovi uočljivi i zadobija lik tako da postaje uobličen, a neka upravo u stadiju embrija odumire prije nego što zadobije lik i tada je neuobličen. U nekim ajetima se spominje etapa nastanka kostiju, što je u skladu s etapom skladnog uobličavanja. Ovdje se izgovara jedna rečenica kojom se nešto dodatno pojašnjava: Da bi smo vam objasnili…[58] Ovim se objašnjenjem ne želi kazati da je jedini cilj koji se uzima u obzir u ajetu onaj na koji se u ovoj opasci dijelom ajeta ukazuje, već ovakve opaske ponekad skreću pažnju na neku temu koja se zanemaruje.

Naprimjer, u istom ajetu se kaže: I u materice smještamo ono što hoćemo…[59] Čini se da se ovim dijelom ajeta ukazuje na to da nakon etape uobličavanja (ili u njoj samoj) postaje jasno da li je fetus djevojčica ili dječak.

On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku.[60]

Do roka određenog…[61]

Do tog vremena fetus treba da bude u materici pretežno devet mjeseci.

Zatim vas kao djecu izvodimo…[62]

Potom dajemo da stasate do zrelosti…[63]

Neki od vas umiru…[64]

Neki u mladosti, a neki u poznijim godinama odlaze s ovoga svijeta.

A neki duboku starost dožive…[65]

A život nekih od vas toliko produžimo da dožive pozne godine života praćene iscrpljenošću i slabošću.

Pa da tako ne znaju ono što su nekad znali…[66]

Tad je moguće da čovjek na ovom silaznom putu dođe dotle da zaboravlja ono što je znao. To su etape stvaranja čovjeka. Počinje od zemlje, prolazi etape koje smo spomenuli i završava onako kako smo opisali.[67]

Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo…[68]

U ovom ajetu se umjesto izrazima uobličen i neuobličen objašnjava da se u embriju formiraju kosti te da se one zaodijevaju mesom.

A zatim ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo…[69] [70]

Neki su naveli mogućnost da se ovaj dio ajeta odnosi upravo na stvaranje kostiju i njihovo zaodijevanje mesom, dok drugi mislioci naglašavaju da se u ovom dijelu ajeta misli na udahnjivanje duha. I ne samo da govori o tome, nego se njime objašnjava sjedinjavanje duše i tijela i to da duša nastaje kao tjelesna pojava.

On vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, zatim od ugruška, zatim čini da se kao dojenčad rađate, i da do muževnog doba stignete, i da starci postanete ‒ a neki od vas umiru prije ‒ i da do sudnjeg časa poživite kako biste mogli shvatiti.[71]

Izraz iz posljednjeg dijela ajeta “da biste mogli shvatiti” sličan je dijelu petog ajeta sure El-Hadž o kojem smo ranije govorili ‒ “da vam pokažemo moć Našu”. Želi se reći da u ovim djelima postoje mudrosti o kojima treba razmišljati, a zatim izvesti zaključak o spoznavanju Boga, ponovnom oživljenju i mnogim drugim pitanjima, iako nam većina ajeta koji govore o ovim temama usmjerava pažnju na proživljenje i odbacujući pretpostavke o njegovoj nemogućnosti.

U svakom slučaju, uzimajući kao cjelinu ajete koje smo spomenuli, može se izvesti zaključak da Kur’an Časni nekad objašnjava porijeklo čovjekova nastanka kao stvaranje svakog pojedinca koje se zasniva na prolasku kroz etape od kapi sjemena do skladno usavršenog fetusa, dok nekad objašnjava stvaranje prvog čovjeka, a ponekad oboje. Ajet u kojem se sigurno govori o ovome jeste sedmi ajet sure Es-Sedžde. Ajeti u kojima se možda govori o obje teme su peti ajet sure El-Hadž, 67. ajet sure El-Mumin i od 12. do 14. ajeta sure El-Muminun. Također smo uočili da se neki od ajeta odnose isključivo na hazreti Adema.

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur’anska naučavanja –Kosmologija i Antropologija, Fondacija “Mulla Sadra”, 2018., s perzijskog preveo Refik Razić

[1] Merjem, 9.

[2] To ne znači da je ništavilo materija iz koje je čovjek stvoren, nego da nije postojao i Bog ga je doveo u postojanje.

[3] Merjem, 67.

[4] El-Insan (Ed-Dehr), 3.

[5] Hud, 61.

[6] En-Nedžm, 32.

[7] Ta-Ha, 55.

[8] Nuh, 17.

[9] Ovdje se obraća određenoj osobi, ali ukidanjem te specifikacije, koja je jedno definitivno ukidanje, zaključujemo da se misli na stvaranje svih ljudi.

[10] El-Kehf, 37.

[11] El-Hadž, 5.

[12] Er-Rum, 20.

[13] Fatir, 11.

[14] El-Mumin, 67.

[15] Ali Imran, 59.

[16] El-Hidžr, 26.

[17] El-Hidžr, 28.

[18] El-Hidžr, 33.

[19] Er-Rahman, 14.

[20] Ovakva gledišta su rezultat nepoznavanja kur'anskog jezika. Riječ فخّار na perzijski jezik se prevodi kao grnčar, ali u samom arapskom jeziku znači grnčarija.

[21] El-En’am, 2.

[22] Es-Sedžde, 7.

[23] Es-Saffat, 11.

[24] Ovo su šejtanove riječi. Na pitanje Boga Uzvišenog zašto nije učinio sedždu Ademu, odgovorio mu je riječima koje prenosi ovaj ajet.

[25] El-A’raf, 11.

[26] El-Isra, 61.

[27] El-Furkan, 54.

[28] En-Nur, 45.

[29] El-Enbija, 30.

[30] El-Murselat, 20.

[31] Es-Sedžde, 8.

[32] Et-Tarik, 5-6.

[33] En-Nahl, 4.

[34] Jasin, 77.

[35] Ed-Dahr, 2.

[36] Abese, 19.

[37] El-Kijame, 37.

[38] En-Nedžm, 46.

[39] El-Vaki’a, 58.

[40] El-Hadž, 5.

[41] Fatir, 11.

[42] El-Mumin, 67.

[43] El-Kehf, 37.

[44] Ali Imran, 59.

[45] El-Isra, 61.

[46] Sad, 76; El-A’raf, 12.

[47] El-Hidžr, 33.

[48] El-Hidžr, 26.

[49] El-Hidžr, 28.

[50] Er-Rahman, 14.

[51] Es-Sedžde, 7.

[52] Es- Sedžde, 8.

[53] El-Hadž, 5.

[54] Nuh, 14.

[55] Ez-Zumer, 6.

[56] El-Hadž, 5.

[57] Es-Sedžde, 9.

[58] El-Hadž, 5.

[59] El-Hadž, 5.

[60] Eš-Šura, 49.

[61] El-Hadž, 5.

[62] El-Hadž, 5.

[63] El-Hadž, 5.

[64] El-Hadž, 5.

[65] El-Hadž, 5.

[66] El-Hadž, 5.

[67] Dvije mogućnosti o kojima smo govorili u vezi s ajetom “stvorio vas je od zemlje” to jest dilema da li se ajet odnosi isključivo na prvog čovjeka ili se odnosi na svakog čovjeka ostaje, čini se, i u ovom ajetu na svom mjestu. Onoliko koliko je moja malenkost uspjela istražiti, nije pronađen neki jasno utvrđen kontekst.

[68] El-Muminun, 12-14.

[69] Ovakvo objašnjenje se nalazi u Kur'anu Časnom samo u ovom ajetu.

[70] El-Muminun, 14.

[71] El-Muminun, 67.