Nadzor i svođenje računa sa sobom

Nadzor (murakaba) znači paziti i čuvati, a svođenje računa sa sobom (muhasaba) obračunati nešto ili obračunati se s nekim.

Metoda nadzora i svođenja računa u obrazovanju i odgoju, te u etici podrazumijeva vođenje računa i postojanost u mjerama odgoja, etike i duhovnog putovanja. Neophodnost i važnost ove metode je u tome što pojava čovjekove ličnosti i misli bez vođenja računa o dobrim djelima i postojanosti u njima, te bez očuvanja svih uvjeta i propisa nije moguća.

Nadzor i svođenje računa u terminologiji gnostika označava stalni i čvrsti zavjet gnostika koji je sklopio sa Bogom. Gnostik duhovni putnik i znalac koji djeluje po svom znanju trebaju stalno nadzirati svoj nefs i čuvati svoju vanjštinu i nutrinu da ne bi kršili Božije naredbe, trebaju pripremati svoju dušu da bi se koristili darovima i dahom Božije milosti i nakon toga trebaju obračunati svoja djela i ponašanja.

Metoda nadzora i svođenja računa sa sobom najučinkovitija je metoda samoizgradnje, odnosno duhovnog putovanja. Etičari, gnostici i duhovni putnici smatraju je veoma važnom. Mevlana je dosta govorio o nadzoru i svođenju računa sa sobom i smatrao ih je putem postizanja savršenstva, duhovnih poimanja i duhovnih osvjedočenja. Također je napomenuo da je prelazak stepena duhovnog putovanja i sedam gradova ljubavi uvjetovan poštivanjem nadzora i svođenja računa sa sobom:

Ako budeš nadzirao i budeš budan ti,

Svakog ćeš časa odgovore na svoja djela vidjeti.

Ako budeš nadzirao i držao se za uže,

Nećeš imati potrebu za dolaskom Sudnjega dana.

Pazi! Nadziri ako si stekao srce,

Iz svakog djela u tebi će se roditi nešto.

Ako budeš imao veće želje od ovoga,

Nadziranjem postići ćeš postaje više.

Ti nadziri svoja stanja, pa ćeš vidjeti

da pravdu slijedi blagodat, a nepravdu nedaća.[1]

Šejh Išrak je naglasio neophodnost nadzora i svođenja računa sa sobom u čovjekovoj samoizgradnji. On je istakao: “Sva znanja su radi toga da bi se čovjek oslobodio nemara i da bi znao da nije stvoren da bi stradao na stratištima.

Važno je buđenje iz sna prirode, a ono je uvjetovano postojanošću, nadzorom i kontinuitetom.”[2] Šejh Išrak želi reći da ono što je stekao od znanja nije stekao mišljenjem i dokazivanjem, već je glavni povod postizanja tih spoznaja bilo duhovno vježbanje (rijadat).[3]

Duhovno vježbanje znači oslobađanje čovjeka od sebe, Ovog svijeta i njegovih ukrasa, ozbiljno ustajanje u borbu protiv koprena i prepreka, otklanjanje svih tamnih i crnih oblaka koji predstavljaju prepreke pred savršenstvom, posredstvom navikavanja sebe na malo jela, malo spavanja, malo pričanja, samonadziranja cijelim svojim bićem i obračunavanje sa sobom.[4]

Sa islamskog stajališta, borba sa nefsom, nadziranje nefsa, briga o dobrim djelima i nakon toga svođenje računa sa sobom predstavljaju najučinkovitiju metodu samoizgradnje i postizanja savršenstva. Uzvišeni Bog vjernicima naređuje: O vjernici, brinite se o sebi…[5]

Bez sumnje, ako vjernik duhovni putnik bude imao stalno na umu Uzvišenoga Gospodara, ako bude nadzirao sebe, svoj neposlušni nefs odvraćao od grijeha, bude vodio brigu o dobrim djelima, pazio na svoj govor, ponašanje i namjere te ako prije nego budu svodili njegove račune bude svodio račune sa sobom, ovakav nadzor i svođenje računa će pripremiti preduvjete za primanje darova i daha Božije milosti i na kraju će postepeno postati Božijim robom.

Vođa pravovjernih Imam ‘Ali, a.s., kaže: “Čestitost duše je plod svođenja računa sa sobom i nadzora.”[6]

Izvor: Grupa autora, Stavovi islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju, sv. 2, Fondacija „ Mulla Sadra“, Sarajevo 2009., s perzijskog preveo: Lutfi Akbaš

[1] Mesnevija, sv. 4, stihovi 2461-2462, 2468-2469, sv. 6, stih 4532.

[2] Medžmu‘a musannefat, sv. 1, str. 105, 443.

[3] Ibid., sv. 2, str. 10, 257.

[4] Medžmu‘a musannefat, sv. 1, str. 112, 119-120, sv. 3, str. 259, 396, sv. 2, str. 226, 256.

[5] El-Ma'ida, 105.

[6] Šerh gureri-l-hikem, sv. 3, str. 334.