Od čega je čovjek stvoren?

Kad Kur’an spominje nastanak čovjeka, prvo što pada napamet jeste različitost iskaza. Na jednom mjestu se kaže: On je Onaj Koji od vode stvara ljude…[1]

Na drugom mjestu u Kur’anu se kaže: Stvoren je od tekućine koja se izbaci.[2]

Na drugom mjestu se opet kaže da je čovjek stvoren od sperme itd. Međutim, kad obratimo pažnju na ove ajete, uočavamo da nema proturječnosti u ovim iskazima. Kap sjemena, ”tečnost koja se izbaci” i voda su tečnosti, imaju nešto zajedničko i svaka od njih se odnosi na jedan aspekt. Iz ovoga se može zaključiti da riječ voda (ماء) u kur’anskoj terminologiji ne podrazumijeva isključivo onu posebnu materiju koja je spoj kisika i vodika i koja ima specifično svojstvo joniziranja, nego je to termin koji svojim širokim značenjem obuhvata također i kap sjemena (نطفة).

Glede izraza “tečnost koja se izbaci” (ماء دافق), potpuno je jasno da to nije ništa drugo osim sperme. Mi u uobičajenoj upotrebi za to ne koristimo riječ voda. Može se kazati da riječ voda u ovim slučajevima podrazumijeva tekućinu. No, druga je tema to da li je riječ o metaforičkom ili zbiljskom značenju. Može se reći da riječ voda izvorno označava specifičnu tekućinu sastavljenu od kisika i vodika, ali se u proširenom smislu, što je vid metaforičke upotrebe, odnosi na svaku tekućinu. No, nakon što smo saznali značenje riječi u ajetu, više nije važno utvrđivati je li njihova upotreba zbiljska ili metaforička, nego nastojimo razumjeti ajet. Ova tema pripada posebnim književnim raspravama koje unutar književnih znanosti imaju manju ili veću važnost, ali nakon razumijevanja njihova značenja, za tumačenje kur’anskog ajeta ona više nije korisna.

Iz nekog drugog aspekta, može se kazati da se pod izrazom voda  misli upravo na običnu vodu. I ako se kaže da je čovjek stvoren od vode, ta se tvrdnja zasniva, između ostalog, i na sljedećem ajetu: I Mi od vode sve živo stvaramo…[3]

Čovjek je svakako živo biće, a Kur’an kazuje da je porijeklo svakog živog bića od vode. Ovo je jedno od tumačenja, iako je prvo tumačenje bliže osnovnom značenju. U pogledu izraza voda među kur’anskim ajetima se mogu pronaći zajedničke tačke. Ali, ono što je više izvor suprotstavljenih gledišta jesu sljedeći izrazi: turab (تراب), tin (طین), hamain mesnun (حَمَإٍ مَّسْنُون), salsalin (صلصال  (i neki drugi njima slični. Glede navedenih izraza, smatramo da oni također imaju zajedničke tačke.

Zemlja kojoj se doda voda postat će blato. Kad se količina vode smanji i tlo se isuši, nastaje ilovača. Kad blato i ono što bude s njim pored potoka i mora postane ljepljivo, nazivamo ga ustajalim blatom ili ustajalom glinom.

Od ljepljive ilovače.[4]

Sve to dakle nastaje od zemlje. Nameće se pitanje kako prevladati razliku između one skupine kur’anskih ajeta koji kažu da je čovjek nastao od vode i onih koji kažu da je nastao od zemlje? Naš odgovor je sljedeći: ako se radi o ograničavanju, to jest kad se kaže: “Stvorio sam vas od zemlje”, to znači da ste samo od zemlje stvoreni; ili ondje gdje se kaže da je čovjek stvoren od vode, ako to znači da je samo od vode stvoren, onda bi postojala proturječnost. Međutim, znamo da se kod opisivanja nastanka nekog bića nekad spominje sveukupnost elemenata koji formiraju to biće, a nekad retorika zahtijeva da se spomenu neki od njih. To je uobičajeno u svakodnevnom načinu ophođenja.

Prema tome, ono što je zajedničko ovim dvjema skupinama kur’anskih ajeta jeste to da se u nekima naglašava da je čovjek stvoren od zemlje ili od vode, dok se u drugim kaže da je on stvoren od njihove mješavine – blata.

Također se spominju etape stvaranja čovjeka: prvi čovjek je stvoren samo od zemlje ili od blata, dok su ljudi u kasnijim etapama nastali od kapi sjemena. Dakle, za ostale ljude se s malo vjerovatnoće može kazati da su nastali od zemlje, a s više vjerovatnoće se može kazati da su nastali od kapi sjemena. Spomenut ćemo uobrazilju koja se vezuje za ovu temu. Neki su smatrali da se ajeti o “tekućini koja se izbaci” i “kapi sjemena” odnose na sve ljude, te da također obuhvataju prvog čovjeka. Iz ovoga su nastojali izvesti zaključak da se Kur’an slaže s teorijom evolucije na što svakako treba odgovoriti ali na prikladnom mjestu.

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur’anska naučavanja –Kosmologija i Antropologija, Fondacija “Mulla Sadra”, 2018., s perzijskog preveo Refik Razić

[1] El-Furkan, 54.

[2] Et-Tarik, 6.

[3] El-Enbija, 30.

[4] Es-Saffat, 11.