Kur’an o stvaranju čovjeka
O stvaranju čovjeka kur’anski ajeti govore različito i iz različitih aspekata.[1] Neki od njih odnose se na stvaranje prvog čovjeka. A kad je jasno porijeklo prvog čovjeka, biva jasno i porijeklo svih drugih ljudi. Dakle, ako kažemo da je čovjek stvoren od blata, onda je ispravno kazati da su svi ljudi stvoreni od blata i to je jedan opći povijesni aspekt stvaranja čovjeka.
Drugi aspekt je aspekt zasebnog posmatranja čovjeka koji ne negira ovaj prvi aspekt. Dakle, ako kažemo da je svaki čovjek stvoren od kapi sjemena, a da je kap sjemena nastala od hranjivih tvari, to jest od mesa životinja, voća, drveća, minerala i sl., onda to pokazuje da sve opet proizlazi iz zemlje. Dakle, temelj stvaranja svakog čovjeka je zemlja, bilo da to analiziramo iz aspekta stvaranja prvog čovjeka ili iz aspekta svakog pojedinačnog čovjeka.[2]
Neki kur’anski ajeti se odnose samo na osobu hazreti Adema, dok neki imaju šire značenje i odnose se na sve ljude: Doista ću Ja će stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog. I kad mu dam lik i u nj udahnem od Duha Svoga, vi preda nj ničice padnite![3]
Doista ću Ja će stvoriti čovjeka od ilovače. I kad mu dam lik i u nj udahnem od Duha Svoga, vi preda nj ničice padnite.[4]
Potpuno je jasno da se misli na određenu osobu jer ondje gdje Iblis kaže: “zaista ću potomstvom njegovim zagospodariti’ [5]da se mislilo na sve ljude on ne bi rekao “potomstvom njegovim’.
Dakle, u ovom slučaju riječ bešeren (čovjeka) je zajednička imenica koja se pri upotrebi odnosi na jednu osobu i ovakvo korištenje podrazumijeva korištenje zajedničke imenice koja se odnosi na pojedinca. Ovakvo korištenje je zbiljsko, a ne metaforičko, jer specifičnost tog objektivnog primjera kod ovakve upotrebe imenice nije uzeta u obzir. Međutim, kad mi upotrebljavamo jednu zajedničku imenicu u vezi nekog posebnog primjera uzimajući u obzir njegovu specifičnost, to jest ako bi naprimjer umjesto vlastite imenice kakva je Ali upotrijebili za jedničku imenicu čovjek kao njegovo (vlastito) ime, ovo bi bila meta forička upotreba.
Kad Bog Uzvišeni kaže: “Doista ću Ja stvoriti čovjeka”, i pod izrazom čovjek se misli na hazreti Adema, onda to nije metaforička upotreba imenice. Isto tako kad kaže: Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti…[6] Riječ halifeten je zajednička imenica, ali pošto se odnosi na samog hazreti Adema, onda to značenje nije metaforičko, i ako ne bude razloga za generalizaciju, onda se ona neće odnositi na ostale ljude. Ako ne budemo imali neki dokaz da među ljudima osim hazreti Adema postoji i neki drugi namjesnik, onda ne možemo reći da su svi ljudi Božiji namjesnici zato što je hazreti Adem bio namjesnik.
Ovaj ajet ne dokazuje više od ovoga, izuzev ako bismo imali neki vanjski dokaz. Kur’anski ajet: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti” je poput kur’anskog ajeta: “Doista ću Ja stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog”. Ako je Bog stvorio samo Adema i nije trebalo da bude stvoren neki drugi čovjek, onda je ovaj govor bio istinit. S obzirom na to da su riječi bešer i halifeh zajedničke imenice, onda njihovu općenitost treba dokazati na drugi način.
U perzijskom imamo običaj kazati: “Danas je učitelj podučio učenika.” Ovdje su i riječ učitelj i riječ učenik zajedničke imenice. Međutim, ova rečenica ne ukazuje na to da su svi učitelji podučili sve učenike. Pod riječima kur’anskog ajeta “doista ću Ja stvoriti čovjeka” također se ne misli na svakoga na koga se odnosi riječ čovjek. Sâmo ovo značenje ne ukazuje na nešto takvo, nego je dovoljno da nastane jedinka na koju se odnosi imenica čovjek i da se cijela ova tema odnosi isključivo na njega.
Suprotno tome, kad kažemo da se ovaj ajet odnosi na hazreti Adema, to nije u značenju negiranja drugih da bi, ako se dođe do nekog dokaza, to onda postalo suprotno značenju ajeta. Ovi ajeti niti negiraju niti potvrđuju to dvoje, nego se na to ne obaziru. Hazreti Adem je bio namjesnik Božiji, ali zar niko drugi nije to bio? Je li bio? O tome ajet ne govori. Dakle, za potvrđivanje ili negiranje ovog stanovišta potreban je vanjski dokaz.
Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur’anska naučavanja –Kosmologija i Antropologija, Fondacija “Mulla Sadra”, 2018., s perzijskog preveo Refik Razić
[1] Različito, a ne oprečno. To znači da jedna skupina kur’anskih ajeta uzima u obzir nešto što neka druga skupina ajeta ne uzima u obzir.
[2] Ovdje nećemo govoriti o tome koji ajet ima koju intonaciju i koji aspekt je uzet u obzir. Dobro je samo da znamo da je ovakvo stanovište ispravno.
[3] El-Hidžr, 28-29.
[4] Sad, 71-72.
[5] El-Isra, 62.
[6] El-Bekare, 30.