Kada kažemo intuitivna spoznaja, misli se na to da čovjek bez posredovanja umnih pojmova, putem neke vrste unutrašnjeg osvjedočenja srcem, spozna Boga.
Očito je da ako neko bude imao svjesno duhovno osvjedočenje u vezi s Bogom – onako kako to tvrde arifi na visokoj razini – u tom slučaju nema potrebe za racionalnim argumentima i dokazima. Međutim, kao što je već ranije naglašeno, ova vrsta intuitivne svijesti i duhovnog osvjedočenja dostupna je običnim ljudima[1] tek nakon određenog razdoblja provedenog u samoizgradnji i nakon prelaska kroz stepene irfanskog duhovnog putovanja. Što se pak tiče nižih razina ove svijesti, ma koliko da je prisutna i kod običnih ljudi, usljed toga što njeno prisustvo nije svjesno, ona nije dovoljna za postizanje svjesnog svjetonazora.