Samodopadnost (udžb)

Samodopadnost nužno odvodi u propast

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Svevišnji je objavio Davudu: ‘O Davude, obraduj grješnike i opomeni jako iskrene!’ On je upitao: ‘Kako ću obradovati grješnike, a opomenuti jako iskrene?’ Odgovorio je: ‘O Davude, obraduj grješnike viješću da Ja sigurno primam pokajanje i da opraštam grijehe, a upozori jako iskrene da ne budu ushićeni djelima svojim, jer nema čovjeka koji je ushićen svojim dobrim djelima a da nije propao.'“[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „A upropašćujuća svojstva su: tvrdičluk kojem se je potčinjeno, strast koja se slijedi i čovjekovo ushićenje samim sobom.“[2]

Pokuđenost samohvalisanja (tezkijetu-n-nefs)

أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ يُزَكُّونَ أَنْفُسَهُمْ بَلِ اللَّهُ يُزَكِّى مَنْ يَشَاءُ وَ لَا يُظْلَمُونَ فَتِيلًا.

Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah oslobađa od grijeha onoga koga On hoće, i nikome se neće, ni koliko trun jedan, nepravda učiniti.[3]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko govori: ‘Ja sam sigurno najbolji čovjek!’, on je od najgorih ljudi. Ko govori: ‘Ja sam sigurno u Džennetu!’, on je u vatri džehennemskoj.'“[4]