Postoje dvije vrste sekularizma: rigidni, potpuno antivjerski, i suptilni, koji prihvata vjeru lišenu društvene dimenzije. Odgovor sekularista tradicionalistima manjkav je jer vuče desetak drugih prigovora koji zahtijevaju objašnjenje. Islamski filozofi, s druge strane, žele analizirati sve s ciljem tačnog ustanovljavanja problema, jer se na putu islamaIslama nalaze brojne prepreke na kojima mnogi muslimani zastaju i te prepreke ih primoravaju da u cilju odbrane vjere daju odgovore odgovore koji vjeri daju pogonsku energiju.
Prva prepreka jeste shvatanje da smo ograničeni u spoznaji. Ovdje se radi o ograničenosti pojmova: visoke hakikate izražavamo pojmovima koji su nama svojstveni: Bog je Alim (Znalac), Basir (Onaj koji vidi), Kadir (Moćni) itd. Dakle, to izražavamo putem pojmova koji ne odražavaju suštinu stvari. Oni su nama tek pomoćne alatke da bismo imali ikakve predstave o tome.
Jedan arif rekao je da se nikada ne može pravo hakikatsko značenje strpati u taj pojam, da je nemoguće suštinu Božijeg atributa Alim strpati u riječ alim, ali da se ne može ni izmisliti druga riječ, kao što je nemoguće more strpati u jednu posudu.
Jedan arapski pjesnik rekao je: “Mi imamo 29 harfova, i to je kao kad bi sa 29 konaca htio isplesti neki zastor ili ćilim i htio time obuhvatiti cijeli Univerzum tako se ni velika Božanska značenja ne mogu obuhvatiti tako malim brojem riječi.”
izvor: „Sekularizam ili vjera“ Eydi Akbar