Šta je definicija (حـدّ)?

Mnoštvo nesuglasica po naučnim i vannaučnim pitanjima, čak i po pi­tanjima politike i vjere, ima korijen u nejasnoći pojmova koji se koriste, budući da za strane u polemici oni nemaju jednako područje primjene. Zna­čenja pojmova nisu potpuno jasna i definirana, a svaka strana ih tu­mači onako kako ih razumije. U nekim slučajevima jedna strana u po­lemici uopće nema ispravnu sliku određenog pojma, pa se tako zbog svog olahkog pristupa i slabog razumijevanja zadovoljava iskrivljenim i netačnim značenjem, da bi potom, koristeći se svojom slabo razvijenom logikom, napadala suprotnu.

Nekada opet polemičari i političari svjesno i s namjerom koriste zavodl­jive termine bez ikakva osvjetljavanja njihovih granica i područja prim­jene. U ostvarenju svojih namjera dobrano se koriste ljepotom i zavodl­jivošću riječi kao i njihovom višeznačnošću i nejasnoćom. Za ovom mo­gućnošću posežu u situacijama kada su uhvaćeni u zamku svojih grešaka, koje potom opravdavaju prihvatljivim objašnjenjima.

Riječ karakteristična po ovakvoj zloupotrebi jeste riječ sloboda, koja je posebno u vrijeme Francuske revolucije ostavila velikog traga. Sam Bog zna koliko je samo krvi proliveno i koliko je ljudi bilo izloženo teškim zat­vorskim mukama radi ostvarenja cilja proisteklog iz ovog nejasnog pojma. Razlog za to je prividna i zavodljiva ljepota samog pojma, kao i nejasnoća njegova sadržaja i područja primjene, tj. granica među kojima je definiran. Isti slučaj je i sa pojmom domovina kojeg su veoma dobro iskoristili političari Zapada prilikom podjele osmanske imperije. Šta su ust­vari karakteristike domovine? Da li je to jezik, naglasak, odjeća, područje, vjera ili kultura?! Ništa od ovoga prethodno nije jasno objašn­jeno niti prezentirano ljudima.

Šta je obaveza tragaoca za istinom?

Da bi izbjegao virove problema, tragalac za istinom treba prije svega svaku razmatranu riječ definirati i objasniti. Značenja koja percipira u umu treba izreći odgovarajućom i jasnom riječju koju će drugi razumjeti i koja će im jasno prenijeti namjeravano, kako bi se time izbjegla svaka moguća nesuglasica i nejasnoća.

Vrste definicija

U logici se koriste sljedeće definicije od kojih svaka objašnjava tačno određene granice i specifične karakteristike predmeta koji se definira:

1. potpuna definicija (حدّ التام),

2. krnjava definicija (حدّ الناقـص),

3. potpuna ilustracija (رسـم التام),

4. krnjava ilustracija (رسـم الناقـص).

Leksička definicija sa aspekta logike nema značaj, jer smo je njen glavni cilj objašnjenje se­mantičkog značenja riječi. Radi toga, korištenje termina definicija u ovom slučaju ima metaforički oblik.

Glavni cilj logike pri definiranju jeste dosezanje nepoznatog pojma onim poznatim, posredstvom jednog od gore spomenutih pitanja. Zbog toga će u nastavku biti više govora o četiri spomenuta oblika definicije.

Potpuna definicija (حـدّ التام)

Postoje samo četiri načina definiranja neke stvari. Definicija u kojoj se navode svi elementi biti određene stvari naziva se potpunom definicijom. Naprimjer, čovjekovu bit i zbilju sačinjavaju dva esencijalna elementa, ali tako da nepostojanjem bilo kojeg od njih ne postoji ni čovjek. Ti ele­menti su životinja, tj. njegov bliži rod, i razumnost, njegova bliža razlika. Prema tome, u odgovoru na pitanje šta je čovjek reći će se: Čovjek je ra­zumna životinja. Ovakav odgovor naziva se potpuna definicija, znači de­finicija u kojoj se navode svi esencijalni dijelovi jedne stvari.

Potpuna definicija predstavlja definiciju u kojoj se cijela bit definirane stvari objašnjava uz pomoć bližeg roda i bliže razlike.

Ovo čini najkraću i najobuhvatniju definiciju u logici.

Drugi oblik definiranja

Ako se u odgovoru na pitanje šta je čovjek navede da je on rastuće tijelo koje posjeduje osjetila, pokreće se svojom voljom i posjeduje razum, ovakav odgovor će također spadati u potpunu definiciju. Ova definicija ima isto značenje kao i prethodna. Jedina razlika je u dužini objašnjenja. U prvoj definiciji naveden je pojam životinja, dok je u drugoj navedeno isto to značenje, ali sa većim objašnjenjem, tj. rastuće tijelo koje pos­jeduje osjetila i pokreće se svojom voljom. Jedina potreba za ovim širim objašnjenjem javlja se u slučaju kada sagovornik ne poznaje bit pojma životinja, pa je neophodno dati mu šire objašnjenje koje će razumjeti.

Treći oblik definiranja

Odgovor na gornje pitanje također može glasiti: Čovjek je trodimenzion­alna rastuća supstanca koja posjeduje osjetila, pokreće se svojom voljom i posjeduje razum. U ovoj definicji umjesto pojma tijela navedena je nje­gova potpuna definicija, tj. trodimenzionalna supstanca. I u ovom slu­čaju, kao i u prethodnom, za širim definiranjem se javlja potreba u slu­čaju kada sagovornik ne poznaje bit pojma tijelo. Pod pretpostavkom neznanja sagovornika, nužno je navesti detaljniju definiciju, u suprotnom takvo šta je suvišno.

Objašnjenja:

Iz dosadašnjeg izlaganja može se izvesti nekoliko zapažanja:

1) Definicija “potpune definicije” glasi:

Potpunu definiciju čine bliži rod i bliža vrsta, budući da ova dva ele­menta obuhvataju cijelu zbilju definirane stvari.

2) Ne postoji više vrsta potpunih definicija.

Drugo zapažanje je da nema razlike između kraće i duže definicije, osim u sažetosti ili opširnosti objašnjenja. Opširnije objašnjenje je neophodno jedino u slučaju kada sagovornik ne poznaje upotrijebljene pojmove.

3) Termini potpuna definicija (حـدّ التام) i definitiv (معـرﱢف) su si­nonimi.

Termin definitiv, u svom značenju se ne razlikuje od potpune definicije; oboje označava istu stvar; ­zapravo, oni su sinonimi.

Krnjava definicija (حـدّ الناقـص)

U krnjavoj definiciji navode se samo neki esencijalni elementi određene stvari. Upravo zbog toga se kaže da je ovaj oblik definicije krnjav, a pod definiciju potpada jedino radi navođenja isključivo esencijalnih dijelova definiranog. Treba naglasiti da je u ovoj definiciji neophodno navesti bližu razliku. Također, u nekim slučajevima pored bliže razlike navodi se i daljnji rod. Tako se za čovjeka kaže da je on razumno rastuće tijelo. Ovakva definicija se terminološki naziva složenom krnjavom definicijom (حدّ الناقـص مـركـب). Ako se u gornjem primjeru krnjave definicije navede jedino bliža razlika, ona glasi: Čovjek je ono što je razumno. Ovakva de­finicija terminološki je nazvana prosta krnjava definicija (حدّ الناقـص بسيط), a u njoj je u potpunosti izbrisan rod, što umanjuje njenu preciznost definiranja.

Za krnjavu definiciju se može reći da:

1) nije jednaka definitivu, jer ne govori o cijeloj zbilji određene stvari;

2) ne daje potpunu sliku predmeta koji definira.

Potpuna ilustracija (رسـم التام)

Potpuna ilustracija predstavlja definiciju u kojoj se pored nekih esenci­jalnih spominju i neki akcidentalni elementi, kao npr. kada se čovjek de­finira na sljedeći način: Čovjek je životinja koja se smije. Dakle, potpuna ilustracija je sačinjena od roda i akcidenta i zove se potpuna jer je složena od esencijalnog i akcidentalnog, a ilustracija jer se uporedo sa esencijalnim elementima navode i akcidenti.

Krnjava ilustracija (رسم الناقـص)

Krnjava ilustracija predstavlja definiciju sačinjenu samo od akcidentalnih osobina definirane stvari. Na pitanje šta je čovjek, reći će se: Čovjek je biće koje se smije. Zato što je u ovoj definiciji naveden samo akcident ona se naziva krnjava ilustracija.

Dakle, ovim je postalo jasno da u logici postoje četiri oblika definicija. Međutim, moguće je ovdje postaviti pitanje:

Šta je ustvari cilj definiranja? Zašto moramo imati definicije?

U odgovoru treba reći:

Osnovni cilj definiranja jeste ostvarenje dvaju željenih ciljeva:

1) stjecanje ispravne slike o zbilji definienda, tj. stvari koja se de­finira,

2) odvajanje definienda od drugih stvari. To znači da slika stvari treba biti takvom kako bi čovjek pomoću nje na ispravan i tačan način izdvojio definiend od drugih stvari. Naprimjer, kada se izgovori riječ cvi­jet, sagovornik treba steći jasnu sliku te riječi na način da je razlikuje od drugih slika.

Jasno je da je ovaj cilj ostvariv jedino definicijama u kojima se navode esencijalne stvari definienda. Upravo zato je u logici potpuna definicija jedina stvarna definicija, tj. definitiv. Ako iz bilo kojeg razloga pot­punom definicijom nije moguće definirati neku stvar, onda ne preostaje ništa drugo do korištenja jednog od preostalih triju njenih oblika, ali uz poštivanje redoslijeda njihove vrijednosti. Tako je krnjava vrednija od preostalih dviju definicija, a potpuna ilustracija vrednija je od krnjave.

Izvor: Akbar Eydi, Islamska logika, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Amar Imamović