- Esselamu alejkum neka je selavat i selam na Poslanika a.s i njegov časni Ehli Bejt a.s Želio bi znati kako razumiti ismailije i njihovo smatranje da je Ismail ibn Jafar imam a ne Musa Kazim a.s i njihovu državu Fatimidsku i stav učenjaka Ehli Bejta o njima,hvala na odgovoru.
1 Odgovor
Selam alejkum!
Imamet je kur'ansko načelo s posebnim mjestom u Božijem zakoniku. Pozivajući se na Časni Kur'an, jasno uviđamo da je riječ o visokom položaju i posebnom stepenu skrbništva Uzvišenog Boga. Da bismo razjasnili ovo pitanje i dali odgovor, potrebno je uzeti u obzir nekoliko stvari koje ćemo ukratko spomenuti.
Dodjela imameta isključivo je u Božijim rukama
Imamet je pozicija koju određuje Uzvišeni Bog i, u osnovi, niko se ne može u to miješati. Stoga, Ibrahimu, mir neka je s njim, nakon što je imao položaj vjerovjesnika i poslanika, i nakon što je uzdignute glave prošao Božije testove, Bog ponudi položaj imameta: A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je rekao: “Učiniću da budeš imam ljudima.” (Bekare, 124)
Iz ovog ajeta, koji govori o Ibrahimovom zahtjevu i odgovoru Gospodara svjetova na njega, mogu se razumjeti važne stvari.
Određivanje imameta samo je u rukama Uzvišenog Boga. Ove činjenice dolaze i iz drugih ajeta i drugih odredbi, poput:
وَ جَعَلْناهُمْ أَئِمَّةً يَهْدُونَ بِأَمْرِنا وَ أَوْحَيْنا إِلَيْهِمْ فِعْلَ الْخَيْراتِ
i učinismo ih imamima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela,…
(El-Enbija, 73)
U ovom ajetu, također, postoje pokazatelji da osim Boga niko ne može odrediti kriterije za imamet jer su oni izvan ljudskog razumijevanja i moći. Tako je i s njihovim vodstvom, ono pripada unutarnjem svijetu, koji je superiorniji od svijeta stvaranja i vanjskog svijeta. Postoji razlika između razumijevanja i poznavanja svih dobrih djela koja dovode čovječanstvo do savršenstva – kao što su ispravno razumijevanje, lijep moral i ispravna djela – i osobe koja čini dobro djelo. Svemogući Bog im je objavio “dobra djela” i učinio da ih budu svjesne.
Položaj imameta dat je Ibrahimu, mir neka je na njega, nakon položaja poslanstva, ali nije riječ samo o položaju poslanstva i vjerovjesništva, nego se kaže da mu je taj položaj dat i nakon velikih iskušenja i testova koje je Ibrahim, neka je mir na njega, izvršio s najvećim poštenjem i čestitošću i prema Božijoj naredbi, među koje spada i žrtvovanje sina Ismaila, mir neka je s njim. Ovo pokazuje da je položaj Ibrahimovog imameta viši i superiorniji od njegovog položaja poslanstva, u suprotnom, ovakav govor ne bi imao smisla.
Ibrahim traži imamet i za svoju djecu. Zapravo, kada je osjetio da ga je milost Uzvišenog Boga učinila dostojnim za poziciju imameta, rekao je: “Bože moj, podari ove blagodati i mojim potomcima.” Odgovor Uzvišenog Boga također je vrlo važan i postavlja temu imamata na visoko mjesto kada kaže: Obećanje Moje neće obuhvatiti nepravednike (naslinike). ( Bekare, 124)
Onaj ko nije nasilnik jest onaj ko ne čini grijehe u vjerovanju, djelu i odnosima s Bogom i ljudima. Da, njima će Bog dati položaj imameta. Ali ako neko počini nepravdu i grijeh, bit će zauvijek lišen primanja i postizanja ovog visokog položaja. Dakle, imenovanje imama i nasljednika Božijih poslanika, mir neka je na njih, samo je u Božijim rukama i nikakva druga moć to ne može određivati.
Važan zakon u Kur’anu
Zbog činjenice da je Kur'an knjiga upute i da je čovječanstvu donio radosnu vijest o pečaćenju poslanstva zbog intelektualne zrelosti i racionalnog napretka, on nudi indikatore za uputu kroz život za čitavo čovječanstvo da bi ispravnim razumijevanjem pronašli put sreće i istine. U vezi s temom vodstva i upute navodi se sljedeće mjerilo:
قُلْ هَلْ مِنْ شُرَكائِكُمْ مَنْ يَهْدِي إِلَى الْحَقِّ قُلِ اللَّهُ يَهْدِي لِلْحَقِّ أَ فَمَنْ يَهْدِي إِلَى الْحَقِّ أَحَقُّ أَنْ يُتَّبَعَ أَمَّنْ لا يَهِدِّي إِلَّا أَنْ يُهْدى
Reci: “Može li ijedno vaše božanstvo uputiti na Pravi put?”, i odgovori: “Samo Allah upućuje na Pravi put!” Pa da li je onda dostojniji poštovanja onaj koji na Pravi put upućuje ili onaj koji ni sam nije na Pravome putu, osim ako ga drugi na Pravi put ne uputi? Šta vam je, kako rasuđujete?! (Junus, 35)
Dakle, uputa i pozivanje na Istinu moraju biti utemeljeni na sveobuhvatnom i potpunom znanju jer samo na takav način moguće se suprotstaviti preprekama na putu Istine. A ispravno vodstvo i dovođenje društva do materijalne i duhovne sreće i savršenstva zahtijeva nepogrešivo znanje.
Ko su Ismailije?
Radi se o sekti koja se na pola puta odvojila od dvanaest imama i otišla stranputicom. Oni su vjerovali u imamet Ismaila, sina Imama Sadika, mir neka je s njim, a sami su različitih ogranaka i uvjerenja. Ismailije su ustali u isto vrijeme kad i Sasanidi – iranski sultani. Ismail, sin Imama Sadika, mir neka je s njim, umro je deset godina prije očevog šehadeta. Kako neko ko je umro deset godina prije oca može postati njegov nasljednik?
Ismailije tvrde da su Ismailova smrt i njegova objava posljedice dvaju razloga.
Prvo: To je učinjeno radi njegove zaštite od progona Abasida.
Drugo: Ako je stvarno umro, njegovo nasljedstvo i imamet prebačeni su na njegovog sina Muhammeda bin Ismaila.
Čak ni Poslanik islama, neka su Božiji blagoslovi na njega i njegovu porodicu, ne može sebi imenovati nasljednika, pa kako ljudi koji su svjetovni i zaraženi hiljadama grijeha mogu imati moć da to učine?
Kada je poslaniku Musau, neka je mir na njega, naređeno da obznani svoje poslanstvo i pozove faraona na put Istine, od Boga je molio: i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje, Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drûgom u zadatku mome, … ( Ta-Ha, 29–35)
Da vjerovjesništvo, poslanstvo i imamet nisu na raspolaganju Uzvišenom Bogu, da li bi hazreti Musa na samom početku poslanstva postavio takav zahtjev? Mogao je sam birati. Sudjelovanje u pitanjima poslanstva i postizanje položaja imameta samo je i jedino diskrecijsko pravo Uzvišenog Boga. On je jedini Koji zna kome povjeriti poslanstvo.
اللَّهُ أَعْلَمُ حَيْثُ يَجْعَلُ رِسَالَتَهُ
A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje. (Al-An'am, 124)
Samo Bog ima znanje, moć prosuđivanja i mudrost o tome kome povjerava Svoju misiju, dok drugi to dopuštenje i pravo nemaju.
Najbolji dokaz protiv neispravnosti Ismailija
Ako se osvrnemo na principe i učenja Ismailija, možemo vidjeti najbolji dokaz njihove neispravnosti i odstupanja ne samo od šiijskog puta, već i od principa vjere i poslanstva Časnog Poslanika, Bog blagoslovio njega i porodicu njegovu. Navodno se namaz kod sljedbenika nizarijskog ismailizma razlikuje od namaza svih muslimana svijeta. Njihov zekat, njihov post, i drugo razlikuje se od onih stvari koje su imali i imaju svi muslimani svijeta gotovo petnaest stoljeća, i koje će imati, zbog toga što je pravilo “halal Muhammeda halal je do Sudnjeg dana i haram Muhammeda haram je do Sudnjeg dana”, trajno i nepromjenjivo.
Opasnost Ismailija jeste ta što oni tumače pravila islama tako da kažu, npr.: “Hadždž znači napuštanje loših djela i kretanje prema dobrim djelima, i nema potrebe da musliman ide u Mekku i obavlja tu posebnu ceremoniju.”
Ako danas pogledamo ko je zadužen za njihovo intelektualno vodstvo, bit će nam jasno da niko ne može biti zadužen za određivanje imameta osim Svemogućeg Boga. Potrebno je više istraživanja da bismo odgovorili na pitanje o tome kako sunije gledaju na njih, što je izvan dosega ovog odgovora. Osim toga, oni ne prihvataju pitanje imameta, koji je određen od Boga i među Poslanikovom porodicom pa će samim tim imati negativan pogled i na ono što je iz toga poteklo.
Nadamo se da ćemo, oslanjajući se na Časni Kur'an, Poslanikov sunnet i jasan razum uspjeti doći do istine i ne lišiti sebe vječne sreće i vječnog dobrog života.
prof. Akbar Eydi