Selam,
vec dugo vremena nastojim da spoznam i da razgranicim ovozemaljski i onaj vjecni svijet. Allahu hvala na njegovoj uputi postajem sve svjesniji i svjesniji po pitanju toga. Nekako u posljednje vrijeme sve vise i vise vidim razliku i nastojim da sto vise stvari u svome zivotu poboljsam kako bi spreman otisao sa ovom prolaznog u onaj vjecni. Jednostavno imam taj neki osjecas prolaznosti, u svakoj sekundi ocekujem i svjestan sam smrti. Kada odem nekome na dzenazu nekako mi jos vise utvrdi sav taj osjecaj. Prije sam se bojao smrti ali sad nekako nemam apsolutno nikakav strah, nekako imam osjecaj da ce to nesto sto ne mozemo ni zamisliti biti mnogo bolje jer bukvalno sam se razocarao u ljude (nisam u depresiji i nemam anksioznost) i na neki nacin smrt vidim kao neki vid nagrade jer me zaista umara sav blud, nemoral i neiskrenost ovoga svijeta. Ovaj svijet gledam samo kao neke kvalifikacije za ono sto nas ceka, ljudi me po ovome pitanju kada im ispricam zaista ne mogu shvatiti i gledaju me cudno kada im kazem da ovaj svijet gledam kao prolaznost i da sve sto se desi sa sigurnoscu tvrdim da je to kusnja ili dar od Gospodara.
Zanima me da li je moje razmisljanje ispravno, ja smatram da jeste jer sam godinama pokusavao da spoznam i zasita sam tezio da dodjem do ovoga osjecaja. Bukvalno gledam i bitno mi je sta i kako radim da ne bi ucinio nekome nesto lose i gledam da ljudima iskljucivo cinim dobro te da ih na neki nacin uputim i otvorim im oci.
Samo me zanima da li je okej sto nemam straha od smrti, apsolutno nikako.
1 Odgovor
Izražavam Vam selam i želim vam svaki uspjeh u dosezanju do potpunosti i božanskih i ljudskih vrijednosti.
U vezi s ovim stanjima i mislima koje imate potrebno je obratiti pažnju na nekoliko stvari.
Ispravno usmjeravanje misli i razmišljanja
Gospodar svjetova čovjeka je stvorio kao Svoga halifu i namjesnika na Zemlji. Zato je čovjekov put, put ka tom apsolutnom savršenstvu i ostvarivanju namjesništva Boga Uzvišenog.
Ostvarivanje ovog savršenstva treba da se desi na ovom materijalnom svijetu
Veoma je važno da pogled čovjeka vjernika koji teži savršenstvu na materijalni svijet bude pogled koji ima Uzvišeni Bog. Kur'an kaže da muškarci i žene, vjernici, žive na ovom materijalnom svijetu i, kao svaki drugi čovjek, bave se trgovinom, poslovanjem i uobičajenim životom, ali ovo poslovanje i trgovina nikako ih ne odvraćaju od spominjanja Boga, obavljanja namaza, plaćanja zekata i čuvanja prava Božijih robova i granica Uzvišenog Boga. Ne zaboravljaju proživljenje i dan povratka. Ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni (An-Nur, 37).
To su veliki ljudi, koji raspolažu ispravnim, dubokim i pronicljivim mišljenjem, i zato to vjerovanje zasnovano na razumnosti, promišljanju i duhovnosti ne pada pod utjecaj faktora trgovine, bogatstva, moći i bilo koje vrste ovosvjetskog savršenstva. To vjerovanje je ono što utječe na sve stvari materijalnog života ljudi i poput centralne tačke šestara sve ih usmjerava oko svoje orbite i prisutnošću u društvu obraća duboku pažnju na unutrašnjost istina.
Zato trgovina i stjecanje na ovom svijetu ne samo da nisu pokuđeni i loši nego su potrebni i nužni. Njihova se trgovina u odjeći bogobojaznosti, spominjanja Boga, pomaganja nemoćnima i nezaboravljanju Sudnjeg dana tako lijepo ispoljava da ih je Bog Uzvišeni pohvalio i obećao im neizmjernu nagradu.
Ovaj svijet je trgovačka kuća za drugi svijet i kapital za ostvarivanje čovjekovog savršenstva
Sa stanovišta vjere, Kur'ana i suneta Poslanika islama, neka je blagoslov na njega i njegovu porodicu, kao i svih Božijih poslanika, blagoslov na njih, između ovog i drugog svijeta i između čovjeka i duhovnosti postoji neraskidiva veza. Ovaj svijet je njiva, a drugi svijet je rod s te njive. Zato je rečeno: “Ovaj svijet je njiva za drugi svijet.” Zar sve što se nalazi u stablu i granama jednog drveta ne postoji u njegovom sjemenu i korijenu. Sve što se od rasta, razvoja, beharanja i rađanja nalazi u stablu jednog oraha, i ona veličina i visina koja oduševljava svakog posmatrača, sadržano je u jednom orahovom plodu. Zato je jednim naučnim pogledom moguće vidjeti da je ono moćno stablo uzdignuto ka nebu skriveno u plodu oraha u srcu zemlje. Taj plod oraha, koji je naizgled beznačajan, pod zemljom, skriven od svakoga, upravo je ono lijepo stablo prepuno ploda, koje privlači svačiju pažnju.
Prema tome, ovaj svijet treba gledati upravo takvim očima. Upravo zbog takvog pogleda Poslanik islama je rekao: “Za svoj ovaj svijet trudite se kao da ćete zauvijek ostati na njemu, a, s druge strane, trudite se za svoj drugi svijet kao da vam je danas posljednji dan života.” Ovo znači da treba obratiti pažnju i na sjeme i na plod. Jedinstven pogled na oboje racionalno je i ljudsko razmišljanje koje garantuje čovjekovu materijalnu i duhovnu savršenost.
Održavanje umjerenosti u načinu razmišljanja
U onoj mjeri u kojoj je ustrajan u održavanju ravnoteže i umjerenosti i odbacivanju svakog pretjerivanja, čovjek je usmjeren i putem razvoja i usavršavanja. U mjeri u kojoj napusti tu uravnoteženost, bit će mu uskraćeno ostvarivanje savršenstva i sreće ili će, ne daj Bože, biti odvučen u devijaciju od ljudskih načela i objavljene spoznaje.
Odbojnost prema grijehu i ružnom
Kao što ste objasnili u tekstu pitanja, koliko čovjek postaje razumniji, na istine gleda božanskim i ljudskim pogledom, razumijeva razliku između privremenog i prolaznog svijeta i svijeta vječnosti i trajne sreće, toliko se udaljava od grijeha, zaprljanosti, pogrešnih misli – koje se, nažalost, predstavljaju pod imenom razuma i racionalnosti – nemoralnih odnosa, prevare, laganja, ogovaranja, licemjerstva i stvari sličnih tome i osjeća odbojnost i mržnju prema tim stvarima i ljudima koji su vezani za njih i lažne fantazije. Ta odbojnost i udaljavanje znakovi su unutarnje čistote, zdravlja duše i istinskog razmišljanja čovjeka i u čovjeku pobuđuju duhovne užitke, bliskost s unutarnjim svijetom i ushićenje zbog susreta s Uzvišenim Bogom, Božijim prijateljima i vječnim blagodatima čistog života. Kod čovjeka povećava spremnost prihvatanja smrti i odbojnost prema lošem.
Kada se duh očisti, ostane udaljen od prljavština grijeha, sve je dalje i dalje od činjenja lošeg, neljudskih djela, nasrtanja na Božije granice i zanemarivanja prava Božijih robova do te mjere da njegovu savjest muči i ako se nelogično i bez racionalnog i šerijatskog razloga slomi jedna cvjetna grana jer je smatra jednim od bića svijeta postojanja koje je stvoreno na osnovu planiranja i mudrosti Uzvišenog Boga radi upotpunjenja ovog životnog mozaika. On od sebe svijetu nudi dobro i, također, od ovog poretka postojanja ostvaruje korist za dosezanje do savršenstva.
Duhovno, intelektualno i mentalno stanje takvih osoba uporedite s onima koji krajnje nemilosrdno, okrutnih srca, svakodnevnim moralnim nasiljem uništavaju nevine i potlačene ljude samo zbog toga što postoje na zemlji svojih predaka. Bolesnicima bez zaštite uskraćuju bolnice i nadu u život i budućnost. Najčudnije je to što te postupke opravdavaju vjerom, Bogom, superiornim narodom i nastavkom puta Božijih poslanika – mir neka je na njih.
Završna riječ
Ova vrsta razmišljanja, zanemarivanje privremenih vrijednosti ovog svijeta i nastojanje da se svakim danom bude boljim nego prethodnog dana izuzetno je značajna vrijednost i treba je cijeniti i biti zahvalan. Ali značenje ovog vrednovanja i zahvalnosti postiže se uz dva uvjeta.
Očuvanje ravnoteže i umjerenosti
Kretanje korak po korak, polahko i smireno jer postoji ljudska duša (ego), koja ima svoje nužnosti i zahtjeve za čovjeka.
Ako u potpunosti bude uskraćena, sigurno će se pobuniti i ustati protiv duhovnih, moralnih, racionalnih i božanskih vrijednosti, a čovjeka će dovesti u ropstvo. Isto kao kada se jednoj društvenoj klasi uskrate sva prava, ona se buni svom silom i ruši vladajuću klasu koja raspolaže sredstvima moći i baca je u poniženje i uskraćuje joj sve blagodati. Zato Poslanik islama, neka je mir na njega i na njegovu porodicu, kaže: “Ova vjera je postojana i čvrsta, u nju ulazite odmjereno i korak po korak.”
Nadamo se da ćete planski, razumno i usklađivanjem aktivnosti s propisima vjere i ljudske prirode biti uspješni na ovom putu i tako postati moralni, duhovni i svaki drugi uzor u društvu.
Ne imati strah od smrti – zbog toga što postoje učinjena djela, ne samo da nije loše nego je poželjno, jer Kur'an kaže – ako ziasta osjećate da volite Boga, ne samo da se ne trebate bojati smrti, nego je trebate prihvatiti. Naravno, ponovo kažemo, na uravnotežen i umjeren način.
prof. Akbar Eydi