Esselamu alejkum.
Poštovani,
Mene zanima,a s obzirom na rat u Ukrajini i tekuća dešavanja, kao i saradnju Irana i Rusije; primijetila sam da se na društvenim mrežama gdje su pro-ruski orjentisani korisnici ističe kako su bosanski muslimani, Bošnjaci, sekularizirani, kako nemaju veze sa vjerom, kako su orjentisani ka Zapadu za razliku od Srba (bosanskih pravoslavaca) koji su kao za Rusiju ( a samim tim i za Iran?), za vjeru, tradicionalizam i sl. Imajući u vidu prethodne zločine Srbije pod režimom Miloševića, a Boga mi i Hrvatske, kao i sve ono što se trenutno dešava, ja Vas molim za mišljenje o ovim pitanjima, o ulozi bosanskih muslimana u današnjem svijetu i opcijama za nas kako se aktivno uključiti u ovu, po mom mišljenju ispravnu alijansu Rusija-Iran (ili pravoslavlje-islam). Meni isto ima logike razmišljanje šejha Imrana Husejna o ovim pitanjima, međutim i on naprosto vrijeđa bosanske muslimane pretpostavljajući sa smo svo vesternizirani nevjernici. Dakle, molim Vas za mišljenja po ovim pitanjima. Mi smo muslimani i naše jedinstvo nam treba biti na prvom mjestu. Samo da skrenem pažnju na besmislenost pro-srpske propagande u ovom kontekstu; naime, prije rata kad gotovo niko od naših muslimana nije bio vjernik počeli su da nas ubijaju jer smo muslimani. Sada pak, kad dosta naroda vjeruje i izvršava vjerske dužnosti tvrde da nismo dovoljno muslimani i da smo poturice… sve to zaista vrijeđa.
Selam
1 Odgovor
Esselamu alejkum!
U odgovoru na vaše pitanje moram uvodno istaknuti nekoliko stvari:
- U 4. ajetu sure Ma’ide stoji:
وَأَنزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِّمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ الْكِتَابِ وَمُهَيْمِنًا عَلَيْهِ
A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi.
Allame Tabatabai u komentaru ovog ajeta, a posebno riječi mohejmen (مهیمن), kaže (parafraziram): Značenje bdijenja Kur’ana nad ostalim knjigama zapravo znači njegovu superiornost u odnosu na ostale nebeske knjige i pravo na njihovo korigiranje.
U ovoj superiornosti Časni Kur’an:
a) Potvrđuje načela nebeskih knjiga i prethodnih religija (poput jednoboštva, proživljenja)
b) Mijenja i popravlja ogranke vjere na temelju potpune vjere. Primjerice, namaz i post su postojali i u prijašnjim religijama, ali ne u obliku u kojem postoje u islamu. Islam predstavlja namaz i post na drugačiji način zato što ih mora predstaviti na način koji uključuje sva savršenstva i koji sprečava svako zlo do Sudnjeg dana.
c) Uklanja ono što je povezano sa zahtjevima vremena i specifično za određeno razdoblje ljudskog usavršavanja. Za primjer uzmimo propise koji su važili u vremenu jednog Božijeg poslanika, a nakon njega su dokinuti.
Dokidajući i dokinuti ajeti vezani su upravo za ovu temu. Treba naglasiti da ovo nije svojstveno samo časnom Poslaniku islama, s. a. v. a., i ostali su poslanici zbog racionalnog usavršavanja čovjeka donosili i dokidali propise, poput hazreti Isaa, mir s njim, ili bolje rečeno njegovog Indžila, koji je bio potvrda Tevrata, ali je i pored toga neke zabrane dokinuo i proglasio ih dozvoljenim.
Imam Sadik, mir s njim, u predaji kaže:
العالِمُ بزَمانهِ لا تهجُمُ علَيهِ اللَّوابِس
(El-Kafi, sv.1., str. 26, Tuhafu-l-‘ukul, 356., El-Bihar, sv.69., str. 307)
Ko poznaje vrijeme, nije izložen navali zamršenih i dvosmislenih stvari.
Ajatollah Hamenei u objašnjenju ove predaje kaže: “Znalac vremena nije onaj ko ima prijateljske relacije s nekolicinom ljudi ili je informiran s raznih strana. Znalac vremena jest onaj ko zna gdje živi, ko mu je suprotni tabor, koji su motivi usmjereni protiv njega i kakvi su planovi pomoću kojih su ti motivi ostvarivi. Naravno da protivljenja i neprijateljstva nikada nisu usmjerena protiv osobe, ali osoba treba znati gdje pripada i s čime se suočavaju njegov put i njegovi ciljevi.
Važnost bivanja znalcem vremena ogleda se u objašnjenju Imama Ride, mir s njim, u kojem pojašnjava razlog zamjene četiri rekata podne namaza sa dva rekata džume namaza, govoreći da su dvije hutbe džume namaza zamijenile dva rekata namaza i da u te dvije hutbe imam džume namaza treba obavijestiti muslimane o stanju u svijetu i opasnostima i prilikama s kojima se suočava islamska zajednica. Odnosno, dva rekata namaza, koji je jedan od stubova islama, bit će zamijenjena hutbom, koja bi trebala osvijestiti muslimane o njihovom vremenu. Iz do sada rečenog može se jasno zaključiti da se sa stanovišta islama, prije svega, mijenjaju uvjeti, a s promjenom uvjeta muslimani moraju reformirati svoje metode, naravno, uz očuvanje principa; a drugo, nužnost bivanja budnim i prilagodbe uvjetima jeste poznavanje vremena i prilika u svijetu, politika, koristi i štete kao i prijatelja i neprijatelja.
U vezi s pitanjem koje ste postavili o trenutnoj situaciji, opet ću istaknuti nekoliko stvari.
Ono što su bosanski muslimani učinili da zaštite svoju vjeru u proteklih stotinu godina nešto je što je, po mom mišljenju, izvan domašaja mnogih drugih muslimana u svijetu. Privrženost islamu i islamskim propisima na ovim prostorima nije savršena, ali treba napomenuti pod kojim uvjetima su ti ljudi sačuvali svoju vjeru, dok mnogi drugi muslimani koji imaju mnogo bolje uvjete nisu bili uspješniji. Stoga, muslimani ovog područja zaslužuju pohvalu i ohrabrenje, a ne prezir, bar onako kako ja to vidim. Naravno, to ne znači da ne treba nastojati poboljšati uvjete i osvijestiti ljude o vjeri i islamskim propisima, ali uspjehe i neuspjehe treba prosuđivati u skladu s uvjetima a ne isprazno i nepovezano.
Što se tiče saradnje između Irana i Rusije, kao i odnosa između različitih naroda i vjera u Bosni i na području Balkana, moram reći da nisam politički aktivan i nažalost, ne mogu vam analizirati te stvari sa stajališta politike i međunarodnih odnosa, ali kao učitelj Kur’ana i prema onome što je rečeno na početku ovog teksta, mogu sugerirati da je jedini način da se spase muslimani, bilo u Bosni, na Balkanu ili u jugozapadnoj Aziji, u svijetu…, poznavanje vlastitog vremena, pa ako steknemo to znanje, onda ćemo shvatiti da:
- Moramo sačuvati jedinstvo. Priče koje Časni Kur’an prenosi od prethodnih naroda nisu samo u svrhu pripovijedanja povijesti, već su to lekcije koje trebamo primijeniti na islamski umet. Kur’an pripovijeda da je Musa, mir s njim, kada se vratio svome narodu s brda Tur, vidio nevjerovatne prizore: zlatna telad koju su sinovi Izraelovi obožavali kao Boga!
Sa suzama u očima i tužna srca pred Musaa, mir s njim, stao je njegov brat Harun i rekao:
قَالَ يَا ابْنَ أُمَّ لَا تَأْخُذْ بِلِحْيَتِي وَلَا بِرَأْسِيإِنِّي خَشِيتُ أَن تَقُولَ فَرَّقْتَ بَيْنَ بَنِي إِسْرَائِيلَ وَلَمْ تَرْقُبْ قَوْلِي
“O sine majke moje” – reče Harun – “ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: ‘Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.’” (Ta-Ha, 94)
Naime, vjerovjesnik Harun, mir s njim, toliko vidi važnost očuvanja jedinstva i izbjegavanja podjela da je spreman biti strpljiv s privremenim idolopoklonstvom svoga naroda sve dok se ne vrati Božiji skrbnik s planine Tur. Po povratku, Musa, mir s njim, prihvata ovaj njegov argument.
Očuvanje jedinstva ne odnosi se samo na islamske mezhebe. Ako želimo uspjeh, napredak i ponos, moramo dati sve od sebe da očuvamo jedinstvo u zemlji, u narodu pa i u porodici.
- Moramo stjecati znanje. Ajatollah Hamenei je na jednom od uspješnih susreta s mladima rekao: “Naglasak je na znanju, ozbiljan naglasak, nije zbog učtivosti niti zbog lažnog osjećaja formalnosti, ovaj naglasak dolazi usljed ozbiljnog i proračunatog raspoznavanja. Danas u svijetu mnogo je tiranije i silništva.”
Nasilnici se oslanjaju na svoju moć. Ta moć, to bogatstvo i te mogućnosti rezultat su njihovog znanja. Konfrontacija bez znanja nije moguća.
Pročitao sam predaju u kojoj stoji: Znanje je moć, ko god ima znanje ima moć, a ko ga nema, moćna ruka će biti nad njim, znači da će biti podređen nekome. Ko ima moć može se kretati, a ko nema (osoba, narod ili društvo) moć, prisiljen je slijediti moć nekog drugog.
Na kraju, iako su bosanski muslimani prije rata imali manje svijesti o vjerskim pitanjima, svejedno su bili napadnuti.
Spomenut ću ovaj ajet sure El-Bekare 120:
وَلَن تَرْضَىٰ عَنكَ الْيَهُودُ وَلَا النَّصَارَىٰ حَتَّىٰ تَتَّبِعَ مِلَّتَهُمْ قُلْ إِنَّ هُدَى اللَّهِ هُوَ الْهُدَىٰ وَلَئِنِ اتَّبَعْتَ أَهْوَاءَهُم بَعْدَ الَّذِي جَاءَكَ مِنَ الْعِلْمِ مَا لَكَ مِنَ اللَّهِ مِن وَلِيٍّ وَلَا نَصِيرٍ
Jevreji i kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš se njihove vjere, ali ti reci: “Allahova uputa prava uputa je,” jer ako bi ti slijedio njihove želje, premda ti je stiglo izvjesno znanje, pred Allahom ne bi imao zaštitnika ni pomagača uopće.
Barem jasan i površan zaključak koji se može izvući iz ovog ajeta jeste da prije svega, mi muslimani treba da slijedimo vlastiti put u prakticiranju vjere i postizanju napretka i dostojanstva u sjeni islamskih učenja bez obzira na bodrenje ili prijekor drugih. I drugo, ako ispunimo vjersku dužnost, možemo očekivati pomoć od Uzvišenog Boga, a po riječima Husejna ibn Alija, a. s., u dovi Arafe: Bože! Šta je našao onaj koji Te je izgubio, a što je izgubio onaj koji Te našao!
prof. Ehsan Eydi