Selam alejkum,
Već neko vrijeme čitam materijale sa vaše stranice i nisam našao odgovor na pitanje koje ću vam upravo postaviti, a pitanje glasi : Ukoliko vi ne proklinjete ashabe Poslanika s.a.v.s i ne proklinjete Aišu r.a i ne vjerujete u nadnaravnost “Imama” i vjerujete da je Kur'an potpun i neizmjenjen, zašto onda uopšte postoji termin “šija”, po čemu se “šije” razlikuju od ostatka ummeta tj. šta “šije” čini “šijama”?
1 Odgovor
Izražavam Vam selam, uz poštovanje i želju za uspjeh.
Razlike unutar jedne škole mišljenja ne odnose se na temeljna načela. Postoje li među četiri mezheba Ehli-sunneta, “hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog”, razlike o načelima kao što su Bog, Kur'an, poslanstvo i Sudnji dan?
Sigurno da ne postoje.
Ali zašto su nastala četiri mezheba? Na istu ovu temu vi ukazujete u vezi s dža'ferijskim mezhebom i šiizmom.
Osim toga, danas je islamski svijet izložen napadu neprijatelja islama i muslimani su, u svim dijelovima svijeta, izloženi prijetnji, ponižavanju, ubijanju, zatvaranju i uskraćivanju. Stoga je najvažnija obaveza svakog muslimana, i na osnovu suda razuma i na osnovu suda Kur'ana, Objave i Poslanikovog suneta, jedinstvo, saosjećanje, saradanja i interakcija kako bi opstali suština islama, dostojanstvo muslimana i vrijednosti vjerske spoznaje. U ovakvim uvjetima ovakve vrsta pitanja u osnovi nemaju smisla, posebno u otvorenoj atmosferi javnih medija, jer neće imati nikakvog rezultata osim stvaranja razdora i slabljenja islamskog ummeta. Naravno, u naučnoj i prijateljskoj atmosferi, čija je istinska svrha razumijevanje, takva pitanja ne samo da nisu problematična nego, opet na osnovu suda Objave, Kur'ana i suneta, ona su potrebna i nužna. Zato preporučujemo da se uzdržite od postavljanja ovakvih pitanja i to u ovakvim javnim medijima. Danas smo svjedoci spaljivanja Kur'ana, i to javno i otvoreno, što ne predstavlja ni najmanji problem za zemlje koje podržavaju ovu podmuklost. Spaljivanje Kur'ana znači provociranje više od milijardu i po muslimana. Da su muslimani muslimanskih zemalja i predsjednici ili kraljevi islamskih država posjedovali jedinstvo, sigurno da ne bi bilo mogućnosti za ovakvu hrabrost, drskost, vrijeđanja i ponižavanja najsvetije stvari koju poštuje i u koju vjeruje ovoliko islamsko stanovništvo. Dovoljno bi bilo da islamske zemlje naspram ove drskosti zauzmu jedinstven stav i javno objave da će, ako se to ponovi ili se razjasni koja je izdajnička ili lažljiva, zlobna i licemjerna zemlja umiješana u taj slučaj, s njom prekinuti sve diplomatske, ekonomske i druge odnose. Jasno je da nikada ne bismo bili svjedoci ovakvih uvreda, poniženja i drskosti. Oni su nas starom metodom “zavadi pa vladaj” zabavili fikhskim, sporednim i nebitnim razlikama kako bi misli mladog muslimana odvratili od nauke, napretka, tehnologije i uzvišenih i progresivnih vjerskih vrijednosti. Za to vrijeme oni mogu potpuno spokojno pljačkati i otimati duhovni kapital i ekonomske resurse islamskih zemalja. S druge strane, ono što su oduzeli i odnijeli, nama prodaju po nekoliko puta uvećanoj cijeni i mi smo radosni i zahvalni tamo nekoj zemlji kao “prijatelju”, “savezniku” i “moćniku”.
Zato i Vama i svim čitateljima predlažem da savjet Kur'ana: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! (Âl-‘Imrân, 103), postavimo kao osnovu svojih vjerskih i društvenih vrijednosti, i da ovu vrstu tema ne uvlačimo u atmosferu napetosti i da neprijateljima islama i muslimana ne dajemo propagandni materijal i izgovor za neprijateljstvo.
Ako Bog da, želim Vam uspjeh.
prof. Akbar Eydi