Može li čovjek molitvom da ozdravi i izliječi se od bilo koje bolesti?
1 Odgovor
Da bi odgovor na ovo i njemu slična pitanja postao jasan, obavezno treba obratiti pažnju na nekoliko važnih stvari. Ukoliko se te stvari shvate na ispravan način, u tom se slučaju može ispravno koristiti dovom i učiniti je velikim pomagačem u životnim pitanjima i duhovnog i materijalnog vida.
A- Dova – zbilja stvorenoga svijeta
B- Svaka je zbilja stvorenoga svijeta određena granicom Božijeg određenja
C- Upoznavanje sa ustrojstvom i zbiljama svijeta jeste uslov za njihovo korištenje
U vezi sa prvom tačkom Časni Kur’an se obraća plemenitom Poslaniku islama, s.a.v.a.: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, zaista Ja sam blizu, odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome odazovu i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu. (Bekare, 186) Na drugom se mjestu kaže: Reci: “Allah vam ne bi poklonio pažnju da nema molitve vaše, a vi što ste porekli, pa ubrzo ćete vidjeti rezultat toga” (Furkan, 77).
Opća poruka ovih ajeta je sljedeća: ukoliko se čovjek obrati dovi/molitvi, te pozove svoga Boga, Bog će se odazvati njegovoj dovi i dati mu odgovor. Ukoliko se, međutim, ne posveti i ne obrati dovom, ukoliko porekne zbilje svijeta, u tom slučaju kod Boga nema nikakvog ugleda niti vrijednosti, tako da će njegovom postojanju ili nepostojanju biti jednako pristupano, a vrlo brzo će dobiti i odgovor na svoju prostotu i neodgojenost.
Dakle, načelno gledano dova, skrušenost pred Bogom jedan je od zakona stvorenoga svijeta, koji ima svoju pozitivnu vrijednost. Njeno neuvažavanje tretira se kao i neuvažavanje svoje vlastite zbilje postojanja, što dovodi do ravnoteže vrijednosti suprotnih polova, tj. postojanja i nepostojanja. Drugim riječima, u takvom stanju nema više pomoći koja bi ga pratila ovim svijetom.
Vrste dova
Dova se može podijeliti na tri vrste, od kojih svaka ima svoj poseban učinak.
– Dova jezikom
Čovjek traži nešto od Boga iz čiste navike, pri čemu niti je srce prisutno, niti je on, ukoliko bi mu dova bila primljena, spreman prihvatiti to što traži.
– Dova srcem
Čovjek zaista, cijelim svojim bićem traži nešto od Boga, i srce mu traži ono što jezik izgovara.
– Dova sa sposobnošću prihvatanja
Riječ je o slučaju kada čovjek ima mogućnost i spremnost za prihvatanje odgovora na upućenu dovu. Drugim riječima, da u sebi ima pripremljen teren da primi ono što traži od Boga.
Želimo li ove tri razine dove pretočiti u opipljiv primjer, možemo govoriti o čovjeku koji želi pozvati prijatelja kod sebe na kahvu. Jednom prilikom se to dogodi iz navike, kada mu izleti “Hajde na kahvu”, dok u istom trenutku uopće nije zato da se prijatelj odazove, ili pak nije ni svjestan šta je rekao. Drugi put je ozbiljan, kada kaže “Hajde bujrum, da pijemo kahvu.” U oba slučaja moguće je da prijatelj prihvati ili ne prihvati poziv. Nekada se domaćin domaćinski pripremi, i tek onda ozbiljno i s poštovanjem poziva prijatelja u goste. U ovom slučaju prijatelj se sigurno odaziva.
Isto tako, bolesnik obavi sve ono što je prema ljudskom i naučnom pogledu dužan obaviti: odlazi u ambulantu, odlazi u apoteku, uzima propisane lijekove, i onda prilikom uzimanja lijekova moli Boga: “Bože, učini da ovi lijekovi budu učinkoviti i korisni, pa da ozdravim.”
Dakle, princip dove i traženja od Boga jedna je od zbilja stvorenoga svijeta, koja ima svoje posebne učinke i tragove. Dova je jedan od zakona stvaranja, pa kao što u materijalnom svijetu imamo zakon zemljine teže, koji ima svoje posebne učinke i ulogu i čija upotreba i korištenje zahtjeva posebne i tačne uvjete, na isti taj način širom stvorenog svijeta rasprostrt je zakon dove i otklanjanja potreba stvorenjima posredstvom Gospodara svjetova. Dova ima svoje posebne tragove i učinke, čije je korištenje uvjetovano određenim stvarima. To da je svaka zbilja svijeta data u vlastitim, određenim mjerama i okvirima od Uzvišenog Gospodara, je jasna stvar i Kur’an o njoj govori. U u 21. ajetu sure Hidžr se kaže: I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi spuštamo samo u određenoj mjeri. Na drugom se mjestu kaže: Allah je svakoj stvari mjeru odredio. (Talak, 3) Dakle, sva su bića u ograničena Božijim određenjem, i prirodno je da imaju posebne učinke, kao i to da je njihovo korištenje uvjetovano posebnim pravilima.
Dova je, također, jedan od zakona čiji je okvir ograničen, uslovi su posebni a način upotrebe je jasan. Kada je dova jedan od zakona svijeta, prirodno je da će imati posebne odnose uticanja i padanja pod uticaj ostalih zakona. U skladu s tim, trebamo znati da se dova ne može učiti za sve stvari i na svaki način, i da se ne može njome pod svim uvjetima koristiti, već i ona, također, ima uvjete, i njeno primanje zavisi od njihovog ispunjavanja.
Treća važna stvar koju treba uzeti u obzir jeste to da je potrebno poznavanje zakona stvaranja, između ostalog i zakona dove, da bi se njom moglo koristiti. Ukoliko ne znamo značenje dove, ukoliko ne znamo kako obaviti dovu, ako ne poznajemo njene uvjete i pravila, sasvim je prirodno da se ne možemo dovom okoristiti niti se možemo nadati pozitivnom odgovoru.
Stvoreni svijet je zasnovan na potrebama i stvorenja stvorenoga svijeta jedino dovom i traženjem od Gospodara mogu ostvariti svoje potrebe, bilo da se ta dova odvija verbalnim jezikom ili jezikom stanja. Ustrojstvo svijeta je određeno i precizno, to znači da se za postizanje bilo čega treba ići određenim putem. Za gašenje žeđi treba uzeti vodu, za toljenje gladi treba uzeti hranu, za spas od bolesti treba se obratiti ljekaru. Međutim, u isto vrijeme treba znati da je Bog taj koji vodi daje moć gašenja žeđi, hrani moć da utoli glad. Moguće je da im ta njihova svojstva oduzme ili da kao prepreku njihovoj funkcionalnosti postavi neki drugi zakon. Dakle, to što voda gasi žeđ dešava se Božijom dozvolom i vatra kada gori, gori Božijom dozvolom.
Značenje istinske dove je u tome da shvatimo da kada se krećemo prema postojećim uzrocima i činiocima u svijetu prirode zbog poboljšanja stanja i podmirenja bilo koje potrebe ili rješavanja problema, nijedan od tih činilaca, niti uzroka nije samostalan i neovisan, niti je apsolutan. Noge nam se kreću prema tim uzrocima, ali duše i srca su nam usmjereni prema Bogu, jer je samo On neovisan i samostalan po Svojoj Biti, čije su moć, prodornost i učinkovitost apsolutne. Dakle, ovakva dova liječi svaki problem.
Ako se pod dovom misli na uobičajenu verbalnu molbu, ili na zapisivanje ajeta i dova na papir – iako je i to u svojim granicama učinkovito, sigurno nije lijek za svaku bol, niti spas za svaku potrebu, zbog toga što je Allah, dž.š., stvoreni svijet uspostavio na određenim zakonima, i On neće poništiti Svoje zakone i poredak. Također, nije nam dao dozvolu ni da samo riječima tražimo ono što nam treba, ili izliječenje od onoga što nas boli, bez da se obratimo prirodnim činiocima, tj. da se obratimo ljekaru.
Također, ni metod Poslanika, ni Božijih evlija, ni Imama nam ne dozvoljava takvo što. Zato su i oni, iako su cijelim bićem bili okrenuti Bogu, i samo Boga vidjeli kao Apsolutni uzrok, Neovisnog po svojoj Biti, sa svim ovim vjerovanjima išli u susret običnim stvarima i materijalnim uzrocima. U ratu, za ostvarenje prevlasti nad neprijateljem u potpunosti su se koristili materijalnim činiocima – nekada su pobjeđivali, a nekada bi bili poražavani, te bivali i šehidi. Molim Boga za pomoć svima.