Selamun \'alejkum!__Poštovani profesore, da li Vam je poznato na koji način su muslimani u prvih par stotina godina islama tretirali problem neispravnog vida (dalekovidnost,kratkovidnost i sl.). Ako se ne varam, prve naočale vidimo tek u 12. ili 13. stoljeću._Dakle, neophodno je bilo vršiti potrebnu korekciju radi čitanja, sposobnosti vojne službe, ili jednostavno preventive glavobolje koja se može javiti nenošenjem naočala (naprezanjem oka)._Ovo je ujedno i pitanje, da li je moguće vid korigovati na prirodni način, dakle da čovjek više nema potrebe za naočalama._
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es- selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh
Ova tema govori o problemu koji nije svojstven samo muslimanima. U svakom slučaju, pitanja iskustvenih nauka su tek dio niza tema čiji usavšavajući oblik je postepen i prirodno je da čovjek – pod utjecajem fitretskih mogućnosti koje je Uzvišeni Bog u njega usadio –uvijek traga i razmišlja o rješavanju teškoća i prirodnih nepogoda kao što su bolesti, poplave, oluje, zemljotresi i dr. U određenim vremenima bilo je napretka, a bilo je i nestašica. U svakom stoljeću i vremenu postojali su lijekovi i liječenja koja su danas prevaziđena zbog naučnog napretka. Primjerice, Ibn Sina, čije su knjige iz oblasti medicine prije nekoliko stoljeća bile najpouzdaniji medecinski izvori u europskom svijetu i još uvijek su poznate i u svim naučnim, filozofskim i medicinskim centrima, kaže: „Uzvišeni Bog je ljudima svakog podneblja i geografskog položaja za liječenje bolesti dao biljke koje rastu upravo na tim područjima. Danas se narodna medicina ili alternativna kako se još naziva, i pored naučnog napretka polahko vraća i analizira se u medicinskim i naučnim centrima, i pristupa joj se kao nečemu ozbiljnom. Ona polahko vraća svoj izgubljeni položaj i oživljava. Nije tačno da su se ljudi u prošlim stoljećima predavali bolestima i priorodnim nepogodama. Naravno, moguće je da su se zbog nedostatka napretka u egzaktnim i empirijskim naukama susretali sa problemima vezanim za neke bolesti, ali neposredno iskustvo proisteklo iz njihovih ozbiljnih potreba pokazuje da su na neke probleme odgovorili bolje nego mi danas, uz sav napredak koji je ostvaren.
Isto se odnosi i na pitanja vojske i obrane. Bilo je pobjeda, a i poraza, jer omjer snaga i vojne nadmoći u različitim vremenima na jednom općem nivo nije se mnogo razlikovao. Stoga ne treba zanemarivati ulogu vremena i geografskog položaja. I možda će se za sto godina upravo ova pitanja postavljati za današnji život: šta smo radili, kako smo liječili bolesti i kako smo vodili ratove, jer će razlike u naučnom napretku biti dramatične.
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh