Es Selamu Alejkum,
Zelio bih da vas pozdravim i da vama se predstavim da sam sunnija i da postujem moju bracu siije. Smatram da smo mi jedno i da smo mi samo muslimani i da nase razlike trebamo primati sa tolerancijom i ljubavlju. Osudjujem sve ekstremiste bilo da su sunnije ili siije i zelim da njegujemo jednu sredinu i jedinstvo svih muslimana.
Pitao bih vas da li ja kao sunnija snosim odgovornost za eventualne greske Poslanikovih s.a.v.s. Ashaba i da li ja kao sunnija nosim pecat odgovornosti zbog tragedije na Kerbeli?
Hvala vam puno.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum,
Poštovani pitaoče, iz sadržaja vašeg pitanja vidim da ste razuman čovjek, vjernik koji je privržen Božijim zakonima i propisima kao i Poslanikovom sunnetu, pa budite zahvalni Bogu na tim dvjema blagodatima kako bi bile trajne. Da bi rasvijetili ovu temu navest ću nekoliko kur’anskih stvaki u nadi da će Uzvišeni Bog u njima dati dobro i da će biti od koristi.
1. Blagodat razuma i intelekta
Postojanje razuma i intelekta te sposobnost promišljanja najvrednije su blagodati koje je Uzvišeni Bog podario čovjeku. U kudsi-hadisu se prenosi: “Svako ko se okoristi razumom sačuvan je od pada u bezdan uništenja, nepokoravanja i griješenja.” Nesreće koje pogađaju ljude su ili posljedice neznanja ili ishod neposluha, nasilja i kršenja zakona. Razum je taj koji liječi ove bolesti. Ekstremizam bilo koje osobe, skupine ili društva je za svaku osudu od strane vjere i ljudi koji imaju zdrav fitret.
2. Jedinstvo predstavlja kur’anski, razumski i politički propis
Jedinstvo, saradnja i saosjećanje među ljudima – uz očuvanje svih načela i razlika – jesu kur’anski propis, a što potvrđuju destine i stotine ajeta te pozivaju sve muslimane na njihovo poštivanje. To je propis čiju istinitost i nužnost potvrđuje razum i društvena politika. I pored toga što je taj propis kur’anski, razumski i društveni postoji skupina koja nevjerskim i neljudskim djelima kalja čast islama i Poslanika, s.a.v.a., jer ili je neuka i ne poznaje vjeru, razum i politiku ili je pak neprijatelj koji u jedinstvenom islamskom društvu stvara neprijateljstvo, sukobe i prolijevanje krvi.
3. Islamski učenjaci i njihova uloga u društvu
Razuman čovjek uviđa da su svi islamski učenjaci dali fetve i javno obznanili da su uzroci sukoba u islamskom umetu ili stvarni neprijatelji ili neprijatelji u odjeći prijatelja muslimana. Dakle, kada učenjaci imaju ovakve stavove, onda je jasno da oni koji potpiruju sukobe i ekstremisti nisu islamski učenjaci već neznalice i neprijatelji.
Kur’an je svakog čovjeka obevezao sa dvije dužnosti. Prvo je da bude oprezan u pogledu svoje vjere, morala i djela tako da mu lutanja drugih ne mogu naškoditi;
يَاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ لَا يَضُرُّكُمْ مَنْ ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ..
O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! (Ma’ide, 105)
Druga dužnost kojom nas je Kur’an obavezao je da pazimo koga slijedimo. Kur’an jasno kaže da će svaki čovjek na Sudnjem danu prozvan biti uz imama i vođu kojeg je slijedio i računat će se kao njegov sljedbenik.
يَوْمَ نَدْعُو كُلَّ أُنَاسٍ بِإِمَامِهِمْ.
A na Dan kada pozovemo sve ljude s vođom njihovim… (Isra, 71)
Doći će dan (misli se na Sudnji dan) kada će svaka skupina biti zajedno sa svojim vođom, imamom i predvodnikom. Časni Kur’an vođe društva dijeli na dvije skupine: vođe koje su to bili na temelju Božije zapovijedi i one vođe koje su to bile protivno Božijoj zapovijedi, a potom kaže: One vođe koje su temeljem isitne i Poslanikovog sunneta bili predvodnici svoje sljedebenike su vodili i pozivali Bogu, Poslaniku, uputi, Džennetu i vječnoj sreći na temelju istine.
وَجَعَلْنَا مِنْهُمْ أَئِمَّةً يَهْدُونَ بأَمْرِنَا
…i učinismo ih imamima, da upućuju prema zapovijedi Našoj. (Enbija, 73)
Vezano za drugu skupinu Kur’an kaže:
وَجَعَلْنَاهُمْ أَئِمَّة يَدْعُونَ إِلَى النَّار
A bili smo ih učinili vođama koji su pozivali u ono zbog čega se ide u vatru. (Kasas, 41)
Također, časni Kur’an kaže: O čovječe, zbog svoje ljudske egzistencije nemaš pravo slijediti ono o čemu nemaš znanje, svijest i čvrsti dokaz. Jer Uzvišeni Bog ljudima je podario oči, uši i srce kao perceptivne moći i na Sudnjem Danu čovjek će biti odgovoran za date mu blagodati.
“وَلَا تَقْفُ مَا لَيْسَ لَك بِهِ عِلْم إِنَّ السَّمْع وَالْبَصَر وَالْفُؤَاد كُلّ أُولَئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْئُولًا
Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh i vid i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (Isra, 36)
4. Obaveza je u skladu sa čovjekovom snagom
Sljedeća stvar na koju Kur’an jasno ukazuje jeste sklad između čovjekove obaveze i njegove snage, dakle nije moguće da Uzvišeni Bog čovjeku zapovijedi ili zabrani nešto, a da to prelazi njegovu naučnu, tjelesnu, duhovnu i misaonu snagu.
لا يُكَلِّفُ اللَّهُ نَفسًا إِلّا وُسعَها
Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: (Bekare,286)
O ovome postoje mnogobrojni ajeti. Prema tome, mi imamo šerijatsku i vjersku dužnost da istražujemo i upoznajemo vjeru u mjeri vlastite mogućnosti i odgovorni smo u slučaju da učinimo manje od onoga koliko smo mogli. Ali, ako smo se trudili u mjeri svojih mogućnosti, pa ako i pogriješimo, ne samo da nas Uzvišeni Bog neće kazniti već će nam dati nagradu za naš trud i opravdati nas.
Časni Kur’an u suri Muhammed u 3. ajetu daje radosnu vijest: A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preko hrđavih postupaka njihovih preći i prilike njihove će poboljšati, takvi će biti u Božijoj milosti i sretnog kraja.Svakom čovjeku koji prihvati ovaj ajet i pokori se istini – bez ozbira što je nije spoznao, a samim time ni prihvatio – uzvišeni Bog podarit će sreću i vječni život.
5. Posljednja stvar
Ako čovjek bude zadovoljan mišlju i djelima drugih bez obzira na njihovu istinitost on postaje dijelom toga i tu leži njegova odgovornost. Prema tome, ako se neko naziva sunijom, a ne odobrava pojedine postupke nekih Poslanikovih ashaba ni tragediju Kerbele, nije odgovoran. Isto tako, ako se neko naziva šiijom to ne znači da nema nikakve odgovornosti naspram mogućih pogrešaka Poslanikovih ashaba ili događaja Kerbele. Mnogi koji izvana gledano pripadaju šiijskom mezhebu zasigruno će na Sudnjem danu biti u društvu ubojica Husejna i njegove porodice jer su slijedili njihovu metodu i djela. S druge strane, osoba poput Alusija, autora velikog komentara Kur’ana pod nazivom Ruhu-l-ma’ani u komentaru 23. ajeta sure Muhammed toliko proklinje Jezida, njegove sljedbenike i pomagače u stvaranju tragedije na Kerbeli, pa zar možemo kazati: budući da je Alusi sunijskog mezheba on je saučesnik u tragediji na Kerbeli?! Naravno da nije tako. Prema tome, niti naziv sunija povlači odgovornost niti naziv šiija biva povodom nevinosti, svaki čovjek ima odgovornost u odnosu na Boga i vjerske propise koje mora izvršavati. Velika je pogreška smatrati sunitski mezheb odgovornim za događaj na Kerbeli, ljudi su ti koji svojim gledištima, moralom, ophođenjem i vjerom snose ili ne snose odgovornost. Ako se čovjek preda istini – čak iako nije ispravno percipirao primjer istine, pa prihvatio neki drugi – on je vjernik, stanovnik Dženneta i sljedbenik Poslanikovog sunneta. Ako se čovjek ne preda isitni – pa makar se radilo i o jednom ajetu ili propisu islama – on je nevjernik i stanovnik Džehennema, jer poricanje jednog propisa ili zakona pa makar i pojedinačnog znači iznošenje laži na Poslanika, s.a.v.a., i poricanje poslanstva, a Kur’an takve ljude drži nevjernicima i stanovnicima Vatre.
وَ يَقُولُونَ نُؤْمِنُ بِبَعْضٍ وَ نَكْفُرُ بِبَعْضٍ وَ يُريدُونَ أَنْ يَتَّخِذُوا بَيْنَ ذلِكَ سَبيلاً أُوْلَئكَ هُمُ الْكَافِرُونَ حَقًّا وَ أَعْتَدْنَا لِلْكَافِرِينَ عَذَابًا مُّهِينًا
Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: “U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo”, i žele da između toga nekakav stav zauzmu – oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. (Nisa, 150-151)
Od Uzvišenog Boga molim jedinstvo, saosjećanje, predavanje istini i prihvatanje svih Božijih propisa i zakona i islama za sve muslimane.
U nadi da će nas Uzvišeni Bog spasiti od ekstremizma i toga da budemo od onih koji radi očuvanja jedne grane sijeku korijen stabla zaboravljajući da će sječom jedne grane posjeći sve grane.Sukobi i razdvajanja bivaju povodom rušenja časti muslimana i dokidaju islamske propise u svijetu.
Neka vas Uzvišeni Bog učvrsti na istini i podari svako dobro.
prof. Akbar Eydi