Bolest ili Božija kazna?

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh

Bog ne kažnjava svoje robove već su oni ti koji svojim grijesima i kršenjem zakona sami sebi uskraćuju Božiju milost. Bolest, nevolje i teškoće imaju korijen u dvije stvari; ili su posljedica naših djela ili iskušenje od Boga. Imam Ali, a.s., kaže: “Bog Svoje robove iskušava raznim nevoljama a vrste napora i truda postavlja pred njih, propisuje različite dužnosti unatoč njihovoj naravi koja traži spokoj kako bi oholost izašla iz srca njihovih a duše se navikle na robovanje Bogu koje biva sredstvo za otvaranje vrata Božije milosti i velikodušnosti.” U predaji se kaže: “Bog se sjeća i iskazuje nježnost robu vjerniku kroz slanje teškoće i problema baš kao što se čovjek na putu sjeća svojih bližnjih slanjem poklona te na takav način iskazuje svoju ljubav i pažnju.” Naravno, Bog ne iskušava da bi se vidjela stvarna mjera, granica, duhovni stepen i veličina neke osobe, jer Bog je znalac o zbiljama svih stvari, već iskušava, znači, izlaže nevoljama i teškoćama kako bi se uvećala stvarna mjera i duhovni položaj roba. Bog ne iskušava kako bi postao očigledan stvarni Džennet ili Džehennem već iskušava problemima i teškoćama pa da onaj koji želi ide u Džennet i da za vrijeme teškoće postane dostojan Dženneta. Priča hazreti Ejjuba je priča poslanika koji je uživao razne materijalne i duhovne blagodati i uvijek je bio zahvalan Bogu. Neke od tih blagodati su: krdo ovaca, zasijane njive, poljoprivredna dobra, vrela koja teku, snažni sinovi i naravno zahvalni jezik i široka ruka. Šejtan je kazao Gospodaru da je Ejjubova zahvalnost zbog toga što nije okusio teškoće jer ako bi se našao u njima njegova zahvalnost bi se umanjila. Uzvišeni Bog, da bi pokazao šejtanu kako Ejjubova zahvalnost i robovanje Njemu nisu zbog imetka i bogatstva, učini da sve što je Ejjub imao nestane. Ovce su uginule, izgubio je krave i deve, ljetina mu se zbog velike vrućine osušila a dragi mu sinovi ostali su pod ruševinama, što je ožalostilo njegovo srce. Ejjub je ostao, siromaštvo se njegovim životom isplelo kao paukova mreža a od svih blagodati ostala mu je milostiva suprug, ali Ejjub nikada nije prestao zahvaljivati Bogu na Njegovoj milosti i velikodušnosti. Ejjub se našao u teškom iskušenju siromaštvom a ono što je upotpunilo ova iskušenja jeste teška bolest koja je trajala 7 godina, ili prema riječima nekih 17 godina. Nakon toga okolina se od njega udaljila a njegova supruga ga je, puna nade, njegovala, ali plamen njezine nade svakim danom bio je sve manji. Nije malo da se sedam godina brine o jednom bolesniku i to sama bez ikoga. Hazreti Ejjub zavapio je i od Boga tražio rješenje problema. Kur'an kaže:

وَأَيُّوبَ إِذْ نَادَى رَبَّهُ أَنِّي مَسَّنِيَ الضُّرُّ وَأَنتَ أَرْحَمُ الرَّاحِمِينَ

I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!” (El-Enbija, 83)
Uzvišeni Bog ispunio je učtivu dovu hazreti Ejjuba te mu objavio da se opere u hladnom izvoru, nakon čega su mu se povratile stare blagodati a podarene su mu i nove. Kur'an o ovome kaže:

فَاسْتَجَبْنَا لَهُ فَكَشَفْنَا مَا بِهِ مِن ضُرٍّ وَآتَيْنَاهُ أَهْلَهُ وَمِثْلَهُم مَّعَهُمْ رَحْمَةً مِّنْ عِندِنَا وَذِكْرَى لِلْعَابِدِينَ

…Odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.( El-Enbija, 84)

Priča hazreti Ejjuba je priča poslanika koji je, iskušan siromaštvom i bolešću, pokazao strpljenje i izdržljivost. Dao je potvrdan odgovor velikom Božijem iskušenju i izašao uzdignute glave kao dobar Božiji rob. Ponekad su naše teškoće posljedica naših grijeha koji bivaju preprekom spuštanja Božije milosti. Kao što Uzvišeni Bog kaže:

وَمَنْ أَعْرَضَ عَن ذِكْرِي فَإِنَّ لَهُ مَعِيشَةً ضَنكًا وَنَحْشُرُهُ يَوْمَ الْقِيَامَةِ أَعْمَى

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti. (Ta-Ha, 124)

Iako je čovjek grješnik zaslužio teškoće zbog svih grijeha, Uzvišeni Bog kaže da prelazi preko mnogih grijeha i otklanja milošću Svojom prirodne posljedice grijeha, a to su teškoće. Zbog toga Kur'an kaže:

وَمَا أَصَابَكُم مِّن مُّصِيبَةٍ فَبِمَا كَسَبَتْ أَيْدِيكُمْ وَيَعْفُو عَن كَثِيرٍ

Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti. (Eš-Šura, 30)

Bilo koja nedaća da je u pitanju, Uzvišeni Bog ukazao je na njezino rješenje a priznanje grijeha, nadoknadu i pokajanje predstavio kao lijek za bol. Stoga Imam Sadik, a.s., kaže: “Zatvorite vrata spuštanja nevolje i teškoće pokajanjem.” Hazreti Junus kada se našao u utrobi velike morske životinje rekao je:

لَّا إِلَهَ إِلَّا أَنتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنتُ مِنَ الظَّالِمِينَ

“Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” (El-Enbija, 87)

Nakon toga Bog reče:

فَاسْتَجَبْنَا لَهُ وَنَجَّيْنَاهُ مِنَ الْغَمِّ وَكَذَلِكَ نُنجِي الْمُؤْمِنِينَ

…Odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike. (El-Enbija, 88)

Zanimljivo je da Bog kaže: onako kako smo njega spasili tako smo spasili svakog vjernika i od njega udaljili nevolje i teškoće. Ovo Božije obećanje uvijek je grijalo srca Božijih ugodnika i pružalo nadu. Nadam se da će nam Uzvišeni Bog podariti uspjeh u istinskom pokajanju a to je srčano pokajanje i klonjenje od grijeha. Pokajanje je veliki ibadet koji lišenom daje korist, očajnom nadu a čovjeka u nevolji oslobađa.

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh