Bitka za Hajber

U ime Boga,Milostivog,Samilosnog
Es-selamu alejkum

Poslanik islama odlučio je 7. godine po Hidžri razoružati Židove u tvrđavi Hajber. Razlozi kojima se Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, rukovodio bili su sljedeći:
1. Hajber je otvoreno spletkario protiv novoutemeljene islamske vlasti, te su Židovi iz ove tvrđave više puta pomagali neprijateljima islama u napadima na Medinu. Posebno su prilikom Bitke na Hendeku odigrali važnu ulogu u snaženju vojske saveznika;
2. Iako su u to vrijeme Perzija i Bizant predstavljali dvije velike imperije koje su vodile duge međusobne ratove, pojavu islama kao treće snage u tom području ne bi tolerirali. Stoga nije bilo nimalo nevjerovatno da se Židovi iz Hajbera nađu kao oružje u rukama perzijskog ili bizantskog vladara te im pomognu u uništenju islama. Lahko se moglo desiti da ove dvije imperije Židovi navedu na borbu proti nove vjere na isti način kako su arapske mušrike poticali na borbu protiv islama.
Sve to navelo je Poslanika, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, da se sa vojskom od 1600 ljudi zaputi na Hajber. Tvrđava Hajber bila je odlično zaštićena i imala je dobre uvjete za odbranu, te je židovskim ratnicima predstavljala važno vojno uporište.
Uz veliko samopožrtvovanje i hrabrost boraca islamske vojske, utvrde Hajbera su padale jedna za drugom, no utrda Kamus, najveća i centralna utvrda židovskih boraca, odoljevala je svim napadima i mudžahidi islama nikako je nisu uspijevali osvojiti. Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, imao je tih dana snažnu glavobolju i to ga je sprječavalo da lično predvodi vojsku na bojištu. Zato je svakog dana zastavu povjeravao drugome muslimanskom ratniku i stavljao mu u zaduženje da osvoji utvrdu, no oni su se, jedan za drugim, vraćali neobavljena posla.
Poslaniku Božijem, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, ovakva situacija sve je teže padala. Vidjevši kako stvari stoje, on reče: “Sutra ću, doista, ovu zastavu dati onome posredstvom koga će Allah otvoriti ovu tvrđavu; on voli Allaha i Njegova Poslanika, a Allah i Njegov Poslanik vole njega!”
Cijelu noć ashabi su proveli u razmišljanju kome će Poslanik sutra povjeriti zastavu? Kad je sunce izašlo, borci islamske vojske okupiše se oko Poslanikovog, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, šatora, a svako se nadao da će zastava biti predana baš njemu. Poslanik tad reče: “A gdje je Ali?” Ljudi odgovoriše: “Bole ga oči, pa se ostao odmoriti.” Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, naredi da pozovu Alija, pa kad Ali, mir neka je na nj, dođe, Polanik mu prouči dovu za ozdravljenje i bereketom te dove Ali ozdravi. Poslanik, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, onda mu pruži zastavu.
Ali, mir neka je na nj, tad reče: “Poslaniče Božiji, borit ću se protiv njih dok ne prihvate islam.” Poslanik mu kaza: “Prvo ih pozovi u islam i podsjeti ih na ono što je njihova obaveza prema Bogu (dakle, da slijede Božije propise). Tako mi Boga, ako On posredstvom tebe uputi jednog čovjeka, bolje ti je nego imati crvenodlake deve!”( Crvenodlake deve bile su najviše cijenjene i najskuplje. )
Ali, mir neka je na nj, obavio je svoju dužnost, te je, besprimjernom hrabrošću i junaštvom, osvojio ovu snažnu i dobro branjenu tvrđavu.