Selam i poštovanje,
molim Vas da mi odgovorite na pitanje. Potičem iz porodice tzv. mješovitog braka i moji roditelji nisu vjernici tako da ni ja nisam odgojena u duhu vjere.
Vjerujem da Bog postoji i vjerujem da je Bog Jedan (da nema više bogova itd.). Također vjerujem da je činjenje dobrih djela važno i da ljude ne treba dijeliti prema vjeri, već prema tome koliko su dobri.
Ono što me zanima je … nisam sigurna da li ću ikada biti dovoljno u vjeri kao što su neki i da ću moći da živim u potpunosti u skladu sa vjerom pa me zanima da li će moj svjesni – grešni odabir anulirati sve dobro što činim ili će mi moja dobra djela pomoći na Sudnjem danu?
Hvala
1 Odgovor
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh
Vezano za vaše pitanje ukazati ćemo vam na nekoliko stvari:
1. Čitajući vaše pismo veoma sam se obradovao zbog vašeg pogleda na život, na njegov kraj, kao i obraćanje pažnje na dobra djela i njihove posljedice. Također, što ste napisali da se naše ponašanje ne treba određivati na osnovu drugih ljudi i njihovih vjera je veoma promišljen govor.
2. Iako ste napisali da ste iz mješovitog braka primjeti se da su vas vaši poštovani roditelji zdravo i čisto odgojili, a ova vaša unutarnja budnost je najbolji svjedok vašeg zdravog odgoja.
3. Svaka ljudska osoba može biti dobar vjernik i rob Božiji. Za ovaj stepen ne postoji nikakav uslov osim čvrste volje i iskrene odluke. Postoje mnoge osobe koje su se rodile u vjerskoj porodici i odrastale unutar nje, pa su se čak i njihovi roditelji mnogo trudili da ih vjerski odgoje, međutim, ove osobe iz nekog razloga nisu imale čvrstu volju i iskrenu odluku pa nisu zakoračali prema vjeri, na kraju krajeva nisu ni postali vjernici. S druge strane, mnoge osobe su se bez ikakve prethodne podloge i pozadine odazvale unutarjem pozivu s pažnjom i potvrdnim odgovorom i postali su neki od najboljih Božijih robova. Uzvišeni Allah u takvim slučajevima uzima ljude za ruku i pomaže im ukazujući im na Pravi put.
وَالَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا
A one koji se trude za radi nas, zasigurno ćemo uputiti našim putevima.
Ankebut, 69
1. Ako bi smo shvatili da ovaj svijet ima Stvoritelja Koji je Sveznajući, Moćni, Mudri i Milostivi i da je On stvorio svijet sa zbirom postojećih i nepromjenljivih zakona shvatili bismo onda i da se svi događaji odvijaju na osnovu ovih zakona. Svako ko ispravno razumije ove zakone i okoristi se njima na ispravan način može da stigne do željene sreće. U tom slučaju onaj ko dođe do ovog shvatanja, postaje odgovoran i u tim granicama odgovornosti mora da djeluje.
2. Stoga, ispravno vjerovanje i tačan pogled na sebe i svijet je nužno za čovjeka kao što je nužno i odgovarajuće ophođenje prema tom pogledu. Samo djelo, bez ispravnog oslonca i logičkog razmišljanja je beskorisno, uzaludno i bez ikakvog utjecaja i djelovanja u životu, isto kao što su i uvjerenje te misaoni temelj bez djela unutarnja prolaznost.
3. Stoga, razmišljanja, nastojanja i djelovanja se prije svega moraju promisliti da se vidi do koje mjere će utjecati na postizanje sreće, a na osnovu toga treba provesti djelo. Svako kretanje koje čovjeka kao jedno vječito biće, čije životno okruženje je više od nekoliko dana ovoga dunjaluka, približava također vječitoj sreći je lijepo a taj lijepi pokret i korak vodi prema zadovoljstvu Božijem.
4. Grijeh je nesumnjivo čovjekovo skretanje sa putanje sreće i sve njegove negativne i štetne posljedice se vraćaju samom čovjeku. Uzvišeni Allah je Sveopće Savršen i nema nikakvu štetu od tuđeg grijeha, niti korist od tuđeg robovanja. Ipak neki grijesi su veći i opasniji od drugih. Zato neki grijesi, poput, nevjerstva i otpadništva od vjere imaju veću ulogu u unesrećivanju čovjeka i njegove udaljenosti od puta savršenstva i sreće i to toliko da ove grijehe dobro djelo ne može nadoknaditi. Štaviše, ovakav tip grijeha poništava učinak svakog dobrog djela.
5. Vi ste sami dobro obratili pažnju na ovo veoma važno pitanje, da je namjerno i s pozornošću griješiti opasnije od nenamjernog griješenja. Čovjek u tom stanju, uzimajući u obzir prisutnosti Boga, u Njegovoj prisutnosti iskazuje nepoštovanje i gazi uvjerenje, stid i svoju savjest. Možda je najdragocjenije bogatstvo čovjeka upravo njegova savjest. Namjerno griješenje znači bacanje savjesti pod noge i, ustvari, iskazivanje nepoštovanja prema samome sebi. Jasno je da rezultat takvog djela je udaljavanje čovjeka od sreće. A grijeh nije ništa drugo nego pokoravanje katkotrajnim prohtjevima duše, a nakon toga sliedi kajanje.
6. Poštovana sestro, nastojte produbljenjem vjerovanja u Uzvišenog Boga i poslušnošću Njemu da učvrstite svoju vezu sa Bogom i da svojim približavanjem Njemu izgradite svoju vječitu sreću. Vaša pažnja prema ovoj važnoj temi je pokazatelj Božije pažnje prema vama, kao i vaše unutarnje budnosti. Okoristite se na najbolji način ovom blagodati.
Budite uspješni!
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh