Esselamun alejkum,
Zanima me da li sura Ja-Sin smije da se uči na mezaru muslimana, i gdje može da se nađe više literature u vezi ovoga?
1 Odgovor
Učenje Časnog Kur'ana je vrijedno u svako vrijeme i na svakom mjestu i računa se u ibadet. Dakle, učiti Kur'an na mezaru muslimana je također vrijedno i smatra se ibadetom. Međutim, dat ćemo kraće objašnjenje koje se tiče postavljenog pitanja.
* Kur'an je knjiga života
U objašnjenju želimo kažemo da je Kur'an došao dovesti naše materijalne i duhovne aspekte života do stvarne sreće i savršenstva, pod uvjetom da razmišljamo o njegovim ajetima i da ih praktično koristimo u životu, tj. da radimo u skladu sa njegovim pravilima.
To što se kaže da za svoje umrle treba učiti suru Ja Sin, ili bilo koju drugu, zapravo nam poručuje da čovjek u svakom trenutku svog postojanja ima potrebu za Kur'anom – kao što smo na Dunjaluku u potrebi za Kur'anom, tako i na Ahiretu. Zato ga treba upoznati, da ne bi slučajno, ne dao Bog, na Sudnjem danu kada se Poslanik bude žalio Allahu da je njegov Ummet napustio Kur'an, i mi bili među tim ljudima na koje se on žali. Poslanik reče; “Gospodaru moj, zaista moj narod zapostavi ovaj Kur’an!” (Furkan, 30)
* Dobrota Uzvišenog Allaha
Sa aspekta i razuma i kur'anskog, kada se čovjeku oduzme moć življenja i biranja, biva zatvorena knjiga njegovih djela. Tako da za njega nema više dobrih ili hrđavih djela za koja bi bio nagrađen ili kažnjen. Osim, kada su u pitanju dobri ili loši tragovi onoga što je za sobom ostavio, tj. što je učinio dok je bio živ. Međutim, zato što je Milost Uzvišenog Allaha sveobuhvatna, i zato što Njegova milost prethodi Njegovoj srdžbi, sama činjenica da je čovjek živio među dobrim ljudima, i da je za života bio musliman, prihvata se i biva povodom da se dobra djela drugih ljudi u ime umrlog prihvataju kao njegova. Uzevši u obzir ovu činjenicu, trebali bismo biti uvijek zahvalni zato što imamo takvog Gospodara. Naša se zahvalnost ogleda u tome da poštujemo Božije i kur'anske zakone, kao i Poslanikov sunnet, te da Božijim robovima ne činimo zlo i nažao kako bi maločas spomenuta karika ostala postojećom i nakon naše smrti.
* Nagrada je ispravna, a ograničavanje zabranjeno
Jedna od stvari na koju treba obratiti pažnju jeste i činjenica da kada nam se kaže da svojim umrlim bilo na kaburu, bilo iz daleka možemo učiti Kur'an i poklanjati im sevabe proučenog, to je razlog da i sami budemo bliski sa Kur'anom, kao što je i razlog iskazivanja poštovanja prema umrlim, čije su ruke uskraćene od ovog svijeta. Međutim, to ne znači da je Kur'an poslan i objavljen samo zarad zbog umrlih. To znači da je svjetlost Kur'ana tako jaka i prisutna, da čak oživljava i mezare i daruje svježinu stanju umrlih. Ono što je pogrešno jeste ograničiti ulogu Kur'ana na učenje za duše mrtvih ili za zdravlje živih.
Kur'an je za razmišljanje, Kur'an je knjige razuma, logike i čovjekovog života. Kur'an donosi poruku za cijelo čovječanstvo, da bi ljude izbavio iz ograničenog materijalnog života, te ih usmjerio prema uzvišenom svijetu vječnosti. Kur'an je došao urediti ljudsku misao, razum, srce, moral, međuljudske odnose, da bi na taj način i Dunjaluk mogao biti lijep, a i da bi svijet duhovnosti ostvario svoju ljupkost i svježinu u svakom čovjeku.