Selam alejkum,
Zbog čega se nigdje, barem u nama dostupnim islamskim djelima ne spominju poslanici i Knjige dostavljene velikim kulturama i civilizacijama poput kineske i indijske? Božiji poslanici i velike Objave spomenute u Kur'anu pretežno se bave Jevrejima, te se stiče utisak, iako se govori o univerzalnosti islama, da je on nekako “ograničen” na područja Jugozapadne Azije. Naravno, općepoznata je činjenica da su svi narodi imali poslanika, međutim, veoma je neobično da se toliko pažnje posvećuje malobrojnom jevrejskom narodu dok niko ne pominje milione ljudi na Indijskom potkontinentu i Dalekom istoku. Kinezi broje 4642. god., a Indijci čak 5107. i u vrijeme Božijeg poslanika već su imali uveliko izgrađene civilizacije i kulturu na zavidnom nivou. Međutim, niko ne pominje bilo kakvo izaslanstv Muhammeda, a.s., upućeno ovim narodima s ciljem pozivanja u islam. Dalje, šta je sa narodima Srednje i Južne Amerike: Majama, Astecima i Inkama? Niko ne spominje ni Zaratustru, iako njihove svete knjige nagovještavaju dolazak Muhammeda a.s.
Upitao bih Vas i nešto vezano za šijsko vjerovanje u niz bezgrješnih imama. Veoma je neobično da nijedan od imama, pa ni hazreti Alija kao nosilac institucije imameta nije spomenut po imenu u Kur'anu, a spomenuto je 25 poslanika za koje šije vjeruju da su na nižem stepenu kod Allaha od njih, a kako navodi imam Homeini u svome djelu Islamska vlast. Zamolio bih Vas da mi odgovorite ako ste u mogućnosti zbog čega je to tako. S poštovanjem.
1 Odgovor
Uz selame, poštovani gospodine,
Vaše pismo sadrži nekoliko pitanja, na koja ćemo odgovoriti u sažetom obliku, pa ukoliko bude bilo kakvih nejasnoća ili novih pitanja mi smo vam na raspolaganju.
A – Zašto u Kur’anu nije spomenuta neka druga civilizacija ili neki drugi poslanik?
Moramo naglasiti da Kur’an nije knjiga povijesti, iako nam ukazuje na neke povijesne događaje i trenutke. Također, nije knjiga filozofije iako sadrži u sebi osnovne filozofske principe, niti je knjiga pripovjedaka, iako sadrži najljepša kazivanja. Kur’an nam sam govori: O tim gradovima Mi ti neke događaje njihove kazujemo. (E'araf, 101.) I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali. (Ta Ha, 99.) I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. (Mu'min, 78.)
Postavlja se pitanje zašto se neke stvari u Kur'anu ne spominju? Odgovor nalazimo u suri Hud u 120. ajetu: I sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. Dakle, od povijesnih događaja navode se oni čije spominjanje igra ulogu u učvršćavanju vjere, morala i misli, ali – ne više od toga. Drugim riječima, ono što predstavlja objašnjenje Božijeg zakona, i ono što ima vrijednost upute, te povećava čovjekovu moć razumijevanja i sagledavanja to se i spominje – više od toga nije potrebno, jer Kur'an nije knjiga povijesti, već knjiga razuma i misli. Vidimo da se čak i u onim događajima koji se spominju, ne usredsređuje na detalje, osim u slučaju kada je riječ o detaljima koji na neki način imaju ulogu u uputi ili se tiču društvenog morala.
B – Što se tiče kur'anskog bavljenja jevrejima
Ukoliko se ajetima koji govore o narodima kao što su jevreji, kršćani ili bilo koji drugi, posveti potrebna pažnja doći ćemo do zaključka da u njima zapravo predmet spominjanja uopće nisu sami narodi ili pojedinci. Ono zbog čega se oni spominju jesu osobine, običaji, tradicija. Naprimjer, u suri Maide, od 77. do 86. ajeta konkretno se spominju jevreji, kršćani i muslimani, a razlog spominjanja su njihove osobine, pa se kaže: O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome, suprotno istini, tj. nemojte ići iz krajnosti u krajnost. Tačno da se ova poruka odnosi na sljedbnike Knjige, tj. Ehlu kitabije, ali riječ je o univerzalnom obraćanju upućenom svim ljudima, uključujući muslimane i nemuslimane, vjernike i nevjernike, jer jedina stvar koja se može kazati jeste istina. Ukoliko je neka skupina ljudi prokleta, jezikom Isa, a.s, ili Davuda, a.s., to su oni koji su odabrali put nevjerstva. Riječ kafir, nastala je od glagola “kefere” u značenju “pokrivanje”, drugim riječima, odnosi se na one koji znaju istinu, ali zbog nefsanskih razloga i slijeđenja strasti prekrivaju je, odnosno poriču. Bilo koji čovjek, iz bilo kojeg naroda da bude imao ovu osobinu, na njega se odnosi kritika Kur'ana i čovjekovog fitreta.
C – Utisak ograničenosti islama na područje Jugozapadne Azije, iako je riječ o univerzalnoj vjeri
Ograničenost nije moguća jer sam Kur’an naglašava svoju univerzalnost. Međutim, svaki pokret ili poruka u svijetu materije moraju biti postepeni i procesualni, moraju poći sa određene tačke i kretati se postepeno kroz vrijeme i prostor ka udaljenijim tačkama. Ako analizirate kretanje svjetlosti, najsuptilnije i trenutno najbrže materijalne pojave ustanovili biste postepenost i u njenom kretanju – upravo zbog toga sunčevoj svjetlosti je potrebno nekoliko minuta da stigne do zemljine površine. Pokret Poslanika islama nije izuzetak od ovog pravila, s bilo koje tačke na svijetu da je počeo, bio bi obuhvaćen ovim pravilom.
Psihološki i sociološki gledano, pravilo je da misaoni pokret jednog reformatora mora početi od njemu najbližih ljudi. Ovo pravilo je Kur’an objelodanio na dublji i principijelniji način, naglasivši da ovaj pokret polazi od nutrine samoga reformatora.
Prvi korak pravde, slobodarstva i ljudskih prava počinje od unutarnjih duševnih i psihičkih kapaciteta reformatora: čuvajte sami sebe; neće vam nauditi onaj ko je zalutao kada ste upućeni, (Maide, 105.) Na temelju ovog pravila, Poslanik u pogledu primanja Objave i njenog prenošenja ljudima, i u pogledu svoje misli i ideja, morala i ličnih djela mora biti bezgrješan i imun na svaki grijeh i posrnuće, jer u suprotnom ne bi mu se vjerovalo (ni u naučnom ni u pogledu argumenata). Ukoliko bi kod njega bila dokazana samo jedna greška, ona bi dala mogućnost javljanja greške u pogledu objašnjenja i učenja, a to znači potkopavanje cilja koji se ogleda u slanju poslanika i objavljivanja knjiga.
Drugi stepen: Tražio je od čeljadi svoje da molitvu obavljaju i da zekat udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan. (Merjem, 55.)
Treći stepen: I opominji rodbinu svoju najbližu. (Eš-Šu'ara, 214.) Dakle, svoju rodbinu pozovi Bogu i činjenju djela u skladu sa kur'anskim ajetima.
Četvrti stepen: A meni se ovaj Kur’an objavljuje da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. (En'am, 19.) Također: Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, (Sebe, 28.) Dakle, poslali smo te samo zbog toga da bi sve ljude udaljio od vršenja grijeha, kršenja pravila i zakona, gaženja tuđih prava i pozvao ih ispravnom načinu razmišljanja, dobrom moralu i čovječnom ponašanju, te da sve ljude obraduješ da će imati nagradu i na Ovom i Onom svijetu, kao i da opomeneš svakog prestupnika, inadžiju i kršitelje zakona. U skladu s tim, misija Poslanika islama je univerzalna, prostorno i vremenski svjetskih razmjera, o čemu smo podrobno govorili u Filozofiji pečata poslanstva, koja će uskoro ugledati svjetlo dana u našim sljedećim izdanjima.
D –Poslanikovo neslanje izaslanika nekim narodima
Suprotno vašem mišljenju, u vrijeme kada su na svijetu postojale dvije velike sile: Rimsko i Perzijsko carstvo, Poslanik im je uputio svoje izaslanike sa porukom, pozvavši ih u islam. Također, slao je izaslanike u današnju Etiopiju, kao i na druga mjesta. U knjigama o životu i djelu Poslanika islama govori se i o ovim izaslanicima, njihovim imenima, imenima onih kojima su bili poslani kao i o sadržaju pisama. Siretu Ibn Hišam kao i druge povijesne knjige koje govore o životu Poslanika, na precizan i jasan način govore o ovoj temi, pa se možete obratiti na te adrese.
E – Vjerovanja šija u bezgrješne Imame
Kao što rekoh, Časni Kur’an nije knjiga povijesnih događaja, da bi u njoj svaki povijesni detalj bio spomenut. Kur’an je knjiga upute, pri čemu mislimo na uputu u način razmišljanja. Najbolji dokaz tome leži u činjenici da je različito od prethodnih poslanika, poruka i mudžiza našeg Poslanika jedno te isto – to je Časni Kur’an. Dakle, upravo ona knjiga u kojoj je sadržana poruka predstavlja i mudžizu, tj. nadnaravno djelo. Prethodni poslanici nisu bili takvi. Naprimjer, poruka Musa, a.s., je bila Tevrat, a nadnaravno djelo štap, prsti koji su svjetljeli i dr.
Poruka Isa, a.s., je Indžil, a nadnaravna djela oživljenje mrtvih, liječenje neizlječivih bolesti, vraćanje vida slijepim, stvaranje ptice od gline i udahnjivanje života u nju itd.
Čemu ova razlika?
Odgovor je jasan, prethodne objave bile su za jedno određeno vrijeme, a poruka je bila jačana mudžizama. Međutim, Muhammed, s.a.v.a., je poslan cijelom čovječanstvu, s jedne strane, i on je Pečat poslanstva s druge strane. Njegova mudžiza mora ostati, i biti zaista prisutna među ljudima u svim vremenima, a posebno u vrijeme naučnog i tehnološkog napretka. U suprotnom, njegova mudžiza bi bila povijesna činjenica i ništa više, a povijesna informacija nema moć upućivanja. Iz tog razloga je ova nebeska Knjiga koja u sebi sadrži poruku s kojom je došao Poslanik, u isto vrijeme i njegova mudžiza.
S obzirom da je Kur’an knjiga koja upućuje čovjekovu misao i razum, ona nema potrebe da spominje veliki broj stvari. Knjiga – uputa i mudžiza velikog Poslanika islama – u 44. ajetu sure Nahl njega predstavlja kao tumača Kur’ana: A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje. Također, sve riječi Poslanika Kur'an potvrđuje dajući im kredibilitet: On ne govori po svome hiru. (Nedžm, 3.) Ništa od onoga što Poslanik govori nije iz njegovih prohtjeva, interesa ili hirova, sve što govori, vahj je Božiji. Upravo na temelju ovoga sve kudsi hadise i hadise o Miradžu, u potpunosti prihvataju svi muslimani. Mi o onome što se dogodilo na Miradžu u Kur’anu nemamo podataka, u njemu se navodi samo da se Miradž dogodio, i ništaviše. Sve što imamo o Miradžu su Muhammedovi, s.a.v.s, govori, koji su u konačnici Božija objava.
Sa druge strane, Kur’an nam daje do znanja, da će nam Poslanik naređivati i zabranjivati neke stvari koje iz Kur’ana ne možemo shvatiti, zato se u 7. ajetu sure Hašr kaže: Ono što vam poslanik da (naredi) to uzmite, ono što vam zabrani toga se klonite, budite Boga svjesni, zaista Allah plahovito kažnjava. Ukoliko čovjek uporedi kur’anske ajete jedne drugima i počne o njima razmišljati, može shvatiti da Kur'an objašnjava sve čovjekove obaveze i sve puteve za stizanje do ovosvjetske i ahiretske sreće: Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za svaku stvar. (Nahl, 89.)
Ova knjiga ima onoga koji je objašnjava i tumači. Riječ je o Poslaniku, s.a.v.a.
Sve ono što je Poslanik, s.a.v.a., rekao to je Božija objava, pa makar to ne mogli dokučiti iz forme Kur’ana.
U skladu sa navedenim činjenicama, šijsko vjerovanje u vezi sa imamima – njihov broj, zastupanje Poslanika, kao i religiozni autoritet Ehli-bejta, kada je u pitanju tumačenje Kur’ana, Poslanikovih hadisa i njegova sunneta, te vjerovanje u njihove duhovne stepene – sve su to zbilje preuzete iz Poslanikovih kazivanja. Ovo su činjenice koje se mogu naći u brojnim knjigama eminentnih sunijskih učenjaka kao što su Sahihu-l-Buhari, Muslimov Sunen,Tirmizijev Sunen, Ebu Davudov Sunen, Tarihu-Dimaški Ibn Asakira, Tefsirud-duru-l-mensur od Sujutija, Ahmedov Musned, te u stotinama drugih hadiskih i povijesnih knjiga, kao i u knjigama šijskih autoriteta.
Napomena
Nemamo namjeru reći da je sve ono što je navedeno u hadiskim knjigama ispravno i tačno, ili sve ono što šije tvrde, npr. neki nepismen ili pristrastan i neuk čovjek među njima. Ovo niti tvrdimo niti prihvatamo. Veliki broj hadisa, čak i u relevantnim hadiskim knjigama i kod šija i kod sunija, nisu ispravni, već spadaju u izmišljene hadise koje su podmetnuli neprijatelji islama, bilo da je riječ o učenom neprijatelju koji to čini s namjerom ili neukom prijatelju koji to naivno prihvata. Upravno zbog ovoga postoje naučna grane koje se nazivaju Ilmur-ridžal, Ilmud-diraje i Ilmur-rivaje, u kojima su islamski učenjaci predstavili standarde ispravnih ili izmišljenih hadisa, kao i onih koji su slabi, nepoznati itd. Mi smo već na našem webu naveli mjerila prihvaćenosti hadisa, prema islamskoj ulemi, pa se možete osvrnuti na taj tekst. Ukoliko budete ipak imali potrebe za detaljnijim objašnjenima, pošaljite dopis, pa ćemo se potruditi u granicama naših mogućnosti dati dodatna objašnjenja, a bez ikakve sumnje Onaj koji upućuje je samo Allah, s.v.t.
F- Položaj imama i Vaše citiranje imama Homeinija
U skladu s dosadašnjim objašnjenima, imam Homeini ne iznosi svoje mišljenje, već su to navodi dokumentovani Poslanikovim hadisima. Pored toga, sa aspekta šijskog vjerovanja imam Homeini nije bezgrješan čovjek, a moguće je da čovjek koji nije bezgrješan u svojim naučnim mišljenjima, fikhskim zaključcima, filozofskim, irfanskim i političkim stavovima pogriješi. Tako su danas, pa čak i za vrijeme njegovog života, njegovi fikhski, filozofski ili irfanski stavovi bili stavljani pod lupu kritike njegovih učenika. Štaviše, neki od njegovih stavova kritikovao je i njegov sin, ajatollah Mustafa Homeini, koji je postao šehid 10 godina prije smrti njegovog oca. Dakle, sa stanovišta šijskog vjerovanja, mišljenje nijednog čovjeka osim onog koji svoje znanje crpi od Boga (kao Poslanik) ili onog čovjeka koji svoje znanje crpi od Poslanika (kao što su njegovi zastupnici i postavljenici), ne prima se apsolutno i bez ikakvog razmatranja. Naučni, filozofski, irfanski i fikhski stavovi i zaključci bilo kojeg čovjek izuzetog iz ove dvije grupe bivaju podvrgnuti analizi i moguće ih je prihvatiti ili odbiti. Treba znati da ovo ne predstavlja nikakvu krnjavost, jer je prirodna neophodnost kretanja usavršavanje svijeta. Krnjavost i nepotpunost bile bi u suprotnom vjerovanju. Prema ovom pravilu, sa šijskog aspekta fikhski autoritet, tj. merdža, i kredibilitet njegovih fetvi zavisi od toga da bude najučeniji živi alim. Onog trenutka kada alim umre, sve njegove fetve gube kredibilitet, tako da oni koji su ga slijedili u ahkamu, tj. njegovi mukallidi nemaju pravo raditi u skladu sa njegovim fetvama, već su dužni obratiti se i slijediti drugog merdžu, koji je živ i najučeniji. Islam je došao zadovoljiti ljudske potrebe, te mora davati odgovore na aktuelna pitanja dana, a alim koji je uživao autoritet vjerskog merdže, bez obzira koliko velik, ukoliko je umro, nije u stanju rješavati novonastale probleme i zahtjeve vremena. Naravno, naučna rješenja i stavovi alima i dalje imaju upotrebnu vrijednost u smislu naučnog blaga i naučnog ostvarenja, i dalje su prisutni u knjigama i dostupni za analizu, koriste se za rješavanje novih problema i eventualnu kritiku i pronalaženje slabosti i nedostataka, kao što je slučaj sa svim naučnim granama egzaktnih znanosti na svjetskom nivou.
Neophodan detalj
Časni Kur’an razumnim ljudima predstavlja jedno univerzalno pravilo: Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od njih je Allah govorio. (Bekare, 253.) Također: Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali. (Isra, 55.) Nakon toga Kur'an kaže: Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima. (Isra, 21.)
Kada gledamo usavršavajući aspekt vjere i poslanstva, uviđamo da je poslanstvo Muhammeda, s.a.v.a., i njegova vjera savršenija od ostalih nebeskih vjera, a on sam je savršeniji i veći od ostalih poslanika, štaviše on je Pečat poslanstva. Dakle, islam – vjera Muhamedova i Muhamed – poslanik vjere islama prezentiraju istine i zbilje za koje nije bilo moguće da budu objašnjene i dokučene od strane prethodnih poslanika ili vjere. Ako čovjek sa aspekta tevhidskog savršenstva, sve zbilje i nauk islama koje donosi uspije pojmiti i shvatiti, da li je on logično gledano, bolji od onog čovjeka koji nije uspio shvatiti i pojmiti sve one zbilje koje njegova vjera nalazi mogućim i potrebnim da budu shvaćene zarad čovjekovog savršenstva i kojima i poziva čovjeka? Ukoliko je islam najsavršenija vjera, a Muhammed najveći poslanik, i ako prihvatamo kur'ansku činjenicu da su neki poslanici bolji od drugih poslanika, nema nikakve prepreke da savršene ljude iz Poslanikovog ummeta smatramo boljim od nekih poslanika iz prijašnjih vremena.
Međutim, pitanje ko je stigao do svih zbilja i ko je od koga bolji i savršeniji izlazi iz okvira izjašnjavanja i ocjenjivanja nas običnih vjernika, te jedino ono što kažu Allah i Poslanik, s.a.v.a., (ukoliko je dokazano da hadis koji govori o toj temi jeste ispravan i može biti prihvaćen), za nas koji to čujemo može biti argument. Za druge ljude, mimo Poslanika i onih koje je Poslanik nesumnjivo potvrdio, ova tvrdnja niti je ispravna, niti je njeno negiranje iskrivljavanje vjere. U svakom slučaju riječ je o tvrdnjama koje izlaze iz okvira intelektualnih i duhovnih moći običnih ljudi. Ukoliko neko stigne do toga, blago li njemu i sretan mu je kraj. Međutim, ukoliko je od nas koji čak ni pojmove dobro ne razumijemo, moramo ga negirati, i vratiti se prihvatanju onoga što govore Allah i Njegov poslanik.
Govor završavamo kur'anskom uputom, koja je najbolji govor: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i dostojnima naredbe među vama. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u AllahA i u onaj svijet; to je bolje i rješenje ljepše. (Nisa, 59)
U skladu sa ovim ajetom, tačno i precizno shvatanje ovih riječi prepuštamo Allahu i Poslaniku, tj. ukoliko ih Allah prihvata – Bože budi svjedok da ih i mi prihvatamo, ukoliko Božiji poslanik to prihvata – Bože budi svjedok da i mi to prihvatamo. O Bože Veliki, budi svjedok, ukoliko ih Ti i Tvoj poslanik ne prihvatate, i ukoliko te riječi nisu istinite, mi ih također ne prihvatamo i smatramo ih lažnim.
prof. Akbar Eydi