Etimologija riječi “strpljenje” (صبر ) jeste “zatvoriti”, “sprječavati”. Svako ko sebe spriječi da učini neko voljno djelo, taj se strpio. Dakle, strpljenje se u općem značenju može definirati kao sprječavanje samog sebe u činjenju djela koje je prepreka stizanju do cilja ili djela koje dovodi do kašnjenja u stizanju do cilja. U ovom značenju strpljenje samo po sebi nije moralna vrlina, već predstavlja otpor pojedinca, što je proizvod njegove samokontrole. Ovaj otpor će biti moralna vrlina kada cilj strpljivog čovjeka bude moralno savršenstvo i približavanje Bogu i kada se čovjek strpi pred nečim što je oprečno moralnom savršenstvu i Božijoj blizini. Moralna vrijednost strpljenja zavisi od cilja zbog kojeg se čovjek strpi. U raspravi o odnosu između čovjeka i Boga strpljenje predstavlja jednu vrstu odupiranja činiocima koji slabe ovu vezu i izbacuju čovjeka iz okvira imana, bilo teorijski ili praktično.