Hilafet (namjesništvo) u rječniku ima značenje ‘doći nakon’ i ‘postati zamjenikom’ i ‘pojaviti se za nečim’.[1] Naprimjer, svaka nova generacija zamjenik je i namjesnik (halifa) prethodne generacije, noć i dan su namjesnici (halife) jedno drugom jer jedno dolazi nakon drugog. Riječ namjesništvo (hilafet) i namjesnik (halifa) same po sebi nemaju vrijednosnu dimenziju i ne ukazuju na vrlinu ili porok. Ova činjenica je potpuno jasna u osjetilnom, prostornom i vremenskom namjesništvu i zamjeni. Vrijednost namjesništva u obzirnim i sporazumnim stvarima, kao što je društvena pozicija, rukovođenje i upravljanje zavisi od veličine značaja i ugleda koje društvo priznaje toj poziciji ili onome ko je prethodno bio na njoj. U skladu s tim statusom i ugledom, imat će pozitivnu ili negativnu vrijednosnu dimenziju. U slučajevima kada namjesništvo i zamjeništvo nečega iziskuje posjedovanje brojnih individualnih potencijala, savršenstava i vrlina i kada je postajanje namjesnikom (halifom) povezano s dosezanjem do specifičnih savršenstava i sposobnosti, onda to namjesništvo više neće biti konvencionalno i sporazumno. Jer nepostojanje tih kvaliteta i vrlina dokida istinski uvjet namjesništva i zamjene. Osim toga, namjesništvo će ukazivati na postojanje istinskih i realnih kvaliteta, a ne na društveni i konvencionalni položaj. U ovakvim slučajevima namjesništvo (hilafet) ima korijen u realnosti i individualnim sposobnostima i savršenstvima i postajanje namjesnikom i zamjenikom bit će povod privilegije, superiornosti i statusa. Jer posjedovanje ovog položaja ustvari znači dosezanje do posebnih savršenstava i svojstava, kojima drugi u toj mjeri ne raspolažu. Čovjekov položaj Božijeg namjesnika (halife), s koga je Kur’an otklonio zastor, jedna je vrsta kreacijskog namjesništva, a ne konvencionalno ili dogovorno namjesništvo.
[1] Logatname-ye Dehhoda, riječ hilafet.