Esselamun Alejkum
Imam jedno pitanje vezano sa odnose sa roditeljima, tacnije sa ocem…
Da li je dozvoljeno izvrsiti nasilje nad ocem u samoodbrani ili ukoliko sabur kod sina ili kcerke jednostavno jednog dana popusti…, ukoliko on neprastano vrsi psihicko ili fizicko nasilje nad sinom ili kcerkom skoro citavog zivota, unisti im djetinstvo, jednostavno receno, terorise ih totalno nevine…
Znam da se u Islamu naredjuje dobrocinstvo prema roditeljima i to stoji, ali znam da ima i hadis u kojem govori da nema poslusnosti roditeljima u neposlusnosti Allahui sta bi to trebalo da znaci…Ili sto bi se u narodu reklo “Sve ima svoje granice”
Jer ima dosta svijeta kojem je vise omrzla ta “balkansko-bosanska” politika roditelja “Ja cu prema tebi kako meni pase, a ti ces prema meni kako tebi Kur'an nalaze!!”….
Hvala unaprijed!
1 Odgovor
U ime Boga,Milostivog,Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu
Kao što ste i sami rekli islam preporučuje dobročinstvo prema roditeljima i njihovo poštovanje, ali i djeca kod roditelja imaju svoja prava. Jedno od tih prava je i podučavanje Kur'anu i odgoj. To podučavanje Kur'anu mora biti u praktičnom smislu, jer u predaji se navodi da Uzvišeni Bog proklinje onog oca i onu majku zbog kojih djeca postaju neposlušna. Znači da nemoralno i neispravno ponašanje roditelja za posljedicu ima nepoštivanje i neislamski odnos same djece prema njima.
U svakom slučaju, nekoliko stvari se mora poštivati:
1. Djeca imaju svoja šerijatska prava kod roditelja i roditelji imaju šerijatska prava kod djece koja se moraju poštivati, a u slučaju nepoštivanja svaka strana za sebe snosi šerijatsku i zakonsku odgovornost.
2. Nepoštivanje prava jedne strane ne znači da se obaveze druge strane poništavaju. Drugim riječima, svako ima obaveze koje mora izvršavati i to izvršavanje nije uvjetovano izvršavanjem obaveze suprotne strane. Znači, svaka strana ima svoje obaveze neovisno o drugoj strani i u vezi s njima ima odgovornost, na što ukazuje Časni Kur'an kada kaže: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (Ma'ida, 8)
Dakle, ako roditelji ili djeca ne izvrše neku od svojih dužnosti bit će odgovorni, ali dužnost suprotne strane se ne poništava.
3. Kada nastane sukob između Božije zapovijedi i poslušnosti drugima (roditeljima ili nekom drugom) sigurno da prednost ima Božije pravo, što potvrđuje i 15. ajet sure Lukman koji kaže: A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na Ovome svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.
4. Ako roditelji kažu da ste u svakom slučaju dužni njih slušati, onda znajte da griješe i neutemeljeno govore,oni imaju obaveze i šerijatske dužnosti prema svojoj djeci.
Poslovica koja kaže da sve ima svoje granice je razumna i Kur'an je potvrđuje. Dakle, trebamo znati da trebamo izvršavati svoje obaveze, iako oni ne izvršavaju svoje.
Neka vam Uzvišeni Bog podari uspjeh i neka smekša srce vaših roditelja prema vama i svoj djeci.