Ljekovitost divlje rutvice

Ibrahim ibn Halid je prenio od Abu Ishaqa ibn Ibrahima ibn Abd al- Rabbihija, od Abd al-Wahida ibn Meymuna, od Abu Halida al-Wasitija, od Zejd ibn Alija (Zejn al-Abidin), koji je to vezao za svoje djedove, mir neka je na njih, da je jedan od njih rekao:

“Allahov Poslanik – mir i blagoslov Allahov neka je na nj i njegovu porodicu – je rekao: ‘Divlja rutvica je stablo koje ne raste, ne lista i koje ne daje ploda – ali koje ima jednog meleka koji dopire do onoga do koga dosegne, ili dok ono ne postane sakriveno. U njegovom korijenu i gran­čicama je tajna, a u njegovom sjemenu je lijek za sedamdeset i dvije bolesti. Zato liječite sebe tim i frankincense.’”

Prenosi se od Imama Es-Sadiqa – mir neka je na nj – da je upitan o divljoj rutvici i storaksu, pa je kazao: “Što se tiče divlje rutvice, niti će njen korijen u zemlji, niti njene grančice u zraku biti prodrmane, a da u njoj neće biti melek sve dok ona ne bude zdrobljena. Šejtan će zaobići sedamdeset kuća, prije nego bi ušao u kuću gdje se ona nalazi. U njoj je lijek za sedamdeset bolesti, od kojih je posljednja lepra. Nemojte biti ne­marni prema njoj!”

Izvor: Imam Džafer Es-Sadik, Mudrosti islamske medicine, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić