Temelji šejtanovih uticaja i zavođenja

Pored činjenice da šejtan posjeduje određena ograničenja i slabosti kada je u pitanju zavođenje ljudi, a najpoznatije šejtanovo ograničenje jeste neposjedovanje logike i argumentacije, uz Božiju dozvolu u njemu postoje određene sposobnosti i moći, koje su poznate kao temelji njegovih uticaja i došaptavanja s ciljem zavođenja. U nastavku ćemo navesti neke primjere:

1. Predstavljanje lijepim ljudskih grijeha

Šejtan, manipulirajući ljudskim tjelesnim prohtjevima, materijalnu i fizičku privlačnost nekih djela toliko uvećava u svijesti ljudi slabog imana da oni zaboravljaju pojedinačna, društvena i racionalna ograničenja i prava, tako da bez osjećaja da su počinili neki grijeh potpadaju pod uticaj i zavođenje šejtana.

2. Poricanje Boga od strane zavedenih ljudi

Oholi i obmanuti ljudi su toliko opijeni sebičnošću i samoljubljem da se osjećaju neovisnim o Božijoj milosti i blagodatima. Postaju nepokorni i izlažu se propasti i porazu.

3. Poricanje tevbe (pokajanja) i istigfara (traženja oprosta)

Osobe koje je šejtan zaveo zbog beznađa do kojeg ih je doveo svojim došaptavanjima poriču bilo kakvu mogućnost vraćanja na Pravi put i nadoknađivanja propuštenog. Oni ne čine ništa kako bi sebe i druge popravili. Vjera u tevbu i istigfar predstavlja znak imana i uvod u spasenje.

4. Odlaganje vremena pokajanja

Kada je spušten ajet o tevbi šejtan je izgubio nadu, bio je veoma ljut i tražio je izlaz iz takvih okolnosti. Šejtan i njegovi pomagači su postali zadovoljni kada su shvatili da mogu učiniti da ljudi zaborave na tevbu (pokajanje) i da odlaganjem pokajanja mogu spriječiti ljude da se ikada pokaju.

5. Obećanje vječnosti ograničenom ljudskom biću

Šejtan čovjeku, koji je u svojoj duhovnoj dimenziji vječan i trajan, daje lažna obećanja o vječnosti na ovom privremenom i ograničenom svijetu i zahvaljujući varljivim ovosvjetskim željama čini da čovjek zaboravi na Dan polaganja računa, čime ga sprema za Džehennem.

6. Stavljanje neistine na mjesto istine

Šejtan nasuprot svim istinskim stvarima, koje nije moguće poricati, stavlja imaginarne, nestvarne i neistinite stvari, odnosno neistinu nasuprot istini. On na taj način obmanjuje i vodi u propast osobe koje ne razmišljaju, nisu racionalne i koje vide samo spoljašnju stranu zbilje.

7. Prikazivanje velikih grijeha malim i laganim

Šejtan, za razliku od naivnih ljudi, zna da su grijeh i zastranjivanje poput sjemenke koja se udomljuje u duši slabića i stalno ih podstiče da ponavljaju i čine djela koja su suprotna vjeri i razumu. Upravo zbog toga, činjenje malih grijeha predstavlja kapiju za velike grijehe.

8. Zanemarivanje Sudnjeg dana i dugotrajne ovosvjetske želje

Jedan od načina šejtanskog zavođenja nemarnih ljudi jeste da ih podstiče da teže dugotrajnim željama i da ih smatraju osnovnim ciljevima svoga života. Na taj način ljudi upropaštavaju svoje kratkotrajne živote težeći takvim željama i zaboravljaju budućnost koja je veoma značajna i važna, a to je Sudnji dan.

9. Izazivanje sumnje u istine

Prvi korak u šejtanovom zavođenju i obmanjivanju jeste izazivanje sumnje kod slabih ljudi u istine Ovoga svijeta. Kada šejtan čovjeku oduzme čvrsto uvjerenje, onda može koristiti sve ostale svoje varke. Treba znati da šejtan najviše cilja osobe koje su sklone sumnji.

prof. Akbar Eydi