Vjerovanje i njegovi tragovi u životu pojedinca i društva – I. dio

وَضَرَبَ اللَّهُ مَثَلا لِّلَّذِينَ آمَنُوا امْرَأَةَ فِرْعَوْنَ إِذْ قَالَتْ رَبِّ ابْنِ لِي عِندَكَ بَيْتًا فِي الْجَنَّةِ وَنَجِّنِي مِن فِرْعَوْنَ وَعَمَلِهِ وَنَجِّنِي مِنَ الْقَوْمِ الظَّالِمِينَ

Allah onima koji vjeruju navodi primjer žene faraonove – kada je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i djela njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!” (Et-Tahrim, 11)

Da bismo mogli shvatiti razlog zbog kojeg Uzvišeni na­vo­di primjer Asije, čija snaga vjere tako djeluje na njenu vo­lju da važi za univerzalan, poželjan uzor, za sva vremena i kod svih ljudi, i muškaraca, i žena – neophodno je upo­zna­ti lični profil faraona.

Pitanje:

Koji cilj slijedi Časni Kur’an navodeći nam svoje broj­ne primjere?

Odgovor:

Da bi se bilo šta dokazalo ili da bi se ljudima ukazalo na put podsticanja, neophodne su dvije stvari. Prva je po­sto­janje dobrog zakona, a druga praktičan primjer. Zato se i kaže da je hipoteza zapravo prezentiranje naučnih pu­te­va i istraživanja, nakon praktične provjere i dokazi­va­nja. Ili pak u našem pitanju, hipotezu bi predstavljao po­ziv od strane Allaha kroz Kur’an na sticanje vrlina, a pri­mjeri koji nam se donose u Svetoj knjizi predstavljaju za­pravo zvaničnu licencu da je to što se traži izvodivo u prak­tič­noj sferi ljudskih života.

Ko je faraon?

Obratimo li pažnju na kur’anske ajete, možemo napraviti listu od 14 glavnih osobina, kojima je faraon zaprljao svijet svoga vremena.

1. Zločinac

يَسُومُونَكُمْ سُوَءَ الْعَذَابِ

…koji su vas neizmjerno mučili... (El-A‘araf, 141)

Postupak njegovog zločinačkog nastupa bio je veoma za­mršen. On nije nanosio samo fizičku bol pojedincima, bio je pripravan poniziti čitav narod i rušilački djelovati pro­tiv sve­ga što je izvan njega. Bio je veoma vješt u suz­bi­janju sa­mo­svojnosti i slobodnog djelovanja pojedinca. On je bio:

2. Nasilnik

وَإِنَّ فِرْعَوْنَ لَعَالٍ فِي الأَرْضِ

...a faraon je zaista na Zemlji sil­­nik... (Junus, 83)

U svoje vrijeme predstavljao je supersilu koja nije ima­la rav­nopravnog suparnika. U znaku takve moći mo­gao je mi­nis­tru zaduženom za promicanje njegovih lič­nih interesa na­re­diti:

وَقَالَ فِرْعَوْنُ يَا هَامَانُ ابْنِ لِي صَرْحًا لَّعَلِّي أَبْلُغُ الأَسْبَابَ أَسْبَابَ السَّمَاوَاتِ فَأَطَّلِعَ إِلَى إِلَهِ مُوسَى وَإِنِّي لأَظُنُّهُ كَاذِبًا

“O Hamane” – reče faraon – “sagradi mi jedan to­ranj, ne bih li stigao do staza, staza nebeskih, ne bih li se po­peo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, la­žac.” (Gafir, 36-37)

Treba nam biti jasno da su u to vrijeme astrologija i as­tronomija bile na visokoj razini razvijenosti, te da je fa­­raon zapravo dao naredbu da se izgradi moćan op­ser­va­­torij, kako bi provjerio da li izvan “granica” njemu poz­natog materijalnog svijeta – u kojem nije nalazio traga ni­čemu apstraktnom – postoji dokaz ili trag tog Musao­vog Boga.

3. Bogataš nad bogatašima

رَبَّنَا إِنَّكَ آتَيْتَ فِرْعَوْنَ وَمَلأهُ زِينَةً وَأَمْوَالاً

…Gospodaru naš! Ti si faraonu i glavešinama njegovim bogatstva dao... (Ju­nus, 88)

Posjedovao je toliko blago i novac da se čak i Musa, a.s., obraća svome Gospodaru riječima u smislu: Bože, kako da pripremim svoj narod da se suprotstavi tom eko­nom­skom gorostasu?

4. Prekršilac Božijih i ljudskih zakona

Ne samo da je gazio po prirodnim i ljudskim pravima i zakonima, nego je bio toliko osoran u svome nastupu da je počeo gaziti i Božije zakone:

اذْهَبَا إِلَى فِرْعَوْنَ إِنَّهُ طَغَى

Idi faraonu jer je u zlu svaku mje­ru prevršio... (Ta-ha, 24)

Musa, a.s., da bi ga pobijedio, traži od Boga da mu da po­moćnika, brata Haruna, na što dobija potvrdan od­go­vor:

اذْهَبَا إِلَى فِرْعَوْنَ إِنَّهُ طَغَى

…idite faraonu, on se, doista, osi­lio… (Ta-ha, 43)

5. Obmanjivač javnosti

Zasićivanje javnosti informacijama koje su imale za cilj njeno obmanjivanje faraon je razradio do u tančine i u potpunosti je ostvarivao željene učinke.

وَأَضَلَّ فِرْعَوْنُ قَوْمَهُ وَمَا هَدَى

... faraon je narod svoj u za­blu­­du doveo, a nije na Pravi put izveo... (Ta-ha, 79)

Me­đu­tim, u isto vrijeme kada se njima ciljano manipuliralo, jav­nost je bila uvjerena da sve što čini to čini za opću do­bro­bit, pa su ga svi za divno čudo slijedili, što predstavlja po­znati paradoks podaništva. Tim povodom Kur’an nam uka­zuje na činjenicu da su ljudi – iako faraon nije ništa iz­dvajao za opće dobro, niti je išta činio u korist istine – bili opsjednuti potrebom da ga slijede.

6. Bezosjećajno čudovište

وَيُذَبِّحُونَ أَبْنَاءَكُمْ وَيَسْتَحْيُونَ نِسَاءَكُمْ

...koji su vam mušku dje­cu klali, a žensku u životu ostavljali... (Ibrahim, 6 / El-Be­kare, 49) Riječ jestahjûn (يستحيون) može imati dva zna­če­nja, a oba – s obzirom na činjenicu o kome je riječ – ima­ju svoju težinu. Faraon je kao prvo, ostavljao žene u ži­votu, kako bi ih tlačio kao jeftinu radnu snagu, a kao dru­go, žene nije ubijao, jer ih je koristio kao bijelo roblje za svoje nemoralne rabote.

7. Tlačitelj koji je unosio nemir i neslogu u društvo

يَسْتَضْعِفُ طَائِفَةً مِّنْهُمْ يُذَبِّحُ أَبْنَاءَهُمْ وَيَسْتَحْيِي نِسَاءَهُمْ

…jedne je tla­čio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao... (El-Kasas, 4)

8. Oholi smutljivac koji je sijao pometnju među ljudima

إِنَّ فِرْعَوْنَ عَلَا فِي الْأَرْضِ وَجَعَلَ أَهْلَهَا شِيَعًا

...Faraon se u zem­lji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdi­je­lio… (El-Kasas, 4)

S obzirom na činjenicu da se nalazio na vrhu piramide vlasti, faraon je koristio svoj uticaj tako što bi jed­nu skupinu ljudi slabio i politički, i privredno, da bi na njihov račun drugima davao moć. Jedni su bili pos­tav­lja­­ni za vršioce važnih poslova, dok su drugi bili po­ni­ža­va­ni i uništavao im je svaki vid dostojanstva.

9. Bahati glavar pokvarenjačke vlasti

إِنَّ فِرْعَوْنَ وَهَامَانَ وَجُنُودَهُمَا كَانُوا خَاطِئِينَ

...Zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili… (El-Kasas, 8)

Ci­jeli ustroj državnog aparata bio je pokvarenjački. Gla­va, tj. faraon bio je pokvaren i virus nemoralnosti i bahatosti za­hvatio je i njegove bliske saradnike, poput Hamana, a za­tim i one ispod njega, kao što su bili vojnici i ostali po­da­nici.

10. Uobraženo samoproglašeno “božanstvo”

Faraon je bio toliko umišljen u svojoj izopačenosti, pot­hranjenoj političkom, vojnom i ekonomskom moći, da ga je to dovelo do stanja kada je počeo tvrditi za sebe da je vrhovno božanstvo.

وَقَالَ فِرْعَوْنُ يَا أَيُّهَا الْمَلَأُ مَا عَلِمْتُ لَكُم مِّنْ إِلَهٍ غَيْرِي

...O velikaši, ja ne znam da vi imate drugog boga, osim mene… (El-Kasas, 38)

11. Oholi poricatelj istine

وَقَارُونَ وَفِرْعَوْنَ وَهَامَانَ وَلَقَدْ جَاءَهُم مُّوسَى بِالْبَيِّنَاتِ فَاسْتَكْبَرُوا فِي الأَرْضِ

…I Karun, i faraon, i Haman; Musa im je jasne do­kaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli… (El-‘Ankebut, 39)

Faraon i njegove glavešine bili su to­li­ko oholi da nisu bili spremni prihvatiti istinu potkri­je­plje­­nu dokazima. Jedno je, međutim, jasno: nisu bili ni prvi, ni po­sljednji koji su se tako ponašali.

12. Krvoločni ubica

وَقَالَ فِرْعَوْنُ ذَرُونِي أَقْتُلْ مُوسَى وَلْيَدْعُ رَبَّهُ

…“Pustite vi meni” – reče faraon – “da ubijem Musaa, a on neka traži po­moć od Gospodara svoga…” (Gafir, 26)

Drugim rije­či­ma: Kada sam ja bog, ko će pomoći onome protiv koga se ja okrenem?

13. Samoživi megaloman

وَنَادَى فِرْعَوْنُ فِي قَوْمِهِ قَالَ يَا قَوْمِ أَلَيْسَ لِي مُلْكُ مِصْرَ

...I faraon ob­znani narodu svome: “O narode moj”, reče on, “zar meni ne pripada carstvo u Egiptu...” (Ez-Zuhruf, 51)

Dru­gim riječima, faraon kaže obraćajući se svojim po­da­ni­ci­ma: Zar postoji neko ko nije u mom posjedu?!

14. Mučitelj

U želji da sve bude po njegovoj volji, faraon se nije li­bio da svakog protivnika, neistomišljenika i neposlušnog po­danika podvrgne različitim oblicima mučenja. U jed­nom ajetu spomenuta je sprava iz njegovog pribora za mu­čenje, koju je koristio: (وَفِرْعَوْنَ ذِي الأَوْتَادِ) ...i faraonom, koji je klinove imao... (El-Fedžr, 10) Naime, davao je čo­vje­ka, ili ženu, nije birao, razapeti na zemlju, drvo ili zid, tako što bi im u ruke i noge bili zabijeni klinove. Sujuti, po­znati komentator Kur’ana, kaže u Ed-Durrul-mensuru da je na takav način ubio i svoju suprugu Asiju, jednu od če­tiri odabrane žene svijeta. Također je čarobnjake, koji su mu se zamjerili zato što su bez njegove dozvole pali ni­čice pred Musaovim Bogom, kaznio tako što im je od­sje­kao ruke i noge unakrst, a zatim ih razapeo, zakucavši kli­nove u po jednu nogu i ruku koju im je ostavio, ali ne iz sažaljenja, već zato da bi se što duže naslađivao gle­da­ju­ći tuđu patnju.

قَالَ آمَنتُمْ لَهُ قَبْلَ أَنْ آذَنَ لَكُمْ إِنَّهُ لَكَبِيرُكُمُ الَّذِي عَلَّمَكُمُ السِّحْرَ فَلَأُقَطِّعَنَّ أَيْدِيَكُمْ وَأَرْجُلَكُم مِّنْ خِلَافٍ وَلَأُصَلِّبَنَّكُمْ فِي جُذُوعِ النَّخْلِ وَلَتَعْلَمُنَّ أَيُّنَا أَشَدُّ عَذَابًا وَأَبْقَى

“Vi ste mu povjerovali” – viknu faraon – “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradž­­bini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i si­gur­no ćete saz­nati ko je od nas u mučenju strašniji i ustrajniji.” (Ta-ha, 71)

Nakon ovog sažetog presjeka faraonovog psihičkog pro­fi­la, razaznaje se bolesni um silnika, nemilosrdnog ubice, de­humanizirane žive forme koja se nije libila ničeg da bi po­s­tala i ostala ono što je bila umislila u svom bolesnom umu. I pored svega nabrojanog, faraon je bio prihvaćen od sa­vremenika, što je značilo da je imao svu potporu i moć u ru­kama: i ugled, i bogatstvo, i ljude, i vojsku – sve, baš sve. Uz­memo li u obzir navedeno, možemo do određenih gra­ni­ca shvatiti svu nepokolebljivost i snagu volje i vjere koja je kra­sila jednu ženu, i to ženu koja mu je sa formalnog as­pek­ta gledano bila najbliže ljudsko biće.

Izvor: Akbar Eydi, Predavanje mladim,Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012, preveo sa perzijskog: Ertan Basarik