Aspekti razlikovanja dvaju sudova prilikom kontradikcije

Među dvama kontradiktornim sudovima mora postojati razlika sa tri aspekta: 

a. Kvantiteta (كم);

Ako je jedan sud univerzalan, drugi mora biti partikularan. 

b. Kvaliteta;

Ako je jedan sud afirmativan, drugi mora biti negativan. 

c. Modaliteta;

Ako je jedan sud mogućeg modaliteta, tj. onog koji negira obje nužnosti, drugi mora biti nužnog modaliteta, tj. nužno afirmirativne ili negativne predikacije.

Na osnovu gore navedenih uvjeta mogu se izvući sljedeći zaključci:

a. Kontradikcija suda afirmativne univerzalije uvijek je sud negira­juće partikularije. Naprimjer, kontradikcija suda: “Svi ljudi su pjesnici”, bit će: “Neki ljudi nisu pjesnici”, ili, kontradikcija suda: “Neki ljudi su pjesnici”, je: “Nijedan čovjek nije pjesnik.” Razlog ovome je činjenica da za dva afiramtivna ili negirajuća suda postoji mogućnost da, u slučaju kada je predikat ekstenzivniji, tj. šireg opsega od subjekta, oba budu istinita ili neistinita. Naprimjer, oba univerzalna suda: “Sve životinje su ljudi”, i: “Nijedna životinja nije čovjek” su neistinita i nisu kontradik­torna, iako je jedan afirmativan a drugi negirajući. Isto vrijedi za sluča­jeve kada su oba suda partikularna. Također je moguće da oba naizgled kontradiktorna suda budu istinita, i to u slučaju kada je subjekt ekstenziv­niji od predikata, kao npr.: “Neki metali su željezo”, i: “Neki metali nisu željezo.”

b. Afirmacija je kontradiktorna negaciji, a univerzalija partikulariji. Dakle, dva kontradiktorna suda se razlikuju po kvantitetu i kvalitetu.

c. Kontradikcija moguće modalnosti jeste nužna modalnost, bez ob­zira da li ona naglašava nužan afirmativan ili negacijski odnos subjekta i predikata. 

Izvor: Akbar Eydi, Islamska logika, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Amar Imamović