Nekoliko riječi o samim hadisima

Riječ hadis u arapskom jeziku znači govor koji donosi nešto novo. Dakle, hadis je govor kojim govornik objelodanjuje novu zbilju. Zašto mi još uvijek danas za riječi koje su izrečene stoljećima prije kažemo hadis, odnosno označavamo nešto novo? Odgovor je jasan s obzirom na već rečeno. Govor koji s vremenom gubi na vrijednosti i propada, a zamjenjuje ga novi govor, zasigurno ne može biti hadis. Takav govor je zarobljen u nižem, materijalnom svijetu. Ali, ako govor svjedoči jednu višu zbilju, iznad vremena i mjesta, takav govor je u svakom vremenu nov. Božiji govor i kur’anski ajeti kada se čuju uvijek iznova su svježi i novi, podaruju smiraj srcima tragalaca za istinom i utaljuju žeđ zaljubljenika. Upravo zbog toga vidimo da su svi govori, mudrosti, moralne pridike i savjeti, osim Božijeg govora i govora njegovih ugodnika povezanih sa Svijetom skrivenog, ograničeni u vremenu i u sukobu su sa prirodom i stvorenim. Takvi govori s vremenom blijede i preseljavaju se u biblioteke i arhive, popunjavajući time samo pojedina područja ljudske historije. Dok prosvijetljene riječi u svakom vremenu, na svakom mjestu, u svim uvjetima, za čovjeka svakog stepena obrazovanja predstavljaju rješenja teškoća i tegoba iz svakodnevnog života i uvijek donose nešto novo. Svaki čovjek se okorištava ovim govorom u srazmjeri svoga obrazovanja, intelektualnih mogućnosti, povezanosti sa višim duhovnim obzorima, te u srazmjeri oslobođenosti od pokuđenih osobina i djela poteklih iz ovog niskog materijalnog svijeta.

Izvor: Sejjid Kamal Faghih Imani, BUKET CVIJEĆA – iz vrta predaja Poslanika, s.a.v.a., i Ehli-Bejta, a.s., Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2009., sa perzijskog prevela: Amina Čorak