Esselamu alejkum, uvaženi profesore i ostali iz ekipe. Drago mi je što sam saznao da ova prijašnja pitanja koja sam postavljao nisu uzalud, mislio sam da više ne želite da odgovarate na pitanja posjetilaca zbog “blentavih” pitanja, pa sam pomislio da ću i ja ostati tako bez svojih odgovora. Dobio sam informaciju da ste bili odsutni mjesec ili slično, ali da se ipak pripremate da odgovarate na naša pitanja. To me je ohrabrilo da vam sada postavim još jedno. Nadam se da neću pretjerati, ne znam uopšte koliko pitanja sedmično smijem postavljati. Ako neko od mojih pitanja smatrate nepotrebnim, nemojte ni odgovarati kako vam ne bi oduzimao dragocjeno vrijeme. U svakom slučaju, molim dragog Allaha da vas nagradi na saburu s nama Bosancima. Pa evo da vas nešto priupitam:
Šta vi mislite o stavu koji kaže ovako: Napoleon Bonaparta je rekao da je svaki vojnik koji nema namjeru jednog dana postati general vojske – loš vojnik. Da li je pravilno misliti i komparirati ovo sa vjernik – evlija? Imam li ja pravo željeti postati evlija, tj. ići u pravcu da se ne zadovoljim samo “zahirom” i formom, nego želiti okusiti malo “batina”, a svakako sve u cilju, krajnjem cilju viđenja lica Allaha dž.š. To je svakako krajnji cilj. Smatram da se ne treba okretati ovim džennetskim nasladama i poklonima iz njega, mislim da je bolje biti u društvu onoga Koji je te poklone stvorio! Zamišljam stalno kako li izgleda ovaj svijet mašte u stvarnosti, kako Rumi kaže svijet-fantazije. Ovo sve pitam jer osjećam koliko sam jadan i slab, a koliki je put preda mnom do uzvišenog cilja. Kako mi jedan prijatelj veli, naš je cilj doći do Muhammeda s.a.v.s., a ostalo je lahko. Da mi je da vidim uživo nekoga ko je došao do Resulullaha, s.a.v.s., da osjetim taj muhammedanski nur, valjda bi i na mene ovakvog kakav jesam prešlo nešto od tog nura. Kaže mi taj prijatelj da je bolje jednom u životu sresti evliju, nego 1000 knjiga pročitati. Eto, profesore to je za danas. Pa se nadam da ćemo se uskoro sresti. A kada mognem doći ću vas posjetiti inšallah. Da vas Allah dragi nagradi na vašem trudu i svemu što radite za nas.
Hvala i slava Allahu dž.š.
1 Odgovor
Prije nego li odgovorim na vaše pitanje, pozdravljam vašu blagonaklonost i uvažavanje rada kolegija Fondacije “Mulla Sadra”. I mi s naše strane molimo Uzvišenog Allaha da vam pruži pomoć, kako vama tako i ostalim prijateljima.
U vezi sa riječima prenesenim od Napoleona, znajte da on zapravo nije rekao ništa novo. Te su riječi dio čovjekove suštinske naravi. Nijedan čovjek, ni u jednom vremenu, i ni na jednom mjestu neće ništa učiniti i neće ništa promisliti, osim zbog dva cilja. Jedan je priskrbiti sebi korist, drugi je sačuvati se od zla i štete.
Dakle, Bog je čovjeka stvorio pohlepnim: Čovjek je, uistinu, stvoren jako pohlepan. (Me'aridž, 19.) Pohlepa je u stvari osobina priskrbljivanja dobra i koristi, a čuvanja od štete i zla. Međutim, šta predstavlja stvarni primjer osiguravanja koristi i uklanjanja štete, to zavisi od načina razmišljanja i jačine težnji. Pokušat ćemo ovo objasniti kur'anskim primjerom. Uzvišeni u Kur'anu kaže: On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio (Bekare, 29.) Dakle, ajet je jasan, sve što je na zemlji, kao i sama zemlja stvoreno je za čovjeka.
Obratimo li pažnju, uočit ćemo da ambicija nekih ljudi po pitanju korištenja zemljom ide do mjere da su zadovoljni što mogu hodati po njoj. Ima ih s većim ambicijama, pa prave kuće u kojima se nastanjuju. Neki uređuju bašče, vrtove i voćnjake, tako da se i oni sami, a i drugi mogu koristiti njihovim plodovima. Jedna skupina je još ambicioznija, pa iskopava rudnike, neki pak, poput Njutna otkrivaju prirodne zakone koji vladaju zemljom, zahvaljujući kojima dolazi do niza drugih značajnih otkrića. Neki, poput Isa, a.s., od zemlje stvaraju živa bića: napravit ću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnut ću u nju, i bit će, voljom Allahovom, prava ptica, (Ali-Imran, 49.) koji sebe potpuno žrtvuje zato da bi u sebi ostvario Božije atribute (svakako Božijom dozvolom).
Drugi zemlju uzimaju za odskočnu dasku uzašašća u beskrajnost: Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. (Isra, 1) Dakle, kreće se ka Allahu, prelazeći preko nivoa atributa, tražeći bit Uzvišene Zbilje: zatim se približio, pa nadnio blizu koliko dva luka ili bliže (Nedžm, 8.) Toliko se uzdigao da Džibril, bliski melek Allahov kaže: “Muhammede, kada bih za jagodicu prsta krenuo dalje, zauvijek bih izgorio”. Dakle, čovjekovo putovanje (čitaj napredak) na ovom svijetu zavisi od toga koliko se shvatila istina, te od čovjekovih ambicija da stigne do cilja. Dakle, koliko god stremili –Allah će nas nagraditi, uz pomoć i posebnu naklonost Božiju.
Kada ste rekli jedan od vaših prijatelja kaže – cilj doći do Muhammeda, s.a.v.s, a ostalo je lahko – nisam baš dobro razumio šta je time mislio dati do znanja. Ukoliko misli na ibadete, onda je pogriješio, jer Kur'an nam kaže: Ako Allaha volite, mene (moj sunnet) slijedite, pa će vas Allah voljeti. (Ali Imran, 31.) Ukoliko misli na to smo zijaretom Poslanika (obilazak njegovog mezara), došli do nagrade, to je ispravno, međutim, treba obratiti pažnju na važnost shvatanja prave i istinske ličnosti Poslanikove, one koju svakodnevno spominjemo u svojim namazima, na tešehudu, koju selamimo govoreći: “Esselamu alejke ejjuhennebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu.”
“Nek je mir tebi” – govorimo mi, dakle obraćamo se u drugom licu, sagovorniku, tj. nekom ko je prisutan. Ukoliko budemo ostvarili pravi zijaret Poslanika, bez ikakve sumnje uspjet ćemo stići i do dunjalučke i do ahiretske sreće. Zato molimo Boga da nam pomogne da uspijemo učiniti takav zijaret i na Dunjaluku i na Ahiretu.
U vezi toga što kažete da je bolje vidjeti jednog evliju nego pročitati 1000 knjiga, moram vam kazati da nam je znanje o tome dala zapravo knjiga. Poslanik je počeo poslanstvo riječima ikre, tj. uči, čitaj, što predstavlja svojevrsnu tajnu. Dakle, Poslanik lično je zadužen učenjem Kur'ana, da bi mogao obaviti svoju obavezu poslanstva: i izgovaraj Kur'an lijepo i pravilno (Muzemmil, 4.)
Naravno, ako čovjek čitanjem knjiga dođe do saznanja o pravom položaju evlija, moguće je da ga u tom slučaju susret sa evlijom dovede do položaja do kojeg ne samo hiljadu, već sve knjige svijeta (osim Božije knjige, naravno) ne bi mogle da ga dovedu, i da na taj način dospije do zbilja do kojih je nemoguće doći pomoću knjige ili knjižnice. Takav je Musaov slučaj pri susretu sa dobrim robom Božijim. Tom prilikom je naučio stvari koje ni na koji drugi način nije mogao dokučiti. Neka Uzvišeni Allah pomogne svim Svojim robovima i neka Svojom naklonošću uzme za ruku nas koji smo zapali u provaliju prirode, spotakavši se o hiljadu strasti i dovede nas do Svoje blizine i blizine Svojih evlija.