Esselamu alejkum. Iako sam rekao da sam odlučio završiti naše dopisivanje slanjem prethodne poruke, to sam učinio jer sam mislio da ni Vi nećete više odgovarati. Međutim, iznenadio sam se kad sam vidio da ste Vi ipak odgovorili i to na jedan neposredan način iz kojeg se uočava da vam je zaista stalo do razjašnjenja ovih stvari. Ja sam možda i pretjerao u donošenju nekih ocjena, te sam uvidio da to nikuda i ničemu ne vodi, osim bespotrebnom razmimoilaženju već napaćenog muslimanskog ummeta. Sve stvari treba dobro provjeriti i ne uzimati ih zdravo za gotovo. Nakon određenog istraživanja i provjera, te dužeg razmišljanja zaključio sam da je propaganda danas ključno sredstvo u borbi nevjernika protiv muslimana. Postalo mi je jasno zbog čega je Islamska Republika Iran omiljena meta predstavnika današnjeg svjetskog poretka. Nažalost, neke muslimanske zemlje i njihovi vladari su očito dozvolili da budu oruđe u rukama ovih, pa ne prezaju od izmišljanja i zavjera protiv iskrenih vjernika. Konkretno, mislim na Saudijsku Arabiju i nametnute čuvare Dva Harema koji sklapaju sporazume s Amerikom i naoružavaju se da bi bili prva linija odbrane od izmišljene iranske prijetnje.
Iznenadio sam se kad sam saznao da su sve saudijske ambasade u neposrednoj blizini ili čak preko puta američkih. U svakom slučaju, molim Allaha da nam oprosti i uputi nas, a Vi da mi halalite ako sam Vas na bilo koji način uvrijedio!
1 Odgovor
Poštovani brate, pitam se zašto bi dva muslimana prekinula svoj prijateljski razgovor, u kojem nema nikakvih nefsanskih poriva ili šejtanskih namjera? Zar nam Časni Kur'an ne propovijeda i ne traži od nas da se zalažemo i da stremimo prema jedinstvu, da razgovaramo kao prijatelji – ali razumno, da se strogo čuvamo razmimoilaženja i sukoba? Zar nije tako da svi muslimani svijeta sebe smatraju sljedbenicima Kur'ana, i da ga svi drže razlogom svoga dina? Zar ne čitamo u Kur'anu kako će Poslanik na Sudnjem danu da se žali Allahu: Poslanik reče; “Gospodaru moj, zaista moj narod zapostavi ovaj Kur'an!” (Furkan, 30)?
Da li pod zapostavljanjem Poslanik misli na formu Knjige? Zar se širom svijeta u svim muslimanskim kućama ne nalazi i po nekoliko primjeraka Mushafa i to u najljepšim izradama? Pa šta onda znači zapostavljanje Kur'ana? Bez dileme misli se na neprisustvo kur'anskih propisa i zakona u našim dušama, mislima, idejama, ponašanju, društvenima odnosima, kako na nivou pojedinaca, tako i društva.
Dakle, Kur'an nas poziva na razuman razgovor, na jedinstvo, na međusobno potpomaganje koje je utemeljeno na takvaluku, tj. svijesti o Bogu. Zove nas da pomažemo onima kojima se čini zlo. Zove nas da se suzdržimo toga da nasilničke i arogantne snage i sile uzimamo za svoje uzdanice i oslonce. Preporučuje nam čast, moć, znanje, moral, kulturu, vjerski identitet. Savjetuje nas na strpljenje, samopoštovanje, plemenitost, opraštanje, pokrivanje tuđih nedostataka. Naređuje nam da na učinjeno zlo odgovorimo dobročinstvom. Zadužuje nas da izgrađujemo islamske države, da uspostavljamo zdrave strukture, kako bi se bez ikakvih smetnji mogli prakticirati vjerski propisi. Naređuje nam da budemo ekonomski moćni kako ne bismo pružali ruku potrebe neprijateljima islama i muslimana. Odvraća nas od smutnje, spletki, ogovaranja, ponižavanja, klevetanja, lažnih optužbi i od činjenja zla. Islam od nas traži društvo uspostavljeno na moralnim vrlinama, na ljudskoj plemenitosti, na provođenju svijetlih kur'anskih zakona i to su sve Božija zaduženja i naše vjerske i ljudske dužnosti. Zašto u tom slučaju da jedni druge opterećujemo pričama i riječima u kojima niti ima dobra i sreće za vjeru, niti za Dunjaluk? Pod pretpostavkom i da ima nečeg u tome, to nisu vjerski, to nisu islamski prioriteti. Zar nije vjerska, moralna i znanstvena dužnost napraviti listu prioriteta, znati šta je važno, ali znati i šta je važnije, i u društvenim pitanjima i u vjerskim obavezama?
Dakle, uz međusobno razumijevanje mi možemo da budemo svjetska sila, da branimo svoje vrijednosti, vjeru, moral, vrline. Da spriječimo nasilje prema muslimanima i ne samo prema muslimanima, već prema svim ljudima svijeta. Stavimo muslimane svijeta u zaštitu učene moći, morala, ljubitelja vjere, onog koji želi jedinstvo, istinoljubivog, da bi na svjetskom nivou mogli spriječiti svako zlo koje je usmjereno i namijenjeno braći muslimanima.
Nažalost, neprosvijećeni prijatelji i mudri neprijatelji, doveli su islamsko tijelo, Muhammedov ummet u takav položaj da jedino što nam preostaje pred Poslanikom jeste da se crvenimo od stida zbog svog stanja, pred Poslanikom, koji je ponos svih Božijih poslanika, štaviše ponos i dika svih svjetova.
Tajna uspjeha islama i poslanika islama
Ako želimo odrediti činioce i tajnu uspjeha muslimana s početka islama i njihovo postizanje veličine, a to budemo tražili obraćajući se Kur'anu, bez dileme nećemo naći više od tri stvari. Tri stvari koje su proizvele svu veličinu, moć i širenje vjere:
1. sadržaj poruke,
2. ličnost Poslanika,
3. metod dostavljanja i podsticanja poruke.
Kur'an sadrži najuzvišenije, najtemeljitije, najsuptilnije, najčovječnije i u isto vrijeme najtanahnije zbilje, i ljudski nauk. Slušanje tih poruka ne ostavlja srce ravnodušnim, ono srca čini pokornim i poniznim, čini da čovjekovim obrazima teku biserne suze. Svaki čovjek, svako društvo u kontaktu s Kur'anom otkriva da je to ona izgubljena poruka koju traži, i zbog traženja već dugo vremena uzalud luta. Bez tog svjetla vodilje, ljudi su izgubili put, razumi su bili uznemireni, ljudi su se bili okrenuli ka životinjskom u sebi. Kada bi čuli i slušali te istine, taj nauk, te vrline, suze uzbuđenja bi same od sebe provrele iz sretnih očiju. Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju, jer znaju da je to Istina, pa govore: “Gospodaru nas, mi vjerujemo… (Maide, 83) Iz njih je progovaralo ljudska priroda: zašto da ne vjerujemo u Boga, kada shvatismo istinu? Zar fitret ne traži upravo ovo od čovjeka, zar on ne poručuje da se treba kretati u smjeru sreće i sretnog vječnog života? Zar je to išta drugo, do li ono što se postiže vjerovanjem u Istinu, slijeđenjem Istine, voljenjem Istine? To je upravo Istina.
Dakle, neka nas Allah očuva, sačuva i učvrsti na putu sreće. Moralna ličnost i Poslanikovo blagonaklono ponašanje plijenilo je i oduševljavalo, njegovi savremenici nisu mogli zanijekati dojučerašnjeg Muhameda Emina – Povjerljivog i današnjeg Muhameda poslanika, nisu se mogli odvojiti od njega. Dojučerašnji Muhammed Emin, danas je donosilac najveće vrijednosti. Milost i ljubav, istinoljubivost, povjerljivost i brižnost ove velike ličnosti, privukla je i povela sa sobom sve njih.
Također, racionalni metod predstavljanja i podsticanja, moralni pristup i postupci, jasna i razumljiva prezentacija, bila je toliko lijepa da je svaki pošten i uravnotežen čovjek bio njome privučen. Poslanikov poziv oslanjao se na temelj basireta – svjesnog pristupa i obavljao ga je samo na moralan način.
Objašnjenje ova tri principa traži znatno više vremena i prostora. Međutim, mi danas kao prvo trebamo prepoznati i upoznati vjeru i Kur'an, i dobro shvatiti njihovu poruku. Zatim, da obavežemo sebe na slijeđenje, da nam misli budu kur'anske, moral islamski, djela poslanička, a zatim da kur'anskim metodom i poslanikovim sunnetom širimo ova pravila. Današnji svijet, koji je još žedniji istina od jučerasnjeg, sasvim sigurno će krenuti u smjeru ovog zdenca koji život dariva.
Molim Uzvišenog, da pomogne i vama i nama i svim muslimanima svijeta.