Eselamu alejkum.Obracam vam se jer sam u teskom psihickom stanju. Radim kao zdravstveni radnik i u covid ambulanti u ovom dobu pandemije. Jedna meni bliska osoba je nedavno preselila. Problem je sto nije htjela dolaziti na pregled iz nekih svojih razloga.
Pila je lijekove ali nije bilo bolje. Ja sam stalno upozoravala da mora doci na pregled i da se lijeci. Kad je dosla ja nisam bila tu i nisu je odmah poslali u bolnicu. Ja nisam imala uvid koliko je lose stanje. Na kraju je na moje insistiranje otisla u bolnicu i nazalost preselila.
Mene je to strasno pogodilo i izjeda me. Stalno mislim sto nisam ovo ili ovako, Mozda sam mogla pomoci. To mi je stalno u glavi tako da sam postala depresivna,ne jedem .. Klanjam ,dovim ali ne mogu pomoci sebi da nekako pređem preko toga. Jesam li ja odgovorna za postupke te oosobe i jesam li mogla uticati da pomognem. Znam da se na smrt ne moze uticati i bojim se grijeha sto ovako razmisljam. Kako da pomognem sebi?
1 Odgovor
Esselamu ajekum!
Poštovana, ako ispravno procijenite ono što vam se dogodilo, sigurno se u tome krije neko dobro.
Božiji Poslanik, s. a. v. a., objavio je cijelom svijetu, bez obzira na vrijeme, uvjete i tradiciju, da ponekad u nekim posebnim uvjetima svakom čovjeku dođe povjetarac Božije milosti kojim nam se, ako se njime okoristimo, otvaraju vrata jasnog puta.
Ovo što se vama dogodilo na neki je način povjetarac koji vam je pomogao da shvatite poruku, ako čovjek ne izvrši svoju dužnost prema drugome čovjeku, osjećat će grižnju savjesti, a to je bolest za koju nema lijeka.
Ali s druge strane, ono što vas brine može biti putokaz za organizaciju budućnosti, kojom će vaša savjest, i Bog kao stvoritelj te savjesti, biti zadovoljni.
Također, ne treba dozvoliti da razmišljanje o pogrešnim stvarima iz prošlosti bacaju u depresiju, uzrujavaju psihu i potresaju temelje života. Ružno uvijek treba nadoknaditi lijepim.
Vi ste upozorili na ono što ste smatrali da je vaša dužnost, ali vašu dobronamjernost nisu poslušali. Ono što vam samo mogu reći jeste da su Božija vrata za vas otvorena i Kur’an jasno daje do znanja da nikad ne smijemo gubiti nadu. Sve moralne, duhovne i druge zaprljanosti čisti more Božije milosti. Gubljenje nade u Božiju milost veći je grijeh, to je kur’anski propis. Najbolji način da sebi pomognete jeste da zamolite Boga za oprost i milost, da odlučite da radite samo dobro i ne dozvolite da vam duh klone u anksioznost. Prilike za dobročinstvo su mnogobrojne.
Svako dobro!
Prof. Akbar Eydi