Selam.Već dugo istražujem o ovome i nekako ne mogu nigdje da nađem pravi odgovor.Prvo,da li čovjeku koji je musliman,klanjao,postio itd. mađutim imao neki grijeh zbog kojeg mora da bude kažnjen,kada umre dolaze meleki koji će biti za vjernike i hoće li ga oni moći provesti kroz nebeska vrata,ili mu dolaze meliki koji su za nevjenike tj. oni strašni,crni itd.Drugo,da li postoje patnje u berzahu koje su prolazne,koje nekon nekog vremena prestanu i čovjek dođe na lijepo mjestu u bezahu,ili npr.čovjek koji je osuđen na tu patnju mora ostati tu do sudnjeg dana? (Konkretno mislim na muslimanku koja nije nosila hidžab,da li će ona biti mucena u kaburu cijelo vrijeme do sudnjeg dana)
Allah vas nagradio ako mi odgovorite ovo me stvarno duže vrijeme mori.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
Esselamu alejkum!
U vezi s prvim pitanjem treba obratiti pažnju na nekoliko stvari da bi se došlo do jasnog odgovora:
Zbilja berzaha
Dio našeg neupitnog vjerovanja jeste postojanje skrivenog svijeta a jedan od objektivnih primjera jeste postojanje meleka u trenutku smrti i uzimanja duše. Kako meleci uzimaju duše, nama je nepoznato. U časnom Kur'anu opisana su tri stanja čovjeka.
Kur'an kaže da su meleci s onima koji vjeruju u Boga i u tome ustraju čineći dobra djela. Takvima Bog daje radosnu vijest vječnog Dženneta:
إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّـهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَائِكَةُ أَلَّا تَخَافُوا وَلَا تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُون نَحْنُ أَوْلِيَاؤُكُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَفِي الْآخِرَةِ
Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; (Fussilet, 30–31)
Naspram ove prve grupe jesu nasilnici i tlačitelji. Da bi nas upozorio, Kur'an takve ljude opisuje kao one u kojima nema svjetlosti:
وَلَوْ تَرَى إِذِ الظَّالِمُونَ فِى غَمَرَاتِ الْمَوْتِ وَالْمَلآئِكَةُ بَاسِطُواْ أَيْدِيهِمْ أَخْرِجُواْ أَنفُسَكُمُ الْيَوْمَ تُجْزَوْنَ عَذَابَ الْهُونِ بِمَا كُنتُمْ تَقُولُونَ عَلَى اللّهِ غَيْرَ الْحَقِّ وَكُنتُمْ عَنْ آيَاتِهِ تَسْتَكْبِرُونَ * وَلَقَدْ جِئْتُمُونَا فُرَادَى كَمَا خَلَقْنَاكُمْ أَوَّلَ مَرَّةٍ وَتَرَكْتُم مَّا خَوَّلْنَاكُمْ وَرَاءَ ظُهُورِكُمْ وَمَا نَرَى مَعَكُمْ شُفَعَاءَكُمُ الَّذِينَ زَعَمْتُمْ أَنَّهُمْ فِيكُمْ شُرَكَاءُ لَقَد تَّقَطَّعَ بَيْنَكُمْ وَضَلَّ عَنكُم مَّا كُنتُمْ تَزْعُمُونَ
“A da ti je samo vidjeti zločinitelje u smrtnim mukama, kada meleci budu ispružili ruke svoje prema njima (i govorili im): ‘Ispustite duše svoje! Danas vam je nagrada užasno stradanje zbog onoga što ste o Allahu govorili bez osnove i što ste bili oholi u odnosu na Njegova znamenja!’ Samotni pred Nas doći ćete – kao kad smo vas prvi put stvorili – i sve što smo vam darovali ostavit ćete iza sebe; nećemo vidjeti uz vas posrednike vaše, koje ste smatrali svojim pomagačima, ali – među vama su veze pokidane, i nesta vam onoga u što ste se uzdali.” (El-En‘âm, 93–94)
Grijesi koje im Kur'an pripisuje jesu sljedeći:
1. Laž na Boga – pripisuju Bogu propise koje On nije odredio.
2. Lažna vjerovjesništva – predstavljajući sebe poslanicima i Božijim namjesnicima, utjeruju ljude u laž.
3. Ismijavanje Božijih ajeta i propisa – kada vide Božije propise i zakone, ismijavaju ih kao bezvrijedne.
Stanje ove grupe ljudi potpuno je jasno kao i način uzimanja njihove duše.
Što se tiče treće grupe, Kur'an ih postavlja između dvije spomenute grupe i kaže da su to ljudi koji imaju i dobrih i loših djela.
وَآخَرُونَ اعْتَرَفُوا بِذُنُوبِهِمْ خَلَطُوا عَمَلًا صَالِحًا وَآخَرَ سَيِّئًا عَسَى اللَّـهُ أَن يَتُوبَ عَلَيْهِمْ إِنَّ اللَّـهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ
A ima i drugih koji su grijehe svoje priznali, i koji su dobra djela s drugim koja su hrđava izmiješali, njima će, može biti, Allah oprostiti jer Allah prašta i samilostan je.
Ovim se ajetom ova vrsta ljudi ne čini beznadežnom zbog grijeha koje su počinili i pruža im nadu spasa. Oni se nalaze između straha i nade u Božiju milost. Naravno, treba da znaju da griješenje za sobom povlači kaznu, ali s druge strane, Božija milost je bezgranična i može ih spasiti od nesreće upućujući ih vječnoj sreći.
Neupitno načelo stvaranja jeste da svaka misao, moral ili ponašanje imaju svoje egzistencijalne posljedice odgovarajuće tim mislima, moralu i djelima.
Naravno, kada se učinak djela pridoda djelu, djelo postaje snažnije pa osobu takve misli, moral i djela čine snažnijom i drže pod svojom kontrolom. Stoga Kur'an časni kaže:
Ako se grijeh ponavlja, grešnik se osjeti snažnim pa poriče jasne Božije znakove. Prema tome, treba se čim prije pokajati i držati se podalje od velikih i malih grijeha jer u tom slučaju Bog ružna djela pretvara u dobra i prosvjetljuje čovjekovu dušu.
U prirodi imamo divan primjer za to kada vidimo da se đubrivo pretvara u lijepo i mirisno cvijeće. Skriveni svijet je mnogo širi od svijeta prirode koji mi vidimo. Treba da se čim prije okrenemo Bogu i tražimo oprost, a On je Milostiv i prašta grijehe.
U vezi s drugim dijelom
Vjera nas podučava da je Uzvišenom Bogu milost ispred srdžbe pa časni Kur'an o tome kaže:
وَلَوْ يُؤَاخِذُ اللَّـهُ النَّاسَ بِمَا كَسَبُوا مَا تَرَكَ عَلَىٰ ظَهْرِهَا مِن دَابَّةٍ وَلَـٰكِن يُؤَخِّرُهُمْ إِلَىٰ أَجَلٍ مُّسَمًّ
Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; (Fatir, 40)
Kada čovjek i društvo propadaju, onda je i opstanak životinja upitan jer je sve na Zemlji i nebesima na usluzi ljudima kako bi stigli do savršenstva i priskrbili vječni život i sreću.
Na osnovu tog načela, svaka kazna i iskušenje, naravno, uz uvjet da čovjek vjeruje u Boga i Njegov savršeni poredak, jesu radi ovo dvoje:
– duhovnog uzdizanja i
– čišćenja od grijeha usmjeravanjem pažnje na Boga.
Ovaj zakon u odnosu na kaznu postoj i u berzahu. Za svaki grijeh postoji vremenski određena kazna, nakon čega se čovjek spašava, ali na koji način, to je doista čovjeku skriveno. Naravno, Božiji ugodnici poput Božijih poslanika, koji su bezgrešni, znaju njegovu kakvoću pa je stoga i njihov ibadet jači i iskreniji.
Nepoštivanje Božijih propisa, poput nenošenja hidžaba, kao što ste sami spomenuli, može biti:
– zbog nepostojanja uvjerenja u hidžab i poricanje Božijeg propisa,
– vjerovanje u propis ali njegovo nepoštivanje zbog vlastitih strasti ili na šejtanov nagovor.
U prvom slučaju, ako osoba zna da je to Božiji propis ali ga u praksi negira i govori: “Ja ne prihvatam ovaj Božiji propis”, onda je takva osoba nevjernik u odnosu na jasne kur'anske propise i ako se ne pokaje i u takvom stanju napusti ovaj svijet, njegova ostala djela, poput namaza i slično, neće mu biti od koristi i bit će proživljena kao nevjernik.
Ali u drugom slučaju osoba jest vjernik ali grešnik i mora se čuvati. Važno je da čuva svoj namaz, posti i da čini dobra djela a to što trenutno ne može nositi hidžab, osjeća li stid od Boga i Poslanika, taj će osjećaj, uz čuvanje namaza, učiniti da mu Bog pomogne i da ga spasi od grešnih misli i morala.
Ali kakvoća, trajanje i jačina kazne poznati su samo Bogu i Njegovom Poslaniku i bilo ko drugi da nešto kaže, ne može donijeti čvrste dokaze da je istina to što govori.
Čovjekov razum nema snagu da percipira detalje svijeta berzaha, prisutnost meleka i vrstu nagrade i kazne.
Naravno, razum kaže da zasigurno postoji Sudnji dan, da je polaganje računa neupitno, kao i nagrada i kazna. Ovaj svijet je stvoren sa svrhom, ali je samo trenutno boravište i most za budući svijet.
Neka nas Uzvišeni Bog spasi od naših niskih prohtjeva i upiše nas u Svoje iskrene robove. Ako budete imali još pitanja ili nedoumica, stojimo na raspolaganju jer znamo da su pitanja i odgovori na njih korisni za sve nas.
Od Uzvišenog Boga molim da vam pomogne u koracima koje poduzimate.
Svako dobro.
Prof. Akbar Eydi