Zanima me sve u vezi sufizam nacuo sam pomalo da je to krivi put i ja se slazem stim al opt bih volio cuti strucnije misljenje u vezi sufizma razlike od ostalih pravaca u islamu
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum,
Dozvolite na kažem nekoliko stvari u nadi da ćete putem njih dobiti svoj odgovor.
Irfan i sufizam su islamska učenja koja su doživjela mnoga iskrivljenja zbog nepromišljenosti i neznanja o ispravnom putu vjere.
Kur’an nam govori da su zikr i misao dva krila kojima čovjek leti u Božiju blizinu.
الَّذِينَ يَذْكُرُونَ اللَّـهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَىٰ جُنُوبِهِمْ وَيَتَفَكَّرُونَ فِي خَلْقِ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ رَبَّنَا مَا خَلَقْتَ هَـٰذَا بَاطِلًا سُبْحَانَكَ فَقِنَا عَذَابَ النَّارِ
One koji spominju Allaha, stojeći i sjedeći i na bokovima svojim, i razmišljaju o stvaranju Nebesa i Zemlje: “Gospodaru naš! Nisi stvorio ovo uzaludno. Slava neka je Tebi! Pa sačuvaj nas kazne vatrom. (Ālu Imrān, 191)
Zikr bez razmišljanja čovjeka odvodi u asketizam i društvenu izolaciju, dok promišljanje bez zikra odvodi u sekularizaciju ili razdvajanje društvenog života od nebeske Objave. U oba slučaja radi se iskrivljivanju načela vjere i spoznaja koje je Uzvišeni Bog podario ljudima pute njihovog razuma i slanjem poslanika.
Prema tome, ne možemo kazati da je sufizam krivi put. Sufizam i irfan su racionalna učenja koja poniru u dubinu Objave. Naravno, postoji mogućnost da neki pod krinkom sufizma pokušavaju ostvariti svoje niske želje, pa zbog toga zloupotrebljavaju Poslanikova i učenja Ehli-bejta. Nekim ljudima se ovo doista i dogodilo.
Egzistencijalni stepeni istine
Ono na čemu ustrajavaju Kur’an i ostale Nebeske knjige jeste tema egzistencijalne stupnjevitosti istina i spoznaja. Da bih ovo pojasnio navest ću primjer. Tevba u vjeri znači traženje oprosta od Uzvišenog Boga zbog počinjenih ružnih djela ili propuštenih obveznih radnji.
Prema tome, pokajanje se izgovara poznatom rečenicom
استغفرالله و ربی و اتوب الیه
Oprosti mi Bože i Gospodaru moj, Tebi ću se vratiti.
Da li je doista ova svijetla rečenica pokajanje? Ne, to nije pokajanje. Pokajanje je racionalna percepcija, ono kajanje zbog neodgojenosti pred Uzvišenim Bogom. Pokajanje znači da čovjek zna da je pogriješio put, a potom donese odluku da se vrati na pravi. Dakle, pokajanje je percepcija neispravnog puta radi rasvjetljenja misaone istine.
Prema tome, pokajanje kao šerijatski i racionalni propis ima tri stepena, a to su:
1. Vanjski,
2. Unutarnji,
3. Unutarni unutarnjeg
Prvi, vanjski stepen je riječ isfigfar i traženje oprosta od Boga koje čovjek izgovara.
Unutarnji stepen je znanje, percepcija i kajanje, a treći stepen je primanje pokajanja od strane Boga, čije posljedice su pokrivanje nedostataka pokajnika i pretvaranje ružnih djela u lijepa.
Ako bi htjeli ova tri stepena definirati terminološki, rekli bismo da je prvi stepen šerijat – iskazivanje pokajanja i izgovaranje rečenice Estagfirullh we etubu ilejhi. Drugi stepen je tarikat odnosno posljedice koje pokajanje nosi sa sobom i pokazuje duhovni put prema Bogu, a treći stepen je hakikat što predstavlja suštinu i osvjedočenje u Božiju milost.
Svi šerijatski propisi poput namaza, posta, hadždža, sadake, znanja ili morala u sebi sadrže ovaj treći stepen. Prema tome, sufije nemaju nešto izvan islama, ali ako tvrde da imaju više ili bolje od islama – to je krivi put. Vjera ima u sebi sve čovjekove duhovne, materijalne, moralne, racionalne i ostale potrebe na najvišoj mogućoj razini.
Ne treba umišljati da su sufije posebna grupa s privilegijama koje ostali muslimani ne mogu doseći, osim kroz njihov put.
Da bi još bolje ovo pojasnili:
Kada pogledamo istinsku filozofiju namaza u časnom Kur’anu nalazimo:
1. Namaz je prisjećanje na Božiju prisutnost
وَأَقِمِ الصَّلَاةَ لِذِكْرِي
i obavljaj namaz, da bi Me se sjećao. (Ta-Ha, 14)
2. Namaz štiti od unutarnjeg zaprljanja
إِنَّ الصَّلَاةَ تَنْهَىٰ عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنكَرِ
Uistinu, namaz odvraća od razvrata i ružnog. (Ankebūt, 45)
3. Namaz je istinska veza između Boga i čovjeka
وَلَذِكْرُ اللَّـهِ أَكْبَرُ
…a sigurno je spominjanje Allaha najveće (Ankebūt, 45)
Namaz je sam po sebi zikr koji se manifestira jezikom klanjača. Baš poput hazreti Ibrahima, koji je želio saznati na koji način Uzvišeni Bog oživljava mrtve. Bog mu se obraća:
قَالَ أَوَلَمْ تُؤْمِن
O Ibrahime, zar ne vjeruješ? (Bekare, 260)
Da, ja imam vjerovanje. Ja znam da Ti sa Svojom apsolutnom Moći i imenom Muhji (Onaj koji daje život) oživljavaš mrtve! Međutim, želim da mi se srce smiri!
Jasno je da se srčano uvjerenje ne može postići izgovaranjem zikra, već je taj smiraj proizvod nekoliko stupnjeva. Na prvom je izgovor riječima, drugi je postojanje tragova tog zikra u čovjekovom biću i treći je osvjedočenje Božije prisutnosti u čitavom postojanju.
Prema tome, trebamo prihvatiti i ispravno percipirati ajete i islamske predaje, kao i praktičnu praksu arifa, da bi stigli do zaključka da su ove tri stvari: šerijat, tarikat i hakikat, jedna jedinstvena zbilja, ali zbilja koja ima tri stepena.
Ako bi to htjeli pojasniti na nekom osjetilnom primjeru, pogledajmo recimo željezo koje stavimo pored vatre. Željezo poprima toplinu, tj. svojstvo vatre. Ako duže vremena bude u vatri, poprima i njenu boju, a ako se jačina topline još više pojača, onda željezo i iznutra poprima boju vatre i na kraju postaje njen dio.
Može se kazati da je toplina ta koja je željezo stepen po stepen mijenjala, da bi na kraju stiglo do same zbilje vatre. Prema tome, ne treba se voditi nazivima, već treba tražiti istinu u kur’anskim ajetima, predajama Poslanika i putu Ehli-bejta. Časni Poslanika, s.a.v.a, je rekao da nema stvari i djela koji sudjeluju u ljudskoj sreći, a da se ne nalaze u časnom Kur’anu i nema toga što remeti čovjeka na usavršavajućem putu, a da Kur’an na to nije upozorio.
Prema tome, ne treba umišljati da su sve sufije na krivom putu, a opet s druge strane ne treba vjerovati da svaka njihova tvrdnja odgovara istini.
Sve treba mjeriti časnim Kur’anom i sunetom Božijeg poslanika.
Ako je potrebno još pojašnjenja, stojimo na usluzi.
prof. Akbar Eydi