I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje; On je milostiv. Selam i svako dobro,dali može tefsir ovog ajeta ,ako je moguće iz sunitski izvora …
1 Odgovor
Esselamu alejkum!
Tumačenje ovog ajeta je opširno i zahtijeva poznavanje cijele priče od početka ajeta:
I kad reče Gospodar tvoj melecima: “Uistinu! Ja sam Taj koji će načiniti na Zemlji halifu.” Rekoše: “Zar ćeš načiniti na njoj onog ko će fesad praviti na njoj i prolivati krv, a mi (Te) slavimo sa hvalom Tvojom i svetost Ti kličemo?” Reče: “Uistinu! Ja znam ono što ne znate.”
Na temelju dublje analize navedenih ajeta i pomoću islamskih predaja, možemo kazati da se tu ne radi samo o pukim riječima koje su upisane na Ploču već o istinskim zbiljama. Između tih istinskih zbilja i hazreti Adema, a.s., postoji veza, kao što postoji između zbilja riječi i Uzvišenog Boga. Znači, te riječi su poveznica između Uzvišenog Boga i hazreti Adema kojima je Bog ukazao milost i blagodat hazreti Ademu. Desetine islamskih predaja u sunijskim i šiijskim zbirkama hadisa potvrđuju ovu istinu. Kao primjer navest ćemo predaju iz tefsira Al-Durr Al-Mansur Dželaluddina Sujutija. Taj veliki sunijski učenjak u spomenutom tefsiru u prvom svesku na 60. stranici piše:
Kada je hazreti Adem počinio ono djelo, podigao je glavu prema nebu i kazao: “O Bože, molim te Muhammedovim pravom, da mi oprostiš!” Potom je Bog Ademu objavio: “Ko je Muhammed?” Adem je u odgovoru kazao: “O Ti, Čije ime je Uzvišeno, kada si me stvorio, podigao sam glavu prema Tvome prijestolju i vidio sam da piše Lā ilāhe illallāh, Muhammed resūlu-llāh, tada sam shvatio da kod Tebe nema uzvišenijeg stvorenja od njega. Ime njegovo si stavio uz ime Svoje.” Potom mu Uzvišeni objavljuje: “O Ademe, on je posljednji poslanik tvoga roda, da njega nema, ne bi ni tebe stvorio.”
Razumijevanjem ajeta i islamskih predaja jasno nam se daje do znanja da su one riječi pokazatelji da na ovom svijetu postoje zbilje koje su dar Uzvišenog Boga Svojim robovima.
Baš kao što se vidi u prirodnom poretku, u kojem se nalazi sve što je potrebno za prirodno materijalno usavršavanje čovjeka, isto tako je i sa skrivenim svijetom, u kojem postoje zbilje i duhovna značenja.
Primjerice, kada čovjek ožedni, ako se njegova žeđ ne ukloni, on umire. Uklanjanje žeđi Bog je položio u karakteristike vode i to vrijedi kako za čovjeka tako i za druga živa bića. Na taj je način osigurano produženje života. Isto je i s ostalim ljudskim potrebama.
Za Božiju blizinu i duhovni život Bog je temeljnim odredio vjerovanje u Božiju jednoću, poslanstvo i proživljenje. Na temelju vjerovanja u Boga, odredio je, primjerice, da namaz bude sredstvo čišćenja od grijeha, post sredstvo udaljavanja od vatre, hadž sredstvo priskrbe duhovnih i materijalnih vrijednosti, sadaka sredstvo čuvanja od životnih nedaća, održavanje rodbinskih veza sredstvo za produženje života i na stotine drugih primjera. Prema tome, Uzvišeni Bog je stvorio ovaj svijet s ciljem a svaka svrsishodna stvar mora biti ujedno i zakonita jer bez zakona i nacrta puta, putnik ne može stići do svog cilja bilo da se radi o duhovnom putniku ili putniku na ovom materijalnom svijetu. Nužnost zakonitosti neke stvari zahtijeva različite dijelove među kojima će postojati interaktivni odnos, ali će se svi kretati jednom jedinstvenom cilju. Poput ptice koja leti gore-dolje. Gore i dolje su suprotnosti, ali te dvije suprotnosti pticu vode ka njezinom cilju.
Oni koji umišljaju da su mnogi ibadeti zapravo mnogoboštvo nisu ispravno shvatili zakone koji vladaju svijetom oslanjajući se samo na vanjštinu riječi a zanemarujući pri tom racionalnu zbilju, Kur'an i islamske predaje.
Neka Uzvišeni Bog sve ljude uputi na pravi put da spoznamo uzvišene spoznaje časnog Kur’ana i islamskih predaja.
Svako dobro!
prof. Akbar Eydi