Esselamu alejkum
Ne znam kako da ispravno formulisem pitanje a da se u potpunosti razumijemo,ali ono sto me zanima i sto me pomalo zbunjuje je pitanje covjekove sudbine.Kazu ono sto je bilo moralo je biti i nije moglo drugacije,i ako ne ide po planu ide po sudbini pa me zanima sta je to sve i do koje je mjere odredjeno.Bilo je slicnih pitanja i odgovora ali mi jos uvijek nije jasno i pomalo me zbunjuju.
Posebno me zanima pitanje covjekovog izbora i sudbine sto se tice braka tj. da li je vec odredjeno,zapisano ko ce se za koga udati,ozeniti i tako to(pa onda kazu za nekog ko je jos sam da ga Allah dz.s. stiti od pogresnog izbora i cuva za onog pravog.)
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum,
Na početku, dozvolite da se zahvalim poštovanom pitaocu jer je svojim pitanjem učinio da budemo u Božijoj milosti, prema riječima časnog Poslanika, s.a.v.a., koji je rekao: “Znanje je riznica blaga, a njen ključ je pitanje, stoga pitajte da bi bili u Božijoj milosti.” Zbog jednog pitanja i odgovora četiri osobe bivaju nagrađene:
1.Pitalac
2. Onaj koji odgovori
3. Slušalac
4. Svi oni koji ih vole
Vezano za sudbinu dozvolite da prvo navedem nekoliko ajeta iz časnog Kur’ana, a potom ćemo razmotriti temu sudbine.
إِنَّ اللّهَ لاَ يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّى يُغَيِّرُواْ مَا بِأَنْفُسِهِمْ
Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. (Er-Ra'd, 11)
إِنَّا هَدَيْنَاهُ السَّبِيلَ إِمَّا شَاكِرًا وَإِمَّا كَفُورًا
Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti. (Insan, 3)
وَقُلِ الْحَقُّ مِن رَّبِّكُمْ فَمَن شَاء فَلْيُؤْمِن وَمَن شَاء فَلْيَكْفُرْ…...
…i reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” (Kehf, 29)
وَأَن لَّيْسَ لِلْإِنسَانِ إِلَّا مَا سَعَى
… i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi. (Nedžm, 39)
Navedeni ajeti i desetine drugih, kao i desetine razumskih dokaza upućuju na jednu zbilju, da je Uzvišeni Bog darovao čovjeku sposobnost, znanje i moć i od njega tražio da vlastitim trudom i sposobnostima uredi svoj život zarad svog spasenja i doborobiti. Uzvišeni Bog je dao čovjeku razum i fitret te mu poslao vjerovjesnike da bi na svom putu snagom izbora odabrao ispravan put i put spasenja. U prvom navedenom ajetu se kaže da Uzvišeni Bog neće izmijeniti sreću jednog naroda, već su ljudi ti koji sami izabiru ili sreću i put usavršavanja ili nesreću.
U drugom navedenom ajetu Uzvišeni Bog jasno kaže da je čovjeku pokazan Pravi put, a on je taj koji će ili biti zahvalan ili nezahvalan. Dakle, čovjeku se poručuje da je u konačnici on taj koji mora odlučiti i izabrati: ili sretan ili nesretan kraj.
U sljedećem navedenom ajetu Poslaniku, s.a.v.a, se obznanjuje da ljudima kaže da je istina došla od Njihova Gospodara, dakle, ono u čemu je sreća i spasenje za njih, ali da su oni ti koji mogu izabrati vjeru i spasenje ili nevjerstvo i nesreću.
Vidimo da nas na ovom putu Uzvišeni Bog nije napustio, već nam je uvijek pokazivao put kroz razum, fitret (praiskonsku prirodu) i vjerovjesnike i tako osiguravao čovjeka da ne zapadne u nesreću.
U navedenom ajetu sure Nedžm se kaže da u konačnici čovjeku pripada ono što vlastitim trudom uradi. Također,u istom ajetu vidimo da je trud i izbor ono što čovjeka određuje dakle čovjek je taj koji gradi svoju budućnost. Čovjek, za razliku od životinja i meleka, mora svoje savršenstvo steći, znači da mora upregnuti svoje Bogom dane potencijale i uz uputu razuma i vjere steći svoje savršenstvo. Na tom putu ulaganja truda Bog nije ostavio čovjeka samog već ga pomaže Svojom milošću i blagonaklonošću, pa stoga obraćajući se Poslaniku, s.a.v.a., Kur'an kaže:
وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ فَلْيَسْتَجِيبُواْ لِي وَلْيُؤْمِنُواْ بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu. (Bekare, 186)
Opseg čovjekovog izbora uključuje i pitanja vezana za Ovaj svijet i materijalni život, kao i život na Onom svijetu.
Čovjek je taj koji može urediti svoj život trudom i on je taj koji svojim trudom i izborom gradi svoj život na Onom svijetu.
U predaji stoji da je u noći Miradža, kada je Poslanik, s.a.v.a., putovao u pratnji meleka Džebraila i prilikom prolaska nebesa stigli su do jednog dijela Dženneta gdje su meleci gradili lijep dvorac. Poslanik, s.a.v.a., vidjevši da meleci malo rade, a malo ne rade upita Džebraila o razlogu takvog postupanja. Hazreti Džibrail mu reče da taj dvorac pripada jednom čovjeku koji živi na Dunjaluku, dok meleci njegovim dobrim djelima grade ovaj dovrac za njega nakon njegove smrti. Posao meleka ovisi o trudu tog čovjeka, kada čini dobra djela ona se podsredstvom meleka pretvaraju u dijelove dvorca, ali kada ne čini dobra djela ni meleci ne grade.
Ova predaja nam govori da čovjek svojim dobrim ili lošim djelima sam gradi Džennet ili Džehennem.
U jednoj drugoj islamskoj predaji koja se prenosi od časnog Poslanika, s.a.v.a., stoji da svakom ko jednom izgovori la illahe ilallah u Dženetu naraste jedno drvo. Jedan od ashaba je rekao: “O Božiji Poslaniče, ako je tako, pa mi sada imamo u Džennetu mnogo vrtova?” Poslanik, s.a.v.a., mu reče da je tako, uz uslov da ih vatra ne sagori, jer svaki grijeh je poput plamena koji je u stanju sagorjeti cijelu šumu.
Kada čitamo o životu vjerovjesnika na Ovom svijetu vidimo da su se oni baš kao i drugi, pa i više, trudili osigurati materijalni život i da nisu po tom pitanju očekivali da im stigne pomoć iz Skrivenog svijeta. Svojim rukama su pravili hljeb i muzli mlijeko.
Časni Poslanik, s.a.v.a., radio je više od ashaba i hranio se plodovima svojih ruku. Imam Ali, a.s., mnogo je radio i plodovima vlastitog rada hranio nemoćne. Načelno, u kulturi vjere islama rad i trud za izgradnju porodičnog života nosi nagradu džihada na Božijem putu. U islamskoj predaji se kaže da je onaj ko se trudi da zadovolji potrebe svoje porodice jednak onome koji se bori na Božijem putu.
Pitanje braka također nije iznimka i ako čovjek u svrhu zajedničkog života ili za očuvanje zajeničkog života mora nešto učiniti, onda ne treba uskraćivati. Čovjek je slobodan u izboru supružnika, ali i obavezan. On se mora truditi da izabere svog budućeg supružnika u granicama šerijata. Naravno da treba, kao i u drugim ovosvjetskim poslovima, tražiti od Uzvišenog Boga da mu u izboru i trudu podari uspjeh.
Nadam se da će vas poštovani pitaoče Uzvišeni Bog u svim fazama života na Ovom i Onom svijetu učiniti uspješnim i podariti vam Svoje najbolje blagodati.
mr. Šahrijar Sulejmani