Zelim da mi objasnite zasto sijje kunu i psuju ashabe naseg Resula(savs).
I zasto se ozlijedjuju na dan asure, kada je ubijen Poslanikov unuk na Karbeli? Nije li to primitivno, svoju djecu cak kada se rodi rezu po glavi i pustaju krv.
Selam.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum,
Poštovani pitaoče, prije nego što poželite saznati odgovor na postavljeno pitanje, u osami postavite jedno pitanje svojoj savjesti i odgovor pripremite za Dan Božije pravde. A to pitanje je sljedeće: Ako vas sve šiije na Sudnjem danu upitaju: “Da li smo mi baš svi pojedinačno posvali Poslanikove ashabe i ponižavali ih?ˮ – šta će biti vaš odgovor? Da li doista znate da su sve šiije, kojih ima više od nekoliko stotina miliona u cijelom svijetu, posvale sve Poslanikove ashabe? Stoga, ne bi bilo loše da pripremite odgovor za Sudnji dan.
Vezano za primjedbu oko samopovređivanja, također ste donijeli sveobuhvatan sud mada šiije, osim jedne male skupine, to ne čine. Fetva šiitskih učenjaka izričito kaže da je spomenuto djelo zabranjeno. Stoga i po ovom pitanju naći ćete se pred Božijim sudom.
Vezano za primitivnost djela
Zar nenošenje hidžaba, pijenje alkohola, rukovanje nemahrema nije primitivnost? Zar nije primitivno sebe smatrati muslimanom, a bez šerijatskog dokaza druge optuživati? Po riječima Kur'ana čovjek vjernik mora koristiti perceptivne moći kao što su oči, uši, srce i razum tako da bez istraživanja ništa ne prihvata, a niti odbacuje:
وَلا تَقفُ ما لَيسَ لَكَ بِهِ عِلمٌ إِنَّ السَّمعَ وَالبَصَرَ وَالفُؤادَ كُلُّ أُولٰئِكَ كانَ عَنهُ مَسئولًا
Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.( Isra, 36)
Uzvišeni Bog dao je čovjeku perceptivne moći da njegovo slijeđenje, vjerovanje, pripisivanje, poricanje i neslijeđenje budu na temelju znanja, svjesnosti i poznavanja. Također, časni Kur'an poziva muslimane da se ustegnu od smutnje i nereda, jer ako do njih dođe oni neće zahvatiti samo počinitelje već i mnogo šire od toga:
فِتْنَةً لا تُصِيبَنَّ الَّذِينَ ظَلَمُوا مِنْكُمْ خَاصَّةً وَاعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِI izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava. (Enfal, 25)
Poštovani, ako doista volite čast islama i snagu muslimana, morate se udaljiti od fitne, stvaranja sukoba i sijanja sjemena neprijateljstva u islamskom umetu. Zar nas Kur'an nije savjetovao po pitanju islamskog duštva da se ako izbije sukob između dvije muslimanske skupine moramo truditi među njima uspostaviti mir i prijateljstvo? Ako jedna skupina nije za mir i nastavlja sukob, onda je dužnost muslimana da brani potlačene sve dok nasilnička skupina ne prihvati Božiji propis. Ovaj jasni kur'anski propis, koji je izložio nekoliko važnih stvari moramo dobro razumijeti i po njemu djelovati, a također ga propagirati i širiti da bi se muslimani upoznali sa svojim šerijatskim, društvenim, moralnim i ljudskim dužnostima kao što su:
a) značaj jedinstva u islamskom umetu
b) odluka o sprečavanju sukoba i prolijevanja krvi među muslimanima
c) doborčinstvo i trud za uspostavljanje mira, prijateljstva i saradnje u cijelom umetu
d) trud za uspostavu pravde i mira u umetu
e) sve navedeno mora biti na temelju znanja i radi općeg dobra
f) Uzvišeni Bog voli one koji podržavaju i provode pravdu
Nakon spomenutog ajeta slijedi ajet koji zabranjuje omalovažavanje, neopravdano pripisivanje ružnih stvari, međusobno nazivanje ružnim imenima i nadimcima, a onoga ko tako čini Kur'an svrstava u nasilnike. Potom slijedi ajet koji zabranjuje sumnjičenja i kaže da su grijeh, zabranjuje ogovaranje i na kraju preoručuje bogobojaznost, što znači poštivanje Božijih zakona i granica. Bilo bi dobro da pogledamo od 9. do 12 ajeta sure Hudžarat i spoznamo svoje dužnosti prema Boga i islamskom društvu kako bi živjeli kao muslimani, umrli kao muslimani i, ako Bog da, kao muslimani stupili na pozornicu Sudnjeg dana i odgovarali za svoja djela. Jer, ne možemo tako olahko uzimati Kur'an i sunet te vjerske propise i očekivati sretan kraj i život u okrilju Božije milosti.
Uzvišeni Bog u 6. ajetu sure Mu'minun obavezao nas je da istražujemo vijesti koje nam stižu od drugih i da bez znanja po njima ne djelujemo jer, ne daj Bože, da na temelju neznanja presuđujemo ljudima, neprijateljujemo s njima ili ih ubijamo, a kasnije nakon istraživanja nam postane jasno da su izvor informacija bili smutljivci i ljudi koji su daleko od puta vjere i ljudskosti.
Ovo sam sve napisao zato da bismo se trudili da nam u govoru, pisanju, izdavaštvu i svemu ostalom Kur'an bude osovina – ako smo muslimani- i da ljudski razgovaramo – ako nismo muslimani. Jer nije moguće dokazati da šiije svoju djecu režu po glavi kada se rode i puštaju im krv, to su kletve i uvrede za koje će u prisustvu Božijem morati odgovarati oni koji prave i šire ovakve informacije.
أَلَیسَ الصُّبْحُ بِقَرِیبٍ
A zar praskozorje nije blizu? (Hud, 81)
Zar su smrt, Sudnji dan i polaganje računa doista daleki i neostvarivi? Ili je jutro za dokaz sunca zbilja bliska?
Svako dobro!