Selam muslimanima,da li osudjujete zlocin Assada nad muslimanima u siriji,odgovrite jasno?i zasto zvanicni Teheran i siitska ulema ne osudjuju,vec naprotiv salju vojsku i dr.pomoc Assadu?
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum
Zasigurno da je zločin – bilo koje osobe ili naroda –za svaku osudu, pa makar se radilo i o zločinu nad životinjom ili prirodom, a da ne govorimo o ljudima.
Časni Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Onaj koji je zadovoljan djelima svog plemena ili naroda, on je saučesnik u tim djelima, bilo da su dobra ili loša.ˮ Stoga, pred Bogom se odričem svih zločina bilo da su od strane Assada ili nekog drugog.
Poštovani pitaoče, ne trebamo selektivno osuđivati zločine, treba osuditi i zločin u Bahrejnu i saudijski vojni pohod, eksplozije i razaranje džamija te ubijanje muslimana za vrijeme namaza u Iraku, ubijanje muslimana u Miamaru, spaljivanje mjesta gdje se održavaju vjenčanja u Afganistanu. Trebamo osuditi sve zločine u Pakistanu, Jemenu, Egiptu, Arabiji, Libiji, Svjevernoj Africi – ne kao zločine protiv muslimana, već protiv islama i svijetle škole Kur'ana, jer oni koji čine te zločine su pravi neprijatelji. A neprijatelji su i oni takozvani muslimani koji uz slogan “Allahu ekberˮ ubijaju, odsijecaju glave i prikazuju razderane dijelova tijela muslimana, slikaju se pored ubijenih tijela ponosno i postavljaju to i promoviraju na youtube–u. Nemaju milosti prema starcima, ženama i djeci i ponašaju se divljački. Kada takve slike odu u svijet, one se sociološki i psihološki analiziraju, da se vidi koji su činioci učinili ljude takvima kakvi jesu. Naravno, odgovor je jasan: slogan “Allahu ekberˮ, “Odlazak u Džennetˮ i razni drugi slogani koje koriste. Prema tome, sva krivica i grijeh spada na islam, pa prema zapadnom gledištu korijen islama treba sasjeći i umjesto toga uspostaviti zapadnu liberalnu demokratiju, da ona u okrilju ljubavi i samilosti te ljudskih prava – što su naravno sve lažni slogani, ali nažalost uz medijsku moć su nametnuti ljudima – učini da ljudsko društvo živi u miru, stabilnosti i psihičkom spokoju.
Trebamo znati da je Egipat jedna od najponosnijih islamskih zemalja u pogledu povijesti civilizacije, a pogledajte šta je snašlo ovu zemlju. Svaki dan milioni muslimana izlaze na ulice da bi branili jedan slogan, trpe ubijanja, zatvaranja i ranjavanja, financijska tržišta su im paralizirana i sve to zbog sukoba. Sukobljenim stranama zapad prodaje oružje svjetskih kompanija po visokim cijenama i u najkraćem mogućem roku u ime odbrane demokratije u svoje ruke uzimaju sudbinu muslimanske vjere, kulture, ekonomije, politike, oblačenja, umjetnosti, morala i po riječima hazreti Alija:
فَإِنَّ هَذَا اَلدِّينَ قَدْ كَانَ أَسِيراً فِي أَيْدِي اَلْأَشْرَارِ
“Ova uzvišena vjera biva zarobljena u rukama zlikovaca.ˮ
Da li se ikada dogodilo da kur'anske ajete pažljivo čitamo i čvrsto odlučimo djelovati po njima ili im ne pridajemo dovoljnu pažnju?
وَأَطِيعُواْ اللّهَ وَرَسُولَهُ وَلاَ تَنَازَعُواْ فَتَفْشَلُواْ وَتَذْهَبَ رِيحُكُمْ وَاصْبِرُواْ إِنَّ اللّهَ مَعَ الصَّابِرِينَ
i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih. (Enfal, 46)
Jasno je da se ovo slijeđenje odnosi na djela, a ne na neki misaoni pojam. Da li bi doista da je Poslanik danas među nama dozvolio da muslimani tako međusobno nasrću na živote jedni drugima te da obraz, imovinu i ekonomiju islamskih zemalja daju u ruke neprijatelju? Pa hajde da slijedimo Boga i Poslanika i ostavimo se međusobnih sukoba , da ne siječemo korijen radi očuvanja samo jedne grane. Međusobno se ne sukobljavajmo te tačke razilaženja ne iskorištavajmo radi stvaranja sukoba i ratovanja jer “prepiranjeˮ kako kaže ajet slabi borbeni duh i u konačnici slabost ponosa odnosi nadu u pobjedu nad neprijateljem, pa pred njim nismo ni značajni ni jaki. Oni će na kraju pobijediti. “Strpite seˮ – i u odnosu na neprijatelja i na nesuvisle riječi u vlastitim redovima, jer Uzvišeni Bog je uz strpljive.
وَلا تَكُونُوا كَالَّذينَ خَرَجُوا مِنْ دِيارِهِمْ بَطَرا وَرِئاءَ النّاسِ
I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od Allahova puta odvraćali. A Allah dobro zna ono što oni rade.(Enfal, 47)
Da li smo razmišljavi o ovom ajetu i uvidjeli svoju obavezu da moramo slijediti Boga, a spriječiti sukobe, iako sva razmišljanja i osobe nisu u skladu s nama?
Od 44. do 46. ajeta spomenute sure izlaže se šest Božijih naredbi vezanih za ratovanje i svih šest naredbi su se poštovale u ratovima Božijeg Poslanika i njegovih drugova. Tajna njihovih pobjeda ležala je upravo u ovih šest naredbi koje su se provodile u djelo:
1. Čvrstina i istrajnost na svim brobenim poljima,
2. Sjećanje na Boga, na način da to sjećanje obuzme čitavo njihovo biće,
3. Poslušnost kada je riječ o Božijim i Poslanikovim naredbama. Ono što je Poslanik rekao, to se u djelo provodilo. Vidimo da u Bici na Uhudu skupina strijelaca nije poslušala Poslanikove riječi i suprotno Poslanikovoj naredbi napustila svoje položaje, pa je sva ona šteta i snašla islam i muslimane i izvanjski gledano neprijatelj je pobijedio.
4. Nesukobljavanje – zasigurno preduvjet za svađu je razilaženje u gledištima, što bi u konačnici ishodilo mnogim sukobima – ali budući da su prihvatali da je posljednja riječ Poslanikova odustajali bi od svojih gledišta.
5. Izostanak oholosti i pretjeranog i nelogičnog veselja koje je daleko od islamskog morala – dakle niti za vrijeme rata, ni na početku, a niti na kraju nakon pobjede neprijatelja. Znači nikada nije bilo oholosti ili pretjeranog veselja kod Poslanikovih drugova, jer njihov odlazak u rat, ratovanje i pobjeda bili su zarad Boga i Njegovog Poslanika, a ne radi ličnih koristi i želja.
6. Ne sprečavati put ka Bogu
Znači, ako neko na bojnom polju osjeti da neko drugi želi čuti o islamu, ne treba reagirati na način da optužuje za licemjerstvo i prevaru, već treba dozvoliti da muslimanima kaže šta ima u prisustvu Božijeg Poslanika. Ako na svoje pitanje dobije odgovor koji prihvati postaje musliman, u suprotnom ne treba ga ni zarobiti ni ubiti već ga vratiti njegovoj vojsci, pa ako nastavi ratovati s njime će se postupati kao i sa svim ostalim neprijateljskim vojnicima.
Ne postoji vjerska škola i promišljanje koje do te mjere daje slobodu ljudima kao što je islam.
Pogledajmo 6. ajet sure Tevbe;
وَإِنْ أَحَدٌ مِنَ الْمُشْرِكِينَ اسْتَجَارَكَ فَأَجِرْهُ حَتَّى يَسْمَعَ كَلامَ اللَّهِ ثُمَّ أَبْلِغْهُ مَأْمَنَهُ ذَلِكَ بِأَنَّهُمْ قَوْمٌ لا يَعْلَمُونَ
Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega, jer oni pripadaju narodu koji ne zna.
Cilj islama nije ubijanje ni širenje teritorija i uvjerenja, već je cilj uputa, osvješćavanje i stizanje ljudi do sreće. Islamski ratovi su samo iz nužnosti i prisile. Znači ili je neprijatelj napao, pa je Poslanik naredio da se brane ili je neprijatelj napravio prepreku da se Božiji propis objavi i prenese ljudima. Ova naredba je vidljiva u potpunosti u ajetima o džihadu i Poslanikovim ratovima, kao što je ajet:
أُذِنَ لِلَّذِینَ یُقَاتَلُونَ بِأَنَّهُمْ ظُلِمُوا
Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini (Hadž, 39)
Znači, prvo je neprijatelj učino nasilje muslimanima, ili;
فَالَّذِينَ هَاجَرُوا وَأُخْرِجُوا مِنْ دِيَارِهِمْ وَأُوذُوا فِي سَبِيلِي
Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni (Ali Imran, 195) – oni se mogu braniti.
Prema tome, temeljni cilj islama nikada nije rat.
Još jednom pažljivo pročitajmo ajete od 102. do 105. sure Ali Imran i razmislimo o njima, sprovedimo ih u djelo radi vlastite sreće.
1. Obraća se vjernicima (يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا).
2. Poštivanje takvaluka – objekte takvaluka treba ispravno prepoznati da ne dođe do zastranjenja.
3. Ne umrijeti osim u stanju pokornosti Božijoj i Poslanikovoj naredbi
4. Držati se Božijeg Poslanika
Jasno je da se ovo držanje odnosi na Kur'an i vjerodostojan Poslanikov sunnet, držanje za njih znači djelovanje prema Božijoj naredbi, što je i put čovjekove sreće. Jer jedino djelovanje i razumijevanje čovjeka čuva od iskrivljenja i nesreće.
5. Sprečavanje razilaženja i sukoba i razodra
Sukobi su činioci koji slabe osjećaj bratstva, suosjećanja, samilosti, što za ishod ima slabljenje moći i pobjedu neprijatelja.
6. Prisjećanja bolne prošlosti
Podsjećanje na prošlot čovjek osvještava, a koliko smo samo mi muslimani kroz povijest bili izloženi napadima neprijatelja i ubijanjima. Ne trebamo zaboraviti povijest Andaluzije, križarskih ratova, komunista, razaranja džamija, sprečavanja klanjanja namaza i nošenja hidžaba i sve ostale ratove.
7. Blagodati bratstva
Uzvišeni Bog nas je nazvao braćom po islamu i naša srca međusobno smekšao, uspostavio je ljubav i prijateljstvo u našim dušama, a opet ima toliko neprijateljstva, ubijanja i ratovanja kojima smo svjedočili.
8. Na ivici Džehenema
Svi bi mi da nije bilo islama bili dio onih ljudi bez porijekla i pred provalijom grijeha, zločina, izdaje, krađe, ubijanja ljudi, silovanja. Pa kada smo blagodaću islama pronašli spas, ne trebamo se ponovo vraćati u džahilijet i birati tu (ne)kulturu.
9.Ne budimo kao drugi
Časni Kuran kaže: Mnogo ljudi i naroda koji su imali nebeske knjige znali su Božije propise, ali radili su suprotno i podijelili se te postali neprijateljske skupine i samim time na sebe navukli bolnu kaznu. Da, to je Božiji zakon i nije svojstven samo drugima, već je za sve narode i zajednice, pa bili oni i islamski – ako tako budemo postupali čeka nas bolna patnja.
Poštovani pitaoče, koju goru kaznu je danas moguće zamisliti od smutnje, nereda, prolijevanja krvi, ubijanja, porobljavanja, zatvaranja, gladi, nesigurnosti, zaostalosti u nauci, industriji i tehnologiji islamskog društva?
Ljudski kapital koje se ogledao u milionima mladih muslimana polako odlazi, dio na bojnim poljima ratuje, dio iza internetskih stranica sudjeluje u međusobnom psovanju, prijetnjama, širenju strašnih filmova i klipova, pa zar to nije velika ljudska nesreća i tuga?
Zar nije svo ovo silno trošenje na vojnu opremu za suzbijanje, zastrašivanje i pokazivanje moći svake skupine muslimana protiv druge, i svake islamske zemlja u odnosu na drugu šteta i ekonomska zaostalost? Ako nije, što je onda? Sjednimo i razmislimo!
10. Da, vi ste od najboljih koji su se pojavili!
Ovo bivanje najboljim nije bez ikakvih uslova, već je uvjetovano slijeđenjem Boga i Njegovog Poslanika, provođenjem vjerskih propisa i zakona, jedinstvom i suzdržavanjem od sukoba, prijateljstvom i samilošću, naučnim zalaganjem i trudom te popravljanjem ekonomskog stanja islamskog društva, naređivanjem dobra, a odvraćanjem od zla koje se temelji na Kur'anu i sunnetu te udaljavanjem od bilo koje krajnosti i stotinama drugih islamskih propisa gdje svaki rješava dio problema islamskog društva te ima temeljnu ulogu u stvaranju civilizacije, moći i vjerske časti.
U nadi da ćemo se udaljiti od jednostranog suda, skučenosti i naučno neutemeljene analize te neuke prijatelje od braće i sestara muslimana uputiti na ispravni put te biti svjesni prevare i obmane neprijatelja u vidu lijepih pojmova poput demokratije, slobode, ljudskih prava, civilizacije, rata protiv terorizma i slično.