Esselamu alejkum. U par odgovora ste pricali o ropstvu u islamu. Ali ipak neke stvari su ostale nejasne. Kao npr. Ako su muslimani zarobljavali te zene protiv njihove volje,da li su ih prisilno i uzimali za zene i imali odnos s njima? Sta ako zarobljenica nije zeljela da ima odnos s nekim od muslimana? Ako neko nekoga prisili na brak i na odnos zar to nije silovanje. drugo, znaci musliman nije mogao imati odnos s robinjom prije isteka iddeta a poslije toga je mogao i bez serijatskog braka? da li su te zarobljenice imale ikakvog izbora,ili se s njima postupalo kao sa predmetima.. udavali su ih,i imali odnos njima kako su htjeli protiv njihove volje?…Zar su one zarobljavanjem prestajale imati pravo da se usprotive ako ih neko siluje?
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum
Poštovani pitaoče, zahvaljujem se što ste pročitali odgovor i što imate novih pitanja vezanih za neke njegove stavke.
Ako se rasprave analiziraju argumentovano – a cilj svega toga jeste rasvjetljavanje istine – onda će čovjek sigurno, na temelju zakona zbiljskog poretka i Božijeg stvaranja, stići do svog cilja. U svrhu boljeg razumijevanja navest ću u uvodu nekoliko stvari u korist daljenje rasprave.
1. Ispravno poimanje zarobljenika
U islamu, vjerovanja i razmišljanja su slobodna onoliko koliko to potvrđuje Kur'an. Ako jedna skupina mnogobožaca koja je prekršila sporazum i koja je u ratu sa muslimanima poželi razgovarati, treba im dati priliku i na sigurnom mjestu pristupiti raspravi. Ako posatnu zadovoljni odgovorima i prekinu ratovanje ili postanu muslimani, onda s njima više neće biti nevolja. Ali, ako ne budu zadovoljni i donesu odluku o nastavku ratovanja onda ih oprezno treba vratiti do njihovog tabora – onog tabora iz kojeg ratuju protiv muslimana – i ako nastave sudjelovati u tom ratu imaju status poput ostali sudionika u ratu protiv muslimana. Spomenuto pravilo iznosi se u 6.ajetu sure Tevba. Zanimljivo je da se na kraju ajeta kaže kako oni iz neznanja ratuju protiv islama, jer da znaju vidjeli bi da je islam sreća za sve. Poštovani pitaoče, kada islam do te mjere daje vrijednost čovjeku i njegovoj slobodi, znanju, miru i društvenoj sigurnosti, da li možemo reći kako ova škola ima nasline i neljudske propise?
2. Preporuke vjere koje se tiču žena
Činjenica je da ako čovjek nepristrano sagleda propise, zakone i preporuke poštovanja prema ženi u islamu bez ikakve sumnje uvjerit će se da niti jedna misaona škola nema društvene zakone do te mjere humane i moralne, a istovremeno i opravdane. Posebno obratite pažnju na preporuke u vjerskim zakonima i metodu časnog Poslanika, s.a.v.a., i njegovih velikih drugova vezanu za zarobljenike, a posebno žene, djecu, stare i nemoćne.
3. Oslobađanje zarobljenika uz uvjet podučavanja
Jedan od propisa islama i Poslanika, s.a.v.a., bio je sljedeći: ukoliko je zarobljenik učen, od njega bi se tražilo da poduči deset muslimana pisanju i čitanju i nakon toga bivao bi slobodan i mogao je otići gdje god želi ili ostati u islamskoj zajednici. Ovaj propis se odnosi i na muške i na ženske zarobljenike.
4. Ko su zarobljenici?Trebamo obratiti pažnju da su zarobljenici znanjem i svjesno ušli u rat radi uništenja islamske zajednice, pa prema tome, zar njihov napad i ratovanje nisu zločin? To ne smatrate zločinom, a njihovo prisiljavanje na brak držite zločinom? Ovo je doista neprevedno. Ako propise braka i bračno pravo uzmemo iz vjere, ne samo da to nećemo smatrati napadom na prava drugih već vrstom ljubaznog služenja čovjeku. Po islamskom zakonu, muškarac nema pravo svoju suprugu prisiliti na bilo kakav oblik rada u kući ili izvan nje, čak niti na dojenje zajedničkog djeteta. Muškarac je obavezan osigurati život svojoj suprizi u mjeri u kojoj nalaže tradicija i običajnost, uz dužno poštovanje i mora snositi troškove njezine ishrane, odijevanja, stanovanja i ostalih društvenih potreba. Ako žena koja je zarobljena, a koju se terminološki naziva i “robinja” rodi dijete i otac djeteta nju pokloni djetetu (što je bio običaj kod Arapa) ona postaje slobodna i sa nje se skida epitet “robinje” te može živjeti kao i druge slobodne žene.
5. Odnos bez šerijatskog vjenčanja
Poštovani pitaoče, na temlju kojih izvora tvrdite da muškarac može stupiti u intimni odnos sa ženom kojoj nije istekao iddet ili s kojom nema bračni ugovor? Pitanje i primjedba imaju naučnu vrijednost kada je tema o kojoj se postavlja pitanje ili na koju se prigovara stvarna. Poštovani, navedite nam svoje izvore, kako bi vam na temlju njih ponudili odgovor. Zasigurno islam ne dopušta nikakavu vrstu spolnih odnosa između muškarca i žene ako njihova veza nije ugovorena zakonskim šerijatskim ugovorom. Naravno, postoji mogućnost da se ugovori međusobno razlikuju, kao što je to slučaj prilikom trgovine. U islamskim, a i u međunarodnim zakonima koji se tiču roba i cijena moraju biti jasni, kao i kupac i prodavač i sve se to mora zakonski zabilježiti. U nekim slučajevima, da bi se olakšao posao, mijenja se oblik poslovanja i samim uzimanjem robe koja ima označenu cijenu i davanjem novca za nju te uzimanjem novca od strane prodavača smatra se da je ugovor obavljen. Ovaj metod, u biti, po zakonu zamjenjuje pisani ugovor između kupca i prodavača. Ponekad je moguće da neko djelo zamijeni ugovor, ali bez šerijatskog i zakonskog vjenčanja nije moguće stupiti u odnos.
6. Islam i islamsko pridavanje vrijednosti bićimaIslam kaže: Ako neko bez razumnog razloga otkine granu sa drveta u praku ili u prirodi, kao da je otkinuo krilo meleku – jer to drvo ima pravo na život i to drvo je neupitno pravo svih ljudi. Ako se islam tako ophodi prema grani drveta, kako bi dozvolio da se prema ženi koja je zarobljena odnosi kao prema nekoj stvari? Da ste upoznati sa uvjetima rata u islamu, nikada vam se u glavi ne bi pojavile takve nedoumice.
Posljednja stvar: Poštovani pitaoče, potrebno je da se upoznate sa islamskim pravima i građanskim zakonima kako bi uvidjeli njihove vrijednosti. Vlast u ime islama nije isto što i islamska vlast, jednako kao što musliman nije isto što i islam. Sigurno da se ponašanje mnogih sljedbenika božaskih vjera razlikuje od prakse i preporuka Božijih poslanika. Pa prema tome, islam treba upoznavati iz osnovnih i povjerljivih izvora, a ne iz pristranih primjedbi ili djela muslimana.