selam alekum jasam vec dugo u tarikatu sufisko red abdul kadir gelani ma procitao sam sve njegove knjige on pripada habelisko mesebu kako molivas takav evlija da pripada habelisko mesebu kad je nacisti najasni meseb dzaferi sadik (as)loza muhamedova (as) obijasnimi molivas molivas molivas u ime alaha
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh
U vezi sa vašim pitanjem i dobrim zapažanjima koja se tiču ove tematike treba sagledati nekoliko stvari te u okviru njih možemo donijeti jedno univerzalno načelo koje će biti korisno prilikom odgovora na ovakvu vrstu pitanja i sumnji.
1. Jednakost imana i pokoravanja
Časni Kur'an u suri Muhammed u drugom ajetu kaže:
وَالَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَآمَنُوا بِمَا نُزِّلَ عَلَىٰ مُحَمَّدٍ وَهُوَ الْحَقُّ مِن رَّبِّهِمْ ۙ كَفَّرَعَنْهُمْ سَيِّئَاتِهِمْ وَأَصْلَحَ بَالَهُمْ
A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preko hrđavih postupaka njihovih preći i prilike njihove će poboljšati,
Dakle, kao prvo – oni koji vjeruju, svoje vjerovanje spoje sa dobrim djelima – kao drugo, povjeruju u ono što je objavljeno poslaniku Muhammedu, s.a.v.a – kao treće i kao četvrto za sve ono što mu je objavljeno smatraju da je od Boga: takvim ljudima će Uzvišeni Bog pokriti ružne postupke, odredit će im sretan kraj i podariti vječnu sreću.
U gore navedenom ajetu nalazi se nekoliko vrlo poučnih tačaka na koje treba obratiti pažnju
a) za procjenu svakog čovjeka i osobe koja sebe naziva muslimanom temeljna vrijednost i osnova islama jesu vjera u Boga i dobra djela.
b) vjerovanje u časnog poslanika Muhammeda, mir Božiji neka je s njim! Vjerovanje u Poslanika ponekad je u vrlo detaljnom obliku, a ponekad vrlo općenito ,dok Uzvišeni Bog prihvata oba spomenuta načina – znači da svi ljudi ne mogu biti tumači Kur'ana ili imati dovoljno znanja i upućenosti u islamske i kur'anske nauke jer,uopćeno, život čovjeka to ne dozvoljava. Dakle, ako osoba povjeruje u Poslanika zbog njegova poslanstva i kaže: “Bože ,prihvatam sve ono što je objavljeno Poslaniku i sve ono što je on ljudima obznanio, a odbijam sve ono od čega je odvraćao ljude i što je zabranjivao, iako sve to ne poznajem u detalje.” Takva uopćena vjera je čovjeku dovoljna da mu Bog Uzvišeni oprosti i pokrije njegova loša djela te da mu podari sretan kraj.
c) držati istinitim sve Poslanikove zapovjedi
Treća stvar na koju Uzvišeni Bog ukazuje i koju postavlja kao uvjet za oprost grijeha i sretan kraj jeste to da čitav Poslanikov govor, zakone i propise (iako se pojedini ne spominuju u Kur'anu) drži ispravnim i od strane Boga upućenim, jer sam Kur'an to potvrđuje. Pa tako Poslanikove misli, vjeru, moral, osobine duše, govor, šutnju, djela i ophođenje drži jednakim Objavi.
وَمَا يَنطِقُ عَنِ الْهَوَى إِنْ هُوَ إِلَّا وَحْيٌ يُوحَى
On ne govori po hiru svome to je samo objava koja mu se obznanjuje (Nedžm, 2,3)
Riječ notq u ajetu je općenitiji pojam od lijepog govora, jer čovjekovo ophođenje je presudno u odnosu na njegov govor. Dakle, moral mu ima istu presudu kao i govor. Pa, stoga, Poslanikov govor, šutnja kao i ponašanje jesu za nas dokaz na koji se čovjek može pozvati na Sudnjem danu i reći Gospodaru: “Budući da je Poslanik postupao tako i ja sam postupio isto.” Dakle, ovo je vrlo važno i treba ga tako i prihvatiti.
2. Uputa u konačnici
Časni Kur'an kaže:
وَالَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا ۚ وَإِنَّ اللَّـهَ لَمَعَ الْمُحْسِنِي
One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine! (Ankebut, 69)
Dakle, Uzvišeni Bog neće ih odbaciti, već će ih iz tmina izvesti na svjetlo. Moguće je da se ovo dogodi i nekoliko trenutaka prije smrti jer takvih primjera imamo mnogu u povijesti islama, a navođenje svih tih primjera zahtijevalo bi mnogo prostora. Pa, stoga, ljudi koji su iskreni i vjernici zasigurno su pod upravom i uputom Uzvišenog Boga i kada god Gospodar uvidi da je vrijeme uvodi ih na taj put koji vole On i Njegov poslanik.
3. Greška u objektivnim primjerima nije važna
Iz predaja, ajeta i cjelokupne logike islama jasno se vidi da se mjerilo procjene upute i zalutalnosti pa i upute u konačnici nalazi unutar čovjeka a ne izvan njega. Pojašnjenje: Ponekad pojedinci vole istinu i traže je, klone se neistine, ali griješe u određivanju izvanjskog objekta istine, takvi ljudi zasigurno će biti obuhvaćeni Božijom milošću. Stoga, mnogi koji čak i nisu prihvatili islamsku školu učenja i to ne zbog inata ili tvrdoglavosti naspram istine, već iz neznanja i njih će u konačnici obuhvatiti milost Božija jer su voljeli istinu, a klonili se neistine, iako su u određivanju objektivnog primjera istine griješili i nisu znali ispravni put. Dakle, postoji razlika između onih koji vole neistinu, ali umišljaju da je to istina ili istinu vide neprijateljem umišljajući da je to neistina, sa onima koji vole neistinu u vidu neistine, a ne vole istinu u vidu istine. U Stazi rječitosti se kaže da postoji razlika između osoba koje tragaju za istinom, ali se nađu na putu neistine i osoba koje od samog početka slijede neistinu. Pa, stoga, samo Uzvišeni Bog obaviješten je o nutrinama, motivima i namjerama čovjeka i zna kraj svakog ponaosob.
4. Povijesna pritiješnjnost sljedbenika Ehli-bejta
Ako pogledamo povijest, vidimo pritiješnjenost imama Ehli –bejta i njihovih sljedbenika od strane vlasti Beni umejja i Beni Abbasa i dovoljno je to što znamo da niti jedan imam Ehli-bejta nije preselio prirodnom smrću, već su ili postali šehidi ili su otrovani u zatvoru. Iz istog razloga mnogi učenjaci i vjerski znalci ne usude se javno ispoljavati ljubav prema Ehli-bejtu pa se ne može sa sigurnošću tvrditi da oni koji izvanjski nisu slijedili Imame Ehli –bejta da su tako osjećali i u sebi. Kao dokaz navest ću nekoliko primjera predaja od strane velikana Ehli-sunneta vezano za Ehli-bejt.
a) Omer, drugi halifa, kaže: “Ali ima tri vrline, koje kada bi ja imao više bi za mene vrijedile od deva crvene dlake. Prva: žena poput hazreti Fatime; Druga: Poslanik je zatvorio vrata prema mesdžidu svih kuća osim kuće hazreti Alija i treća: Poslanik je dan prije bitke na Hajberu rekao: ‘Sutra ću zastavu dati u ruke onoga kojeg voli Bog i Njegov poslanik, a i on voli Boga i Njegova Poslanika’, sutradan je zastavu dao u ruke hazreti Alija.” (Musnede Ahmed Hanbel, svz. 7, str. 21 i Mostedrakul Sahihejn, svz. 3, str. 125)
b) Također, Omer je rekao: “Ovosvjetske žene su nemoćne da rode nekog kao što je hazreti Ali.” (El-Monaqeb, str. 89)
c)Ahmed ibn Hanbel kaže: “One vrline i vrijednosti koje su ispravnim lancem prenosioca posvjedočene za Alija nema ih niti jedan drugi ashab.” (El-Monaqebe Ahmed, str. 162)
Smisao ovih predaja, kojih ima na stotine, jeste da velikani islamskih učenjaka, uključujući šije i sunije, priznaju vrline Ehli-bejta i također ih vole i smatraju istaknutima, tj. onima koji su na putu utvrđivanja istine i obrane islama, Kur'ana i Poslanikovog sunneta žrtvovali svoje duše, ali i pored toga ti učenjaci zbog straha od vladajućih elita nisu se usudili javno govoriti o vrlinama Ehli-bejta. Treba napraviti razliku između vjerskih učenjaka , uključujući sve islamske škole učenja, i osoba koje su u ime vjere vladale i stvorile vladavine koje su oporukom prenosili na svoje potomke i plemena.
5. Neovisnost u razmišljanju
Jedna od očitosti Kur'ana i Sunneta jeste da mi moramo slijediti argument i dokaz, a ne nešto drugo. U predaji se kaže: ako se vjera čovjeka oslanja na Božiju knjigu i Poslanikov sunnet, onda je niti jedna fitna, smutnja i protivrječnost ne mogu otrgnuti, iako ta smutnja može planine s mjesta pomjeriti, ali ako se čovjekova vjera oslanja na pojedince društva onda će je zasigurno jednog dana napustiti. Pa prema tome, mi moramo na temelju dokaza i argumenta poznavati Kur'an, pronaći puteve kur'anske upute, shvatiti Poslanikov sunnet te ga usporediti sa Kur'anom i razumom kako bismo raspoznali ispravni od neispravnog puta. Kada čovjek ima argument i razumije Kur'an te logikom vjere upozna Poslanikov sunnet onda neće strahovati naspram onog što drugi vjeruju. Niko i ni pod ikakvim uvjetima ne treba tako razmišljati da zato što neka osoba, pa makar bila i velikan, pripada nekom mezhebu da je to razlog istinitosti tog mezheba ili ako nije pripadnik neke škole učenja da je ta škola učenja neistinita. Takva razmišljanja nisu vjerska, takav metod ne priznaju Kur'an i razum a ni zdrava ljudska priroda (fitret).
Posljednja stvar:
Ono čime se islam i Kur'an najviše ponose jeste upravo slobodno razmišljanje i slijeđenje dokaza do te mjere da velikan filozofije Ibn Sina kaže: “Ako je čovjek navikao da prihvata bez dokaza ili poriče bez dokaza, onda je on u biti izašao iz svoje primordijalne prirode, a islam je došao da bi te ljudske prirode uz pomoć njega doživjele procvat.” Dakle, uvijek moramo slijedit argument i dokaz, a ne pojedince i osobe. Uz to što poštujemo sve islamske škole učenja i sve islamske ličnosti od početka islama do danas, nikada bez dokaza nismo nikog prihvatili ili nekog porekli, niti koga omalovažavamo, jer svako nekim putem ide prema Bogu pa voli i trudi se braniti istinu. Božija milost je općenita i nadamo se da će obuhvati sve nas.
Es-selamu alejku mve rahmetullahi ve beraktuh