Es-selamu alejkum,slao sam ovo pitanje ali mislim da vam nije stiglo,pa ako jeste,halalite sto duplam,ali mi treba za istrazivanje jedno.Da li sa islamskog aspekta i gledista zivotinje imaju razum i zagrobni zivot.Hvala i es-selamu alejkum.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh
Ovo pitanje je tema koja zahtijeva jedan poseban studij, koji bismo mogli nazvati kur’ansko ili vjersko istraživanje, a moguće ga je razmatrati i kao naučno i filozofsko istraživanje. Uz to, treba napraviti razliku između razuma i života nakon smrti u značenju sakupljanja ljudi na Sudnjem danu. Jer svako ovo pitanje ima sebi svojstvene teme i različita sredstva i metode istraživanja. Ali ukratko, kur'anskim i filozofskim povezivanjem razmotrit ćemo ovu temu u nadi da će biti korisno.
Kur’an kaže:
Riječ (دَابَّةٍ) dabbe znači polahko koračati, a (طَائِرٍ) ta’ir životinja koja leti nebom. Iz ova dva primjera postaje jasno da se žele obuhvatiti sva živa bića koja osjećaju, jer dabbe predstavlja donju stranu, a ta’ir onu gornju i bržu, ili drugim riječima – ne postoji životinja na zemlji ili u zraku, a da nije obuhvaćena ukupnim propisima i zakonima. Ovdje bi trebalo pojasniti što je cilj ovog uspoređivanja.
• Zasigurno, sličnost između kopnenih životinja (onih koje se kreću po zemlji i onih koje lete) sa čovjekom nije samo sa aspekta mnoštva i brojnosti, već među njima postoji jedan sveobuhvatni cilj koji slijede – primjerice: društveni život čovjeka.
• Opet, sličnost njihova nije samo u tome što su oni posebna vrsta koja se množi, razmnožava, hrani, stanuje, kao ni sličnost po mnogim drugim društvenim aspektima, već je sadržana u rečenici – i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim. Ili drugim riječima, oni se također vraćaju svom Gospodaru dok u tom povratku opet leži posebni cilj. Dakle i životinje će se sakupljati pred Bogom.
Pitanje: Ovdje se postavlja pitanje što je mjerilo sakupljanja i povratka Bogu? Odgovor: Upravo ona vrsta života koja uključuje svjesnost i volju te otvara čovjeku put ka sreći ili nesreći. Svaki čovjek po svojoj iskonskoj prirodi prihvata dvije osnove. Ukoliko ih sprovede u djelo, sigurno će biti sretan – u suprotnom, biće mu zahvata nesreća. Radi se o sljedeća dva načela (osnove):
• Težnja ka istini i istrajnost na njoj
• Odbojnost prema ugnjetavanju i ustajnost u tome
Ova dva načela temelji su čovjekova života i niti jednom čovjeku na temelju njegovog bitka (esencije) nisu nepoznata ova načela. U Božijoj vjeri i pozivu svih poslanika nalazi se detaljno opisivanje objektivnih primjera ova dva načela.
Razmišljanje o životinjama
Ako čovjek analizira život životinja na temelju iskustva i eksperimentalnih nauka, te na temelju opažanja i filozofskih izvora, doći će do nekoliko činjenica čiji skup ga može voditi do odgovora na traženo pitanje:
• Životinje posjeduju stav te individualno i društveno uvjerenje.
Dokaz za ovo leži u tome da životinje imaju pokrete i postupke vezane za vlastiti opstanak vrste i sprječavanje izumiranja i nestanka. Upravo zbog toga imaju sklonost prema hrani, združivanju suprotnih spolova, spolnom odnosu, a isto tako imaju plan kako da sačuvaju svoje potomke od neprijatelja, te plan kako da unište neprijatelja. Također, vode računa o zalihama hrane, gradnji jazbine ili gnijezda, prijateljstvu s životinjama koje ne predstavljaju prijetnju njihovim životima, klone se opasnih životinja i mnogi drugi primjeri, a sve to potječe od toga da i oni imaju jedan niz stavova i posebnih uvjerenja koje pokušavaju očuvati.
• Postizanje životnog cilja
Životinje, da bi osigurale svoje potrebe i potrebe svojih potomaka, ulažu začuđujuće napore, primjerice, pronalaze partnera, priskrbljuju koristi i brane se od štete, love, biježe od neprijatelja i dr. Koriste se takvim lukavštinama da ni današnji napredni čovjek ne razumije tajne tog uspjeha. Životinje poput mrava, pčela, termita i sličnih životinja imaju začuđujuće civilizacije, suptilnosti u obavljanju poslova i upravljanja životom koje današnji čovjek nije uspio sebi priskrbiti i upotrijebiti.
• Raspoznavanje dobrog od lošeg
Životinje se ustežu od loše hrane i imaju sklonost prema hrani koja im se sviđa, osjećaju ljubav, a isto tako i mržnju i odbojnost, dakle, prinudno razumiju značenje pravde i nepravde, neki od njih su poslušni dok su neki tvrdoglavi. Ponekad stoje jedni uz druge, a ponekad jedni s drugima ratuju. Među njima postoji saradnja, a postoji i neslaganje. Ovo se dešava u jednoj jedinstvenoj vrsti, recimo, između dva ovna, ili dva konja, a također i između dvije vrste kao što je to između vukova i ovaca. Sve navedeno je pokazatelj da oni posjeduju mjerilo za raspoznavanje dobrog od lošeg, prijatelja od neprijatelja, dobrote od zloće, saputništva od neslaganja.
Zaključak:
Ako postoje mjerila i kriteriji ovakve vrste onda postoji i knjiga i obračun. Dakle, životinje baš kao i ljudi, imaju sakupljanje na Sudnjem danu i moraju položiti račun za svoja djela u skladu sa vlastitim stavovima i uvjerenjima. Isto tako, pokupit će nagradu koja će ovisiti o urađenim djelima u skladu sa uvjerenjem i stavovima jer Kur’an kaže:
Sakupljanje na Sudnjem danu je upravo pitanje neprijateljstva i vraćanja prava onima čija su prava pogažena, kao i kazna nasilnicima i prekršiteljima zakona. S druge strane, u filozofiji je dokazano da sve što je stvoreno i što je obuklo odjeću postojanja nije moguće da nestane (naravno, ovdje se ne misli na materijalni preobražaj, već na zbilju egzistencije na kojoj se odvija taj preobražaji promjena), dakle, i životinje imaju vječni život. S druge strane, Uzvišeni Bog za stanovnike Dženneta predviđa hranu životinjskog i biljnog porijekla, pa samim time onda moraju postojati.
Naravno, ne treba zaboraviti da njihova perceptivna moć i svjesnost nisu poput ljudskih, već na nižem stupnju. I treba znati da njihov život, percepcija, saradnja, neprijateljstvo i ljutnja odgovaraju njihovom biću pa stoga ne treba zamišljati da su oni jednaki ljudima i da je njihovo polaganje računa kao kod ljudi – ne, nije tako! Isto kao što polaganje računa, te nagrada i kazna jednog poslanika nije poput ostalih ljudi, niti će polaganje računa biti jednako za znalca i neznalicu, a opet neznalice nisu jednake poremećenim ljudima. Ta razlika stupnjevitosti egzistencije kod životinja istog je oblika kao i ona koja postoji kod ljudi. Iščitavajući djela učenjaka napisana na temu životinjskog svijeta, može se zaključiti da nema sumnje kako postojanje takvih čudnovatosti kod životinja nije moguće bez postojanja volje, opažanja, vrste inteligencije i svjesnosti. U slučaju da imate potrebu, možemo nastaviti naš dijalog, a vi svoje dosadašnje istraživanje možete poslati nama kako bi se i drugi njime okoristili. Unaprijed vam se zahvaljujemo, u nadi da će vam Uzvišeni Bog podariti dobro Ovog i Budućeg svijeta.